Pulski bend Nola, nakon dugogodišnjeg izbivanja, nedavno se vratio u punom sjaju s albumom “Iznad oblaka” koji je mahom pobrao odlične kritike kod struke, a ni publika nije ostala imuna što pokazuje uspjeh prvog, istoimenog singla. Što su bili uzroci tolikoj pauzi, mnoga pitanja o novom albumu, ali i starim albumima, i još štošta, priupitali smo Gabrijelu Jelenić, nježniji dio pokretačke snage benda.
Nakon dugog vremena izbivanja, vratili ste se u glazbeni biznis. Što je bio glavni uzrok tolikoj stanci?
Tu je bilo nekoliko uzroka. Pauza je zapravo trebala biti kratka. Nakon posljednjeg albuma iz 1997. i svih mogućih nastupa, odlučili smo se malo odmoriti, stati nakratko, da bismo zapravo počeli raditi na novom albumu… Međutim, u međuvremenu smo dobili dijete pa smo zbog toga odlučili stati iako nismo planirali da će pauza trajati toliko dugo. Jednostavno se odužilo.
Ima li kakav poseban povod zašto je povratak baš sada ili se jednostavno poklopilo tako?
Poklopilo se. Tu je bila naša velika želja i spremnost za povratkom, ali i kvalitetni ljudi koje smo našli da surađuju s nama. Prvenstveno mislim na svirače koji su bili spremni ući s nama u studio i dati svoje neko iskustvo, svoje neke ideje, energiju… Sve to zajedno je utjecalo na nas da se vratimo u ovom trenutku.
Mnogi vas znaju po vašem singlu “Dio tebe”. Je li vam drago zbog toga ili možda žao, budući da mnogi misle da ste ‘one hit wonderi’ i niti ne znaju da sada već imate tri albuma iza sebe, kao i početni demo uradak na kaseti?
Ne, nije mi žao zbog toga. Mislim da mi nismo bend od jedne pjesme. To je više bio splet nezgodnih okolnosti po nas. Nezgodnih u smislu izdavačkih kuća koje se nisu dovoljno brinule o nama i nisu dobro promovirale album, jednostavno nisu dovoljno stajale iza nas, pa se ostale pjesme nisu uspjele toliko istaknuti kao “Dio tebe”.
Evo, sad je izašao treći album za treću izdavačku kuću. Nadate li se da će ova suradnja biti uspješnija nego one ranije?
Od prvog kontakta s Menartom pristali smo raditi s njima jer smo osjetili da suradnja može biti odlična, sigurna… Nekako smo odmah našli zajednički jezik i do sada to savršeno funkcionira u ovih nekoliko mjeseci otkad smo potpisali ugovor. Samo se mogu nadati da će to tako biti i u buduće.
U početku svoje karijere, surađivali ste s Mauricijom Ferlinom koji je tada također bio na početku karijere. Vi ste mu dali šansu da napravi prvi spot, a on je potom svoj zanat usavršio te postao jedan od najnagrađivanijih redatelja spotova u nas. Kako se osjećate kad znate da ste mu dali svojevrsni poticaj za njegovu kasnije toliko uspješnu karijeru?
Da, baš smo ponosni na to. Mislim, nije on jedini koji je s nama surađivao, ali je svakako jedan od najeksponiranijih i nekako se najviše uspio probiti u javnost zbog svoje kvalitete i talenta. Mauro nam je prijatelj iz djetinjstva, posebno Marijanov, tako da je sve to nastalo iz neke zezancije, druženja, a kasnije je preraslo u nešto puno više od toga.
Kad smo kod njega, kako ti se sviđa njegov bend The Chweger?
The Chweger su super bend i šteta je što se glazbe ne primaju malo ozbiljnije, da ne rade i ne sviraju više. Ali to je takav bend. Oni su svi jaki pojedinci i jaki na svojim osnovnim poljima, tako da im je glazba kao neki ispušni ventil. Možda glazbu ne shvaćaju preozbiljno pa su vjerojatno zbog toga i toliko dobri.
Slažeš li se s mojom konstatacijom da se malo po malo i u Puli budi scena. U zadnjih godinu dvije vratili ste se vi i Dogma, došle su i neke ‘mlađe-nove’ snage u vidu The Chwegera, East Rodea…
Očito je da se nešto poklopilo u zraku ili u podzemnim vodama da se pulska scena probudila. Ništa od toga nije bilo planirano, nije bilo neke zajedničke akcije ‘ajmo sada svi nešto izdati’ već se sve dogodilo spontano. Baš mi je drago da se to događa.
