Fredrik Larzon (Millencolin): “Novi album definitivno je punkerskiji”

1246

Nedavno smo najavili novi Millencolin album i singl, a sada smo priliku imali popričati s bubnjarom Fredrikom Larzonom.

U istoj postavi cijelu karijeru (bend je začet 1992. kao trio, Larzon se priključio 1993.) Millencolin je jedan od najpoznatijih švedskih alternativnih brendova. Iza sebe imaju sedam albuma i dvije kompilacije, a s novim albumom zagovaraju povratak korijenima.Iako su im prva tri albuma protekla u vrckavom ska tonu, njihov stil ima prepoznatljivi ‘fender’ zvuk, Nikolin ‘iskrivljeni engleski’ u tekstu i govoru (podrijetlom je Nikola Sarcevic iz Srbije) i često vrlo osobne i emotivne tekstove. Pravu slavu i svjetsko priznanje dobili su s “Pennybridge Pioneers” (2000), pločom koja je ostavila pobrže ska dane iza sebe i definirala njihov zvuk koji se najčešće opisuje kao ‘skate-punk’. Tada su nastavili niz s “Home From Home” i “Kingwood” (izabran za najbolji rock album 2005. godine u Švedskoj). Aktualni “Machine 15” iz 2008. najmekše je i ne baš najpriznatije izdanje njihove karijere, a sada, sedam godina poslije dolazi “True Brew”.Svaki član benda ima svoje projekte sa strane i uz turneje koje ste zadnjih godina imali razumljivo je kako vam je trebalo nešto vremena da zgotovite novi album – ipak, sedam godina je puno, na što se čekalo?
Prošlo je dosta vremena, da. Nakon “Machine 15” par godina smo svirali i promovirali ga, a nakon toga odsvirali smo posebni koncert u našem gradu Örebru gdje smo odsvirali “Pennybridge Pioneers” od početka do kraja. Nakon toga se javila hrpa promotora koji su htjeli da s tim nastavimo tako da smo praktički započeli još jednu dvogodišnju svjetsku turneju koja se vrtila oko toga. 2012. proslavili smo 20 godina vlastitim festivalom i nakon još koje godine sviranja ljetnih festivala napokon smo ušli u studio prošlo proljeće kad smo osjetili da je album spreman.I, kakav je osjećaj nakon toliko vremena imati album?
Osjećaj je apsolutno odličan! Stvarno smo jedva čekali objaviti vijest i vrlo smo uzbuđeni smo oko njegovog izlaska.

Kako je proteklo snimanje, znam da se svi tim bavite pa ste vjerojatno većinu snimili i producirali sami?
Tako je, sve instrumente smo snimili u našem Soundlab studiju, a vokale i miks smo sredili u jednom drugom studiju u Örebru koji se zove Fascination Street s Jensom Bogrenom. Sve u svemu bilo je to opušteno snimanje.

Spominjete povratak korijenima i novi singl svakako zvuči kao nešto iz “Home From Home”/”Kingwood” ere s dodatnim osvježenjem. Možemo li očekivati kako će cijeli album proteći u takvom tonu ili tu ima i kakav povratak još ranijim korijenima?

Da, ima taj ‘old school’ osjećaj s odličnom modernom produkcijom. Definitivno punkerskiji od naših posljednjih izdanja. Htjeli smo napraviti nešto nalik našem live-setu koji je miks starog i novog. Stvarno sam sretan zbog ovih pjesama i albuma.

Muziku podržava

Kakva je tematika, čime se bave tekstovi?
Na neki način je politička tematika što je potrebno ovih dana kada u Europi rastu desničarske stranke. Isto tako teme se protežu od načina kako ljudi žive, pretjeranoj konzumaciji i odnosu prema Zemlji, a ima i pjesama o osobnim pričama i iskustvima.

Jeste li kod snimanja imali u vidu fanove i njihove reakcije i želje?
Uvijek pišemo od srca i kad osjetimo da je nešto ‘ono nešto’ iza čega stojimo. Naravno da je lijepo ako se ljudima to na kraju i svidi, ali prvenstveno pišemo stvari za koje smatramo da bi trebali pisati i stvari koje su 100% iskrene.

Koji je tvoj najdraži Millencolin album?
Uf, stvarno mi se svaki sviđa na svoj način, no pretpostavljam da kao članu benda uvijek mi je najdraže ono što je posljednje napravljeno. “Pennybridge Pioneers” je bio veliki korak za nas kao bend i tu smo se stvarno našli ako mene pitaš. Također volim “Kingwood” i “Life On A Plate”.

I što je slijedeće za Millencolin, velike turneje?
Nego što! Totalno smo uzbuđeni. Trenutno smo u Australiji, a onda u svibnju krećemo na svjetsku turneju, dođite nas pogledati.

Muziku podržava