Dvadeset slavnih godina Bolt Throwera. Benda, koje nije potrebno posebno predstavljati, dovoljno je samo reći da je jedan od najpoznatijih i najuspješnijih u najekstremnijem metalnom pravcu – death metal. Pa eto, ukratko i nekoliko rečenica o njihovoj povijesti. Bend nastaje 1986. godine u engleskom Coventryju, a prije izlaska prvog albuma “In Battle There Is No Law”, 1988. godine, objavili su tri demo materijala: “Concession Of Pain”, “In Battle There Is No Law” i “Prophets Of Hell”, te EP “The Peel Sessions”.
1989. godine im izlazi drugi album -“Realm Of Chaos”, s kojim Bolt Thrower stvara reputaciju scenski najjačeg death benda, koju potvrđuje prvom europskom turnejom. Dvije godine kasnije, snimaju novi album – “Warmaster”, nakon kojeg odrađuju uspješnu američko-europsku turneju. “The IVth Crusade” izlazi 1992. godine, i on dokazuje njihovu dosljednost jedinstvenom stilu. 
Dvije godine kasnije nasljeđuje ga još jedan ratnički album, i to pod imenom “For Victory”, nakon čega slijedi izuzetno prihvaćena turneja po Americi i odlazak pjevača Karla Willettsa. Godine koje dolaze, obilježene su čestim mijenjanjem postave benda, tako da novi album “Mercenary” izlazi tek 1998. godine, i to s novim pjevačem; Dave Ingramom (Bedediction), koji je zamijenio Martina van Drunena, koji je bio s bendom tri godine, ali nije dočekao objavljivanje albuma. 
Na novi se album čekalo daljnje tri godine, a on je objavljen 2001. godine, pod imenom “Honour Valour Pride”. Ponovno slijedi duga pauza, pa jedna bitna promjena, u Bolt Thrower se, naime, 2004. godine vraća pjevač Karl Willetts, da bi kraj 2005. godine donio dugoočekivani, osmi studijski album “Those Once Loyal“. 
Nešto više o njemu u interviewu koji slijedi. Razgovorali smo s gitaristom Gavin Wardom, koji nam je kratko rekao sve što nas je zanimalo, koji je najavio i Bolt Throwerov nastup u Zagrebu, 16. siječnja 2006..
Bolt Thrower je već dvadeset godina na metal sceni. Kako ste uspjeli preživjeti?
Pa, da budem iskren, preživjeli smo samo radi odličnih fanova koje imamo, ništa više samo fanovi. Oni su jedini razlog što smo još tu.
Nedavno vam je objavljen osmi studijski album – “Those Once Loyal“, pa bih te molio da ga u kratkim crtama opišeš; da li je stil ostao isti, kako je bilo na snimanju…
Atmosfera za vrijeme snimanja albuma bila je bilo vrlo dobro, prirodna, usto, Karl se vratio u bend, i set je napravljen vrlo lako. Vjerojatno što smo ga snimali u istom studiju, gdje i “Honour, Valour, Pride”. Ukratko, sve je bilo odlično.
Nakon dužeg vremena, u bendu je ponovno Karl. Kakav je osjećaj opet raditi s njim?
Nije bilo posebnih problema, jer smo prije surađivali. Usto, jako je dobar osjećaj ponovno imati u bendu nekog a koga otprije znate. Karla smo prihvatili odmah, kao da je bio cijelo vrijeme s nama, i sada svi jedva čekamo da krene turneja.
Karl je privremeno rješenje, ili…?
Ne, on je opet punopravni član benda, i, kao što sam najavio, ide s nama na turneju.
Na turneju ćemo se vratiti malo kasnije. Već ste dugo na etiketi Metal Blade, pa pretpostavljam da se međusobno dobro slažete?
O, da. Čak vrlo dobro. Obzirom da smo imali puno lošije izdavačke kuće, moram reći da smo zadovoljni s Metal Blade Records, a mislim i oni sa nama. Izuzetno dobro rade promocije i organizaciju koncerata, a to je jako važno.
Bolt Thrower je bend koj u pjesmama obrađuje ratnu tematiku. Da li ste ikada došli na ideju da pišete o nekim drugim temama, recimo o plažama, lijepim vremenima?
