Na zagrebačkom kvartu Trešnjevka nedavno se otvorio predivan privatni smještaj nazvan ‘Floyd Room‘ za sve ljubitelje Pink Floyda, za one koji će to tek postati, a moglo bi se reći i za bilo koga s dobrim ukusom.

Da budemo precizniji, u blizini Remize, na točnoj adresi Spinčićeva 27, Boris Pleša je sa suprugom Ivom Čaletom Pleša osmislio interijer koji ostavlja bez daha i u koji je uloženo puno ljubavi i truda kako bi se realizirali i oni najsitniji detalji. Sam privatni smještaj i mjesto susreta, koji će se mnogima činiti neobičan, ali s druge strane itekako ugodan i praktičan, sastoji se od dva kompletno opremljena studio apartmana namijenjena kratkoročnom najmu, koji mogu primiti do šest gostiju, uz dnevni boravak kojemu je posvećena posebna pažnja.

Muziku podržava

Nije trebalo proći puno vremena da i sami prepoznamo njihov veliki potencijal i javimo se Borisu koji nas je detaljno upoznao s Floyd Room. “Ideja je bila, uz suvremeno uređene i dobro opremljene apartmane ponuditi doživljaj koji nije nužno vezan uz lokalne znamenitosti i/ili gastro ponudu. Fokus je bio na ljubiteljima glazbe, mirisu gramofonskih ploča i dugih razgovora na tu temu” – ovim riječima nam je Boris predstavio prvotnu zamisao samog prostora koji isprva nije bio povezan s ovim legendarnim britanskim sastavom.

Prostor u kojem nema klišeja

Oni koji nisu tako dobro upoznati s Pink Floydom teško da će prepoznati mnoštvo detalja jer ovdje nema klišeja. Naime, na samim zidovima nećete pronaći fotografije članova benda, njihovih koncertnih nastupa ili standardnih postera koji se lako mogu kupiti putem interneta.

Ne, ovdje se radi o nečemu drugačijem. Boris ističe kako im je glavna nit vodilja bila da zadovolje i najstrastvenijeg obožavatelja, u koje on i supruga i sami spadaju, odnosno da istovremeno ne zbune ili stvore nelagodu gostima koji nisu na ‘ti’ s glazbom i samim vizualima koji prate tematiku koju njeguje Floyd Room. “To je bio dosta zahtjevan zadatak, ali prema dosadašnjim reakcijama čini se da smo u tome uspjeli”, realno/optimističan je Boris.

Zajednički dnevni boravak naročito plijeni pažnju

Kako je već spomenuto u uvodu, dnevnom boravku je posvećena posebna pažnja, dok su posebno naglašeni upravo detalji koji se mogu naći na samim zidovima i policama. “Svi su bazirani na ikonografiji koja prati glazbu Pink Floyda, no istovremeno smo pokušali maksimalno izbjeći klišeje“, ovim riječima je Boris potvrdio i naš prvi dojam o njihovom prostoru.

Od najistaknutijih predmeta svakako vrijedi istaknuti repliku okruglog projekcijskog platna ‘Mr. Screen’ koje Pink Floyd koristi na vlastitim nastupima još od ranih ’70-ih godina i koji je jedan od njihovih zaštitnih znakova. Boris nam je otkrio kako su ga uz pomoć dobrih ljudi izradili sami, da je u pitanju bio dosta zahtjevan element, ali su ga izrađivali s velikim užitkom.

Osim ‘Mr. Screen’, u njihovom vlasništvu je i projektor iz ’60-ih godina istovjetan onom kojim su Pink Floyd započeli svoje avangardne nastupe uz povezivanje glazbe i projekcija. Za sam projektor Boris kaže kako je bilo iznimno zadovoljstvo vidjeti ga u londonskom muzeju ‘Victoria & Albert’ na velikoj prošlogodišnjoj izložbi “Their Mortal Remains” koju je posjetilo 300 tisuća posjetitelja, a koju je prije nego se preseli u Njemačku trenutno moguće vidjeti u Rimu.

Zavidna kolekcija i elementi koji dodatno obogaćuju prostor

Kako se da zaključiti, dnevni boravak sadrži čitav niz elemenata koji uz gramofon, gramofonske ploče, knjige i časopise, čine ovaj prostor itekako posebnim. “Najteže je bilo doći do pedesetak knjiga i još većeg broja gramofonskih ploča jer smo ih skupljali godinama” – poručio je Boris i tako nam definitivno dao do znanja da je njihova kolekcionarska ljubav prema bendu zaista ogromna.

Na zidu se tako nalazi i aluminijski profil vizuala s naslovnice albuma iz 1994., naručenog od jednog splitskog umjetnika, dok se na drugom zidu smjestio i mozaik uokvirenih slika koje također prate samu ikonografiju benda.

