Friendly Fires: “U glazbenom biznisu nema odmora i godišnjeg”

1037

Dance alternativci s juga Engleske pod imenom Friendly Fires svojim su dosadašnjim albumima skrenuli mnogo pažnje na sebe, pa ne čudi što su postali jedan od glavnih imena skorašnjeg Terraneo festivala u Šibeniku.

Tom smo prilikom razgovarali frontmenom Edom Macfarlaneom i dobili neke vrlo zanimljive odgovore u kojima su pokazali da dobro poznaju našu zemlju, ali i da rade na novim pjesmama koje bi mogli uskoro objaviti.

Počeci Friendly Firesa sežu još u vaše tinejdžerske dane s post-hardcore bendom First Day Back. Kako to da se vaš glazbeni stil toliko promijenio s godinama?
Mi smo veliki zaljubljenici u glazbu i normalno je da uvijek težimo novim stvarima. Znaš ono, obožavaš neki bend, počinješ tražiti sve o njihovim uzorima i utjecajima, te se i tvoji utjecaji polagano počnu širiti. Počeli smo slušati elektroniku i tada smo se zaljubili u Warp Records i njihove pulene. Tako smo malo po malo sve više počeli odlaziti na rave partye, slušati sve više i više dance glazbu, pa malo po malo, što direktno, što indirektno, nastali su Friendly Fires.Pročitao sam negdje da ste počeli raditi na novom albumu i to u Švedskoj. Kako Švedska utječe na Friendly Fires?
Šarm Švedske ima bajkovitu kvalitetu. Snimali smo usred zime, bilo je vrlo hladno i tamo se taj led ne topi mjesecima. Bili smo smješteni između dva velika jezera i bilo je stvarno idilično, kao da se ne nalazimo na Zemlji.

Kako si zadovoljan uspjehom posljednjeg albuma “Pala“?
Jako sam ponosan na tu ploču, pa me uopće ne zanima koliko je ona uspješna ili ne. Osjetio sam kao da smo pronašli zvuk koji je unikatan i osoban pred kraj snimanja prvog albuma. Tu energiju i zanos prenijeli smo na “Palu” i zato smo toliko ponosni.Jeste li osjećali pritisak pred odlazak u studio? Prvi album ipak je bio veliko breme zbog svoje uspješnosti…
Najveći pritisak smo si napravili sami. Kada sve ide super, tada si bezbrižan i vrlo ti je zabavno, ali ako ti odmah ne krene prema zamišljenom, tada si u problemima, pa svaka pjesma ispada muka za sebe i lagano padaš u depresiju.Friendly Fires često znaju biti u najužem krugu za mnoge nagrade, pa je tako bilo i za Mercury Prize. Jeste li razočarani ako ne dobijete nagradu?
Meni je vrlo drago da smo u užem izboru za nagradu poput Mercury Prize. To je event koji se događa samo jednom godišnje i na kojem bih uvijek volio sudjelovati. Za veliku većinu drugih me uopće nije briga osim ako to nije prilika da se lijepo obučeš, napiješ i izblamiraš pred svojim najvećim uzorima.Uskoro dolazite kod nas u Hrvatsku. Na što prvo promisliš kada čuješ riječ Hrvatska?
Na prelijepe plaže i kristalno čisto more s izvrsnim mjestima za ronjenje.

Muziku podržava

Vidim da imate nešto slobodnih dana prije Terranea. Hoćeš li
iskoristiti to vrijeme za mali odmor kod nas? Sunce, more, vrućina,
plaža i lijepe djevojke zvuče primamljivo, zar ne?

Vrlo rado jer
zvuči vrlo primamljivo, ali u glazbenoj industriji nema mjesta za odmor.
Već sljedećeg dana moramo krenuti za Mađarsku gdje imamo novu gažu.

Na Terraneu će biti mnogo britanskih bendova. Imaš li priliku gledati kolege tijekom festivala?
Ako imamo vremena, uvijek odemo vidjeti kolege. Nadam se da ću ovom prilikom uspjeti uloviti Wild Beats, Jon Spencer Blues Explosion, The Horrors, Swanse, The Roots… Izgleda mi jako dobar line-up, ima se mnogo toga za vidjeti i čuti.

Trojica vas je u bendu. Kako to izgleda uživo?
Da, trojica smo, ali na koncertima proširimo bend za još trojicu. Tada nas šestorica počinjemo pričati priču koja svaki put ode nekim svojim tijekom.

Sudeći prema videozapisima, vaši nastupi znaju biti ludi, pa što si najluđe napravio tijekom koncerta?
Uh, sjećam se svirke iz New Yorka kada sam skočio u publiku. Pozornica je bila povišena i to dosta, pa sam za povratak potražio pomoć od mrgana čuvara. On mi je pružio ruku i umjesto da me digne, ja sam njega uspio spustiti. Pao je točno na mene. Još dan-danas imam ožiljke od tog susreta s planinom.

Voliš li biti na turneji?
Da, obožavam, posebno ako negdje imamo dan odmora pa možemo istraživati grad. Najgore mi je kada dođemo negdje, odsviramo i odmah moramo krenuti dalje da stignemo na sljedeći koncert. To zna biti jako frustrirajuće.

Postoji li neko mjesto gdje najviše voliš nastupati?
Volim svirati u Meksiku. Ljudi su tamo puni entuzijazma i digli su letvicu jako visoko u odnosu na druge. Uz to, volim japansku hranu i kulturu, te istočnoeuropske građevine i ljude.

Nedavno je završio Euro. Jesi li zadovoljan rezultatom svoje reprezentacije?
Uspio sam pratiti i mogu reći da nisam polagao previše nade u našu reprezentaciju. Napravili smo internu kladionicu unutar benda i ja sam prognozirao da će Euro osvojiti Nizozemska ili Danska. Kako li sam samo pogriješio!

I za kraj, što očekuješ od Terranea i što fanovi mogu očekivati od vas na Terraneu?
Očekujem jedno predivno mjesto za svirku i nekoliko prelijepih lokacija u kojima ćemo iskoristiti vrijeme do svirke. Što se tiče svirke, fanovi mogu očekivati naš maksimum, mnogo će se oznojiti od plesanja uz naše taktove.

Muziku podržava