Postoji li još koji mlađi bend koji bi se mogao uključiti u tu cijelu pulsku priču?
Pa ne znam. Svakako bih tu stavila i Popaye, a ima toliko demo bendova da ne znam tko bi mogao iskočiti.
Vratimo se mi ipak na sam bend Nolu. Znači, nakon uspješnog albuma “Dio tebe”, uslijedio je također dobar album “Osmijeh” za kojeg ste dobili mnoge nagrade. Koja ti je od njih najdraža?
Hmm, teško je reći koja ti je najdraža, jer su sve posebne, vrijedne i vrlo drage. Svaka nagrada razveseli čovjeka. Ali kad već moram odgovoriti, rekla bih Crni mačak. To je ipak bila nagrada struke, nagrada glazbenih urednika i glazbenih kritičara.
Nakon tog drugog albuma, došlo je do spomenute duge pauze u kojoj ste se vjenčali, dobili dijete, počeli raditi na Radio Puli, Marijan je mnogo radio za kazalište, uslijedili su i neki povremeni singlovi… Zašto npr. u vrijeme singla “Mrav 2004” nije bilo vrijeme da se vratite albumom?
Iz sadašnje perspektive, mislim da je to bilo prvenstveno zbog ljudi koji su bili oko nas, jednostavno nije postojala ta predanost kao što je to danas.
Od svih ovih nabrojanih zanimacija, vjerujem da je roditeljstvo svakako na prvom mjestu… Ali što te najviše radovalo osim toga u ovoj pauzi?
Da, roditeljstvo je došlo tako prirodno i spontano, to smo prihvatili i živimo tako svakodnevno. Od ostalog bih svakako izdvojila taj posao na radiju koji me jako ispunjavao. Zaljubljena sam u radio kao medij i volim to raditi.
Početkom godine počela su naklapanja o novom albumu, a ubrzo je došao i najavni singl “Iznad oblaka” koji je poharao radijski eter. Je li se namjerno išlo s tom hitoidnom pjesmom kako bi vratili dio stare slave ili je sve došlo spontano?
Naravno, ima jednog i drugog. Jednostavno smo ‘morali’ dati ljudima nešto pitko da to bude poveznica između onog starog i novog. Ostatak pjesama na albumu je potpuno drugačije od ovog singla. Taj se singl jednostavno nametnuo sam od sebe, nije bilo previše kalkulacija u stilu moramo to izbaciti, moramo napraviti hit. On se jednostavno nametnuo kao najlogičnije rješenje za povratak.
Spot za pjesmu je jako interesantan. Kako ste došli na tu ideju?
Ideju za spot smo totalno prepustili Matiji. Matija je najmlađi Maurov brat, a osim što je redatelj ovog, on je i glumio u našem prvom spotu što mnogi i ne znaju. U spotu “Dio tebe” Matija glumi anđela. U međuvremenu je narastao te postao vrsni plesač i koreograf, a sad i redatelj s velikom maštom.
Do sad, sve su kritike vrlo pozitivne. Je li te to iznenadilo?
To je nešto što ne mogu reći da smo očekivali, ali smo se tome nadali. Nisam previše razmišljala kakve će biti kritike, nisam se s time htjela opterećivati, htjela sam pustiti da se stvari događaju same od sebe pa mi je sada vrlo drago da su kritike toliko pozitivne, kako od ljudi iz struke, tako i kod publike.
Imate li mali strah od možda slabijeg interesa publike za live nastupima i polupunim dvoranama?
Nemamo straha jer ne pucamo na dvorane… Barem ne zasad. Mislim da bi bilo preambiciozno da odmah pucamo na neke velike prostore nakon toliko godina pauze i u tržišnoj situaciji u kojoj je trenutno Hrvatska, mala država s malim brojem stanovnika. Za nas, kao glazbenike, dovoljna je satisfakcija da popunimo neke manje prostore, npr. neki klub. Za dvorane ima vremena.