Vidi se da nisi bio na plaži u Engleskoj (smijeh). Da budem iskren, pišemo o ratu jer nam te priče djeluju nekako stare, riječi su dobre, imaju svoju dubinu. A osim toga koristimo rat i slične teme kao metaforu da se izrazimo o nečemu drugome. Dakle, plaže u Engleskoj su nam nikakve i recimo da nemamo puno zabave u toj zemlji. A osim toga već od prvog albuma govorimo o ratovanju, krvarenju, pa smo i dalje nastavili tim smjerom.
To znači da na novom albumu niste mijenjali prepoznatljiv stil Bolt Throwera?
Naravno da nismo, ipak je to isti bend, tako da je i stil ostao nepromijenjen.
Možda mislite promijeniti stil u budućnosti?
Ne, ipak je to 20 godina rada i bilo bi čudno promijeniti nešto u našoj muzici.
Da li možda planirate snimiti spot za neku pjesmu s novog albuma?
Zasad ne.
Vi ste jedan od rijetkih bendova koji u postavi ima ženu; na bassu je Jo-Anne Bench. Kako reagiraju fanovi na nju, i kako se ona snalazi, obzirom da je death metal dosta ‘teška’ glazba, i to gledajući je s više spekata ?
Jo-Anne je odličan glazbenik, mi smo zadovoljni njome, i nama je to sasvim normalno, a vjerujem i fanovima. Dosad nismo imali negativnih iskustava, a vjerujem da niti nećemo. Kao što sam rekao, nama je najvažnije da je ona dobar glazbenik.
Tu se s tobom apsolutno slažem, obzirom da prema onome što prezentira, nimalo ne zaostaje za muškim kolegama.
Točno.
Danas je moderno da metal glazbenici, uz svoj bend imaju i side projekte. Spadaš li ti možda među takve?
Ne. Ja sviram samo u Bolt Throweru, i tako će i ostati. Tu mogu izbaciti svu svoju kreativnost, i ne vidim razloga da radim za još nekoga.
Moram ti postaviti jedno općenito pitanje o death metalu; što misliš o njegovoj budućnosti. Da li će preživjeti takav kakav je sada, ili će se morati prilagođavati modernim vremenima?
Ovo je jako dobro pitanje, ali nažalost, ne bi ti na njega mogao točno odgovoriti. Mnogi ljudi govore da death metal scena postaje sve manja, pa smo u tom pogledu zadovoljni što uopće imamo live svirke, no, oduvijek je bilo isto. Death metalu se stalno predviđala propast, a eto, još je tu. A kako će biti u nadolazećim vremenima, to nitko ne zna.
Događaju se u zadnje vrijeme i neke promjene u death metalu; na scenu se vraćaju stari bendovi, poput Obituary, Dave Vincet se vratio u Morbid Angel, Karl k vama u Bolt Thrower. Što misliš o reunionima starijih bandova?
Zato se mi nismo nikada raspali, jer se ne želimo ponovo vraćati. Ali mislim da se većinom okupljaju radi novaca. Reci mi, radi čega drugog bi se vraćali. Da je neki drugi razlog u pitanju, onda se ne bi niti raspali. Mislim da je stvar vrlo jednostavna.
Eto, došli smo i do turneje, koja slijedi nakon što ste objavili novi album.
Da, naravno, željni smo svirke. Turneja započnije u siječnju, a posjetit ćemo i tvoju zemlju. Moram reći da se radujemo tome, jer niti ja, a niti bend, nikada nismo bili u Hrvatskoj. Hoćeš li nas doći vidjeti?
Svakako, pa ja sam vaš fan od kako ste počinjali.
To mi je drago čuti, nadam se da će doći puno ljudi, i da ćemo se dobro zabaviti u Zagrebu.
I ja se nadam istome. Hvala ti za interview, i ostanite i dalje Bolt Thrower. Imaš li za kraj možda kakvu poruku za fanove u Hrvatskoj?
Naravno, hvala svim našim fanovima u Hrvatskoj na podršci, nadam se da se vidimo u siječnju (16.01.; Močvara; op.a.), te da vas nećemo razočarati. Jako cijenimo vašu podršku tijekom svih ovih godina, i, kao što sam rekao, nismo se raspali jer ste uz nas, i sve dok će biti vas, bit će i Bolt Throwera. Hvala i tebi na podršci, i što si mi dao priliku da kažem nešto o bendu, i bit će mi drago ako se upoznamo.
Razgovarao: Goran Pofuk
