Frank Petersen (Gregorian): “Gregorian chant je bezvremenski”

6779

Jedni smo od rijetkih sretnika koji su imali prilike popričati s njemačkim bendom Gregorian povodom izlaska njihovog najnovijeg božićnog albuma “Christmas Chants“; ta nam je čast ukazana u sklopu udruženog medijskog projekta (Radio Sljeme, Muzika.hr i Večernji list). Ovim putem vam prenosimo razgovor s Frankom Petersenom, mastermindom benda, koji je spremno odvojio ponešto od svog dragocjenog vremena kako bi nam približio čaroliju modernog gregorijanskog chanta.

Kako biste opisali moderni gregorijanski chant, nasuprot srednjovjekovne verzije tog chanta?
Uglavnom se držimo istog načina pjevanja, te skaliranja nota. Ono što smo promjenili jest to da većinu vremena pjevamo na engleskom i naravno obrađujemo drugačije pjesme, pa na taj način pokušavamo prenijeti nešto što je stvoreno prije više stotina godina u današnje vrijeme.

Mislite li da je u procesu modernizacije i približavanja široj publici gregorijanski chant ponešto izgubio na svom šarmu?
To je teško pitanje, ali kad malo razmislim, doista je jednostavno. Ne bih rekao da gregorijanski chant kao takav ima svoj šarm; prije bi to bila nekakva ‘vibra’ ili atmosfera koju mi posuđujemo od originalnog chanta. Očito je da je glazba napisana prije toliko vremena na neki način nepodobna za današnju publiku, pa smo pribjegli modernizaciji, ipak poštujući to izvorno, nazovimo ga spiritualno-sakralno raspoloženje koje vlada pri samoj izvedbi takvih djela. Gregorian chant je, u svojoj suštini, bezvremenski.

Kako birate koje pjesme ćete obraditi? Od kuda vam inspiracija za to?
Najlogičnije je da slijedim svoj vlastiti glazbeni ukus; nerijetko uzimam pjesme koje mi se sviđaju i u kojima uživam, posebno neke koje su mi u mojim mlađim danima bile drage, te istražujem potencijalnu konvertibilnost u gregorijanski chant. Kako vam je poznato, gregorijanski chant ima samo 12 nota i nije svaka pjesma prikladna za preradu. No kada osjetim da bi neka pjesma mogla dobro funkcionirati kao gregorijanski chant, to me inspirira da ju u konačnici i obradim.

Kako ste izabrali pjevače za Gregorian?
Mi smo zajedno već osam godina, kada smo birali one koji će postati dio Gregoriana, obraćali smo pozornost ne samo na njihov raspon glasa već i na njihovu upoznatost ne samo s klasičnom, već sa glazbom općenito, što uključuje i pop i rock. Naravno, bitno je da imaju klasično glazbeno obrazovanje, no to nije presudno. Tražili smo kompletne osobe, s razumjevanjem za pop kulturu, a pošto radimo kao tim, bilo nam je i bitno da su dobri kao osobe, da im mogu naređivati (smijeh).

Muziku podržava

Nedavno ste izdali album na kojem su isključivo božićne pjesme. Mnogi su se pop umjetnici odlučili na taj potez. Koji je bio vaš motiv; spiritualni ili komercijalni?
Pošto je dosta božićnih pjesama jako staro, one su se nekako podrazumijevale kao obavezan glazbeni materijal koji bi se našao na tom albumu. Imali smo dosta zahtjeva od fanova koji su htjeli da izdamo božićni album, pa smo i to učinili, ali smo dodali i neke obrade pop pjesmi kao što je “Happy Xmas” Johna Lennona ili “A Spaceman Came Travelling” Chrisa de Burgha. Moglo bi se reći da taj album sačinjavaju neki naši all-time favoriti što se božićnih pjesama tiče. Osobno ne volim božićne CD-e, ali smatram da smo uspjeli stvoriti moderan, spiritualan album koji uspijeva uhvatiti duh Božića kakav on doista jest.

Za taj ste album mogli birati od nekakvih 200 božićnih pjesama, od kojih su 3 bile na hrvatskom. Možemo li očekivati da se ijedna pojavi na idućem božićnom albumu Gregoriana?
Mislim da nećemo snimati drugi božićni album, jedan je više nego dovoljan. No kako smo uopće došli do tih pjesama? Poslali smo zahtjev svim našim izdavačkim kućama u svijetu pitajući ih koje su njihove najdraže božićne pjesme. Dvije od tri koje smo dobili iz Hrvatske su verzije internacionalnih pjesama kao što je “Silent Night”, koje je otpjevana na hrvatskom. No pošto su i tekst i glazba pjesama iste i na “Silent Night” i na “Tihoj noći”, nije bilo smisla obrađivati ih. Htjeli smo obraditi neke pjesme koje su popularne u cijelom svijetu i koje u svim ljudima bude iste osjećaje.