“Neke od manjih ukrasa smo također osmislili i izradili sami i svi su direktne ili suptilne aluzije na vizuale povezane s glazbom benda”, kaže Boris te pojašnjava kako su to čak i zidni satovi, dok su se umjesto standardnih velikih svjetskih gradova na pločicama našli gradovi ili mjesta koja imaju poveznicu s događajima iz povijesti benda.

‘Flojdovska’ tematika interesantna je i najmlađima

Ni djeca nisu ostala zakinuta pa su se tako Boris i Iva pobrinuli da se izrade i bojanke s motivima koji proizlaze iz naslovnica albuma, dok se same bojice nalaze u nekoliko posuda koje su sastavljene od kutija originalnih audio kazeta albuma Pink Floyda.

Osim bojanki, tu su i puzzle s jednim od prepoznatljivih motiva benda, dok se djeca mogu zabaviti i s bijelim lego kockicama koje su ujedno i ‘hommage’ albumu “The Wall”, ali i s igraćim kartama s motivima na istu temu.

Zajednička ljubav prema glazbi i Pink Floydu

Borisa i Ivu spojio je upravo koncert Pink Floyda u Pragu te zajednička ljubav prema ovog bendu, ali i glazbi i putovanjima s obzirom da dugi niz godina s prijateljima posjećuju rock koncerte u inozemstvu.

Boris je do sada imao prilike 15 puta gledati Pink Floyd, Rogera Watersa i Davida Gilmoura, a s obzirom na zaista spektakularne nastupe visoke produkcije, zanimala nas je i Borisova strana priče o tom iskustvu. “Od ranih ’90-ih, kad sam s najboljim frendom tri ljeta prao prozore na benzinskoj pumpi da bismo si mogli priuštiti koncerte kojih kod nas nije bilo, shvatio sam da ću uvijek morati raditi dva, a ako treba i tri posla da vidim sve što me zanima. Nasreću, i dan-danas imam super ekipu i još uvijek zajedno putujemo”, prisjeća se svojih mlađih dana.

Glazbeni ukus Borisa i Ive obuhvaća široki spektar, a i sami su imali priliku svjedočiti mnoštvu nastupa koji pariraju produkciji kakvu su njegovali Pink Floyd, a kasnije i njegovi članovi, ali i uživati na nešto intimnijim nastupima.

“Nevjerojatno je bilo gledati Toma Waitsa u dvorani od 1200 ljudi. Nevjerojatno iskustvo je bilo vidjeti kako Jeff Beck u bečkoj operi svira gitaru ili ležati na travi u rano ljeto u sjevernoj Italiji i slušati Björk. I gledati Paula McCartneyja – tri puta! Nevjerojatno je bilo gledati Public Service Broadcasting u klubu pred četrdeset ljudi. Ili doživjeti The Voidze iz prvog reda. A nevjerojatno je da otkrivamo i puno novih mladih bendova koji su jednako uzbudljivi!”

Susreti s članovima Pink Floyda i ljudima povezanima s njima

Boris je također imao sreću i privilegiju upoznati nekolicinu članova benda i ljude koji su povezani s njima: “U Puli sam 2015. ušetao na tonsku probu Davida Gilmoura dan prije koncerta jer je Arena bila otvorena za turiste i imao priliku sresti ga ispred pozornice kad se spustio da obiđe miks pult. Nakratko se zaustavio, nasmijao se i pozdravio mene i dva dečka iz Španjolske koji su se zatekli tamo. Takvo što se ne zaboravlja”, zadovoljno ističe Boris.

Osim Gilmoura, sasvim spontano dogodili su se i susreti s još ljudi, poput basista Guya Pratta, klavijaturista Jona Carina, gitarista Snowyja Whitea te back vokala sa zadnje Gilmourove turneje koje su sasvim slučajno sretali na ulicama gradova u kojima bi svirali. Prema Borisu, ovo posljednje je poveznica i s razdobljem ’70-ih kada su Pink Floyd rasprodali najveće stadionske koncerte i pritom šetali kroz gomilu, a da ih nitko ne prepozna.

Za mene osobno, najljepši kontakti su oni koje sam uspostavio s dizajnerima omota naslovnica albuma Pink Floyda. Aubrey Powell iz Hipgnosisa se u Puli zabio u mene i kad sam mu rekao da sam zbog njega postao grafički dizajner i da imam sve njegove knjige, mislio je da se šalim jer nije navikao da ga ljudi prepoznaju”, prisjeća se Boris koji si s Powellom i dan danas mailom čestita Božić.

Tu je i Gerald Scarf kojega je gledao na predavanju u Londonu, nