Engleski folk-rock kantautor Frank Turner dobro je upoznat s našim prostorima. Premijerni hrvatski nastup s bendom imao je prije šest godina na prvom Terraneu u Šibeniku, zatim na Dirty Old Festivalu u Velikoj kraj Požege godinu dana nakon te 2015. na INmusicu u Zagrebu.
Novi susret hrvatske publike s Frankom očekuje se 8. kolovoza na četvrtom SuperUho festivalu u Primoštenu gdje će zajedno sa svojim bendom The Sleeping Souls promovirati još uvijek aktualan album “Positive Songs for Negative People”.
Prije dvije godine nam je propala prilika za popričati s Frankom, ali ovoga puta su se stvari uspješno posložile. Razgovarali smo o počecima glazbene karijere i hardcore, punk i metal korijenima, autorskom radu i pisanju pjesama, posljednjem studijskom albumu, knjizi koju je napisao, životu na turneji, povezanosti s Hrvatskom…
Dotakli smo se i novoga albuma koji će biti u potpunosti drugačiji od svega što je do sada radio. Evo što nam je Frank o svemu tome rekao…
Voljela bih krenuti od početka tvoje glazbene karijere koja je krenula s hardcore punk bendovima kao što su Kneejerk i Million Dead. Je li postojao određeni moment koji te kasnije inspirirao da kreneš u solo vode i makneš se s hardcore punk scene?
Million Dead je došao do svog kraja 2005. godine. Jednostavno sam pregorio od cijelog iskustva. Znao sam da želim nastaviti s pravljenjem muzike i s turnejama, ali taj određeni format me počeo prilično iscrpljivati, i morao sam se dosjetiti nečeg novog kako bih ponovno zapalio tu kreativnu vatru u sebi. Također, nisam se htio oslanjati na druge ljude, i sviranje solo na nastupima mi se činilo prigodnim. Tako da sam odlučio to isprobati i odsvirati ih nekoliko. Odmah u startu se činilo kao ispravna odluka.
Jesi li zadovoljan kako se tvoj autorski rad i pisanje pjesama razvilo tijekom godina i što misliš u čemu se razlikuje od početaka kada si tek krenuo s time?
Smatram da su mi se vještine poboljšale kroz vježbanje. Pisanje pjesama je djelomično umjetnost, a djelomično zanat, tako da možeš izvježbati samo dio toga, što sam do sada i iskusio u popriličnoj mjeri. Osim kroz iskustvo, mislim da je sada glavna razlika u tome što je Sleeping Souls uhodan bend. Dok aranžiram stvari u svojoj glavi točno znam tko će što svirati i u kojem smjeru mogu ići s njima. Nevjerojatno su svestran bend, tako da postoji jako malo ograničenja.
Pročitala sam da je “Killers” od Iron Maidena prvi album koji si kupio. Iako stvaraš u potpunosti drugačiju vrstu glazbe, na koji način je ta raznolikost u glazbi imala utjecaja na tebe, odnos tvoj glazbeni ukus danas?
Krenuo sam s heavy glazbom – metalom, grungeom, kasnije punkom i naposlijetku hardcoreom. Mislim da su sve te stvari ostale podloga načina na koji slušam, uživam i mislim o glazbi. Držim se integriteta i buntovnosti ovakvih stilova. Samo po sebi je umjetnost, ne radi se o tome da budeš kul, popularan ili štogod već.
Htjela sam te pitati nešto i o tvom posljednjem izdanju jer je nemoguće ne primjetiti moćan singl “Get Better”, pogotovo jer je mnogo ljudi izjavilo kako im je ta pjesma zaista pomogla ili čak spasila život. Što te motivira da budeš toliko inspirativan u tome da nam svima teške i crne dane obojiš u pozitivne?
Dok pišem pjesme, ne gledam na svoj autorski rad u tim okvirima. Nastojim napisati pjesme za koje smatram da su dobre, koje me čine sretnima i koje me ispunjavaju. Ako se ljudi povežu s tim pjesmama, to je prekrasno, ali je isto tako nešto o čemu se trudim ne razmišljati sve dok album ne bude gotov. Na posljednjem albumu sam radio u razdoblju kada sam nastojao proći kroz neke probleme u svom privatnom životu, pa sam samim time nastojao zadržati pozitivan pogled na svijet.