Svaki album se digitalno snima u Nemo studiju u Hamburgu, no malo je poznato da inzistirate na ‘posebnom okruženju’ u kojem se album snima. Možete li malo elaborirati što se podrazumjeva pod ‘posebnim okruženjem’ i kako ono pridonosi performansama pjevača?
Pjesme se pripremaju u mom studiju u Hamburgu, a zapravo se sve snima u Londonu, i to u jednoj staroj crkvi. Ne znam da li vam je poznato, no zadnjih se 50 ili 60 godina dosta starih crkava prodalo privatnim kompanijama ili ljudima, koji su ih prenamjenili u nešto drugo, pa čak i u studije za snimanje. Mi smo snimali u Angel studiju u Londonu, koji je također stara adaptirana crkva i tražili smo da se cijeli interijer okiti božićnim dekoracijama, makar smo to snimali u ljeto. Atmosferi je pridonijelo i to da u studiju nema prirodnog svjetla pa smo doista imali osjećaj kao da snimamo usred zime.

Imate mnogo fanova u Aziji. Kako to da oni mogu tako srdačno prihvatiti vašu glazbu, iako je gregorianski chant duhovni proizvod kršćanstva?
To me oduvijek fasciniralo, posebno činjenica da naša glazba biva jako dobro prihvaćena na Filipinima, gdje su ljudi, koliko mi je poznato, uglavnom muslimanske vjeroispovjesti.
Zanimljivo je i to da naša glazba dobro prolazi u različitim djelovima svijeta, pa čak i u onim vrlo različitim, kao što je Izrael ili Libanon, koji ionako imaju međusobno problema s određivanjem koja je prava vjera za njih (smijeh).

Doista ne znam zašto je to tako, time bi se možda mogli pozabaviti teolozi, no ja smatram da to samo pokazuje koliko su religije zapravo slične i kako neki set moralnih vrijednosti vrijedi manje više jednako u cijelom svijetu. I onda se opet zapitam zašto prodajemo toliko CD-a u Japanu i ostajem zbunjen, tako da na ovo pitanje ne postoji univerzalan odgovor.

Da li je bilo teško prenijeti Gregorian na stage, u svrhu live nastupa?
Pa zapravo i nije, jer su i sesije u studiju snimljene uživo. Nasnimljene matrice koristimo kada izvodimo pjesme s naših prvih par izdanja, jer se baš tamo pojavljuju neki efekti koji su vrlo bitni za izvedbu pjesme, no to je jedino gdje koristimo nešto takvo. Sve ostalo ide uživo; i bubnjar i basist, jer ipak je drukčiji sound kada svira osoba, pa to ne zvuči sterilno.

Kakva je razlika između nastupanja u sakralnim objektima i običnim muzičkim dvoranama?
Nastupanje u sakralnim objektima ima svoje prednosti i mane. Glavna bi prednost bila ta što nije potrebno koristiti dodatnu scenografiju; obično zapalimo svijeće po cijeloj crkvi i to onda stvara posebni ugođaj. Mana bi bila ta da nije moguće, zbog prirode tog objekta u kojem se koncert održava, koristiti neke specijalne efekte. Nemoguće je recimo zapaliti mnoštvo baklji koje volimo koristiti za nastupe, i to često zbog iznimno skupog i starog drvenog inventara.

Kada sviramo u glazbenim dvoranama, koje i nisu namjenjene za takvu vrst preformansa, oslanjamo se na modernu tehnologiju, scenografiju i posebno osvjetljenje kako bi stvorili atmosferu. Iako ponekad djeluju hladno, dvorane ostavljaju više kreativne slobode, no nemaju onaj šarm i mistiku koje crkve imaju već integrirane u sebi.

I za kraj, kada planirate održati koncert u Hrvatskoj?
Upravo završavamo predbožićnu turneju po njemačkim crkvama, a nagodinu imamo veliki tour po SAD-u. Tek se 2008. godine vraćamo na tour po Europi, pa bi se naše gostovanje moglo očekivati tada.

0 Shares
Muziku podržava