Oduševili ste mnoge fanove, budući da je album izdan kao dvostruko izdanje gdje se na drugom disku nalazi svojevrsni ‘best of’ uz spotove, slike, tekstove pjesama… Otkud ideja?
Ideja je proizašla iz toga što se taj prvi album “Dio tebe” već godina nigdje ne može nabaviti, nema ga u prodaji, jednostavno ne postoji. Bilo je puno upita ‘Gdje? Kako? Zašto?’, a nemamo ga čak niti mi doma, pa smo u dogovoru s diskografskom kućom odlučili fanovima ponuditi ovaj mini album s nekoliko jačih pjesama s prvog dijela naše karijere. Album “Dio tebe” je stvarno postao raritet.
Planira li se možda iz tog razloga neko reizdanje tog albuma? Reizdanja su vrlo popularna u zadnje vrijeme…
Zasad nije u planu, ali nikad se ne zna.
Već smo se ranije malo dotakli ove teme… Na ostatku albuma, znači izuzmemo li najavni singl, album je mnogo mirniji i emotivniji. Koje je pravo lice Nole, veselo i prpošno ili sentimentalno-zaljubljeno?
Jedno i drugo, ovisno kakav je život, kakva je inspiracija. Sve su to životne situacije pretočene u pjesme.
Kroz album ste prošarali kroz razne žanrove, od standardnog pop-rock zvuka, do countrya i jazza, pa u kojim se žanrovima Nola najbolje snalazi? Što se sluša u slobodno vrijeme?
Svega po malo što se može čuti i na albumu. Utjecaja ima stvarno puno, ne postoje ladice u kojima se skrivamo, niti ne postoje ladice koje slušamo. Stvarno slušamo sve i svugdje crpimo inspiraciju. Lijepo je učiti od puno ljudi.
U posljednje vrijeme ima vas dosta po medijima. Kada će konačno početi onaj koncertni dio promocije?
Sve je to dio promocije. Konkretno, službena promocija za medije u Zagrebu je bila prije nekoliko tjedana, nešto slično smo napravili i u Puli, ali bez neke najave i plakata, samo s pozivnicom za ljude iz našeg kruga, bila je i promocija u Rijeci… Planiramo što više svirati.
Je li vam muka raditi sve te promocije, intervjue i slično?
Ne, meni nije. Znam da je to dio posla. Kada smo se odlučili vratiti, znali smo što nas čeka, ne možeš se vratiti samo u jednom pogledu, moraš sve napraviti kako spada, inače nema smisla. Nekako je ispalo da sam se ja pretvorila u glasnogovornika pa redovito dajem intervjue.
Što se najviše promijenilo u ovih desetak godina otkad ste izbivali sa scene?
Nisam baš sigurna da se mnogo toga promijenilo. Što se tiče nas, promijenio se naš odnos prema poslu, pauza nam je donijela samo dobroga jer smo uspjeli sazrjeti. Što se tiče same glazbe, i u ono vrijeme je harala glazba koja nam se i nije pretjerano sviđala, tada su bili danceri, a sada vladaju neke druge struje, sada su narodnjaci u prvom planu.
Ako čovjek ima neku iskrenu emociju koju može ponuditi, mislim da može uspjeti u bilo koje doba jer publike ima, bez obzira na vladavinu nečeg drugog. Trendovi i život se mijenjaju, dolaze nove generacije, interesi i glazbeni stilovi, ali ono najjednostavnije i najsnažnije uvijek dobro prolazi.
Uočio sam da vam je web stranica još uvijek u izradi… Kad bismo mogli očekivati da proradi punom parom?
Da, zbog toga nam je dosta krivo, jer ju jednostavno ne stignemo urediti pa smo sve preusmjerili na MySpace i Facebook. Nadam se da će do proljeća proraditi i ta službena stranica.
Zadnje pitanje. Hoćemo li opet morati čekati desetak godina do nekog novog izdanja Nole ili ste se vratili da ostanete duže vrijeme?
Da, nismo se vratili da bismo sad opet uzeli pauzu, to svakako nije u planu. Sad trenutno uživamo u ovom što se događa, album je tek vani, ljudi su se počeli upoznavati s pjesmama…
Ipak, mislim da ćemo morati kroz nekoliko mjeseci početi raditi na novim pjesmama i novom albumu. U svakom slučaju, odluka je bila da se vratimo, a ne da se vratimo samo s jednim albumom.
