Engleski folk-punk kantautor Frank Turner pred hrvatskom publikom po prvi put se predstavio na prvom izdanju Terranea, gdje je nastupio prvi festivalski dan. Sve nešto ‘prvo’…
Na Aero pozornici nastupio je u pratnji svog benda The Sleeping Souls, s kojima je snimio i svoj aktualni album “England Keep My Bones“.
Ulovili smo ga 9. kolovoza, u kasnim poslijepodnevnim satima, na festivalskom prostoru Terranea predviđenom za press kutak, dobro raspoloženog i spremnog za njegov (pogađate) – prvi intervju za Muzika.hr.
Vrlo dobro, razumjela sam te (smijeh).
Dobro je bilo? Idemo onda dalje – “Bok, kaj ima?”
Odlično, dobro su te naučili ovaj ‘kaj’ (smijeh).
Jel’ da? Prvo sam naučio “Šta ima?”, ali rekli su mi da će bolje zvučati “Kaj ima” (smijeh).
Sviđa li ti se hrvatski jezik?
Da, vrlo. Naravno, ne znam hrvatski i vrlo su male šanse da ću ga ikada naučiti, ali smatram da samim time što naučiš svega nekoliko riječi, da pokazuješ poštovanje… Osjećao bih se kao kreten da dođem ovdje i kažem ‘Nisam se zamarao vašim jezikom, vi svi morate govoriti moj jezik’.
Naziv tvog novog albuma inspiriralo je Shakespearovo djelo “The Life and Death of King John”. Kako je došlo do toga i jesi li uopće fan njegovih djela?
Pa nisam stručnjak u tom području, recimo to tako (smijeh). Za svaki album koji sam do sada objavio imao sam naslov od samog početka stvaranja albuma, no sada nije bilo tako. Moram priznati da sam počeo biti zabrinut, jer trebao mi je taj jebeni naslov za album (smijeh). Prvo sam se odlučio za naziv “Salvation Army”, ali onda su ljudi iz Salvation Army rekli kako će me tužiti ako to učinim (smijeh). Na kraju mi je jedan prijatelj, koji je profesor engleskog jezika, poslao stih iz te drame, u kojem je bio i “England Keep My Bones”, što mi se svidjelo na prvu… A i s tim naslovom zvučim vrlo inteligentno (smijeh).
Zvučiš i vrlo domoljubno…
Istina…No taj naslov je odraz moje potrebe da putujem, posjetim razna druga mjesta, prije nego što ‘Engleska zadrži moje kosti’. Čitav album je u tom tonu, moje neodlučnosti nedostaje li mi dom ili se osjećam klaustrofobično i želim putovati uokolo.
Vjerujem da ti onda nije problem biti na turneji.
Obožavam biti na turneji, putovati svijetom, vidjeti nova mjesta, upoznavati nove ljude…
Što voliš kod festivala i festivalskih nastupa?
Idealna su prilika za upoznavanje novih ljudi i stvaranje novih prijateljstava, a daju ti i priliku da svoju glazbu predstaviš novim slušateljima. Svake godine, početkom lipnja, vrlo sam uzbuđen zbog svih festivalskih nastupa koji me čekaju tijekom ljeta, no krajem kolovoza priznajem da sam već izmoren od tih nastupa (smijeh). Ovaj festival mi se jako sviđa, prvi put sam u Hrvatskoj i nemam pojma što mogu očekivati.
Karijeru si započeo u bendu Million Dead, no sada si solo-izvođač. Koje su prednosti, a koji nedostaci bivanja solo-izvođačem?
Hm… Glavna razlika je u tome što je sve puno više ekstremno – ako je sve super, onda je to jebeno odlično, jer uzimaš sve zasluge, no ako nije sve super, onda je to jebeno loše, jer ti preuzimaš svu krivnju (smijeh). Kao solo-izvođač imaš puno bolju kontrolu nad svim što radiš… No moram priznati kako mi je u početku samostalne karijere nedostajala pripadnost grupi, koju osjećaš kada si u bendu, jer biti u bendu je kao da si dio neke gusarske bande… Iako i sada imam svoj prateći bend – The Sleeping Souls, ipak nije to to, jer u ovom slučaju oni su samo gusari na brodu, a ja sam kao kapetan (smijeh).
Nešto poput Jacka Sparrowa možda (smijeh)?
Upravo to (smijeh).
Što ti se najviše sviđa kod tvojih akustičnih gitara?
Trenutno imam tri akustične gitare i sve tri napravljene su po mojoj narudžbi, a određeni dijelovi gitara su izrađeni od stabala koja su rasla u mjestu u kojem sam odrastao. Iskreno, nije me briga niti za jednu stvar koju posjedujem, osim za moje gitare.
Za kraj jedno brzopotezno pitanje – The Pogues ili The Offspring?
Hm… The Pogues. Kao mlađi, rekao bih The Offspring. Ma joj, sad se osjećam loše, jer poznajem momke iz The Offspringa, zato nemoj im reći da sam rekao The Pogues (smijeh).
Obećajem, neću. A i koliko znam, ne pričaju hrvatski, tako da sumnjam da će saznati putem ovog intervjua (smijeh).
Nikad ne znaš (smijeh).