Tu je i dosta važan naslov albuma – “Positive Songs for Negative People”. Što je po tebi rješenje za suzbijanje te negativnosti kod ljudi koja vlada u vremenu u kojem živimo? Osim pozitivnih pjesama naravno… 🙂
Nisam siguran mogu li ponuditi solucije kao takve. Za mene je umjetnost više komentar i introspekcija. Trudim se, ali većinski dio moje glazbe je više o meni kako se nastojim suočiti sa situacijama koje ni sam ne razumijem u potpunosti.
Napisao si i knjigu “The Road Beneath My Feet” koja je objavljena prije dvije godine. S obzirom da se unutra nalaze i dnevnici s turneja, memoari s putovanja, ali također i fanovski materijali, kako bi opisao cijelo iskustvo njezina pisanja?
Napisati cijelu knjigu se pokazalo kao puno veći izazov nego što sam mislio da će biti. U projekt sam ušao s razumnom dozom oholosti. Pokazalo se kao prilično težak posao, ali se na kraju sve isplatilo, naročito jer je knjiga tako dobro prihvaćena. Sretan sam jer su ljudi na nju reagirali pozitivno. Dalo mi je želju da jednoga dana radim na nekom novom komadu. Iako sumnjam da će biti direktan nastavak prve knjige. Volio bih isprobati i nešto drugo.
Kako bi uopće opisao svoj život ‘na cesti’ danas?
Moj život ‘na cesti’ je ovih dana puno udobniji nego što je bio, a također i više isplaniran s obzirom da imam tour menadžera koji mi većinu vremena govori što da radim. 🙂 Puno je tu posla koji se treba napraviti, puno više nego samo sat ili dva na pozornici, ali se sve isplati na kraju. Imam priliku putovati svijetom i živjeti od sviranja. To je velika čast.
Da popričamo i o tvojim planovima oko novoga albuma. Pročitala sam da planiraš izbaciti stilski u potpunosti drugačiji album od prethodnika, koji bi se čak mogao puštati u klubovima. Što točno stoji iza toga i hoćeš li se zaista maknuti od cijele country-punk-rock priče?
Ove godine radim na novom albumu – imam brdo pjesama snimljenih, ali ne i miksanih, i još mnoštvo novih pjesama od tada koje tek dolaze na red. U ovom trenutku, sa šest albuma solo karijere, osjećam se kao da imam pravo i priliku, a možda čak i obavezu probati i napraviti nešto skroz drugačije. Stagnacija je ubojita, ne želim zapeti na jednom mjestu i ponavljati se. Uspije li ovaj konkretni eksperiment (po mom mišljenju ili bilo čijem) tek moramo vidjeti, ali sam jako uzbuđen oko toga. Osjećam se ponovno prilično kreativnim.
Također, pročitala sam i da planiraš prodiskutirati i neke političke teme kroz novu glazbu, naročito cijelu situaciju nakon što je Trump dobio izbore. Zašto misliš da je upravo sad vrijeme na zaokret u tom tekstualnom pogledu?
Nastojim pisati svoje tekstove na prirodan i neisforsiran način jer ne mogu pisati o nečemu što me ne inspirira. Na isti način ne mogu ni ignorirati nešto što me tapša po ramenu cijelo vrijeme. U ovom trenutku, smatram da svijet traži nekakav komentar autora, i to sam ja, tako da pokušavam ubaciti nekoliko vlastitih ideja. Nije to album na Rage Against The Machine način, ali sadrži neke komentare oko onoga što se događa u posljednje vrijeme u svijetu. Kao i mnoštvo ljudi, u posljednje vrijeme se osjećam kao da se prošlost vraća i osvećuje. Postoje stvari koje se događaju u svijetu nad kojima uopće nemam kontrolu i većinom to nisu dobre stvari.
Već nekoliko puta si nastupio u Hrvatskoj, posljednji put sa svojim bendom The Sleeping Souls na INmusic festivalu, ali i na Terraneu i Dirty Old Festivalu zajedno sa Suicidal Tendencies iste večeri. Kako pamtiš cijelo koncertno iskustvo u Hrvatskoj i imaš li nešto za poručiti fanovima prije nastupa na SuperUho festivalu za tjedan dana?
Jako volim svirati u Hrvatskoj. Zapravo sam i studirao jugoslavensko/balkansku povijest na fakultetu, tako da mi je uvijek posebno iskustvo doći u taj dio svijeta, iako je moj hrvatski prilično grozan. Jako sam uzbuđen zbog nastupa na ovom festivalu. Vidimo se tamo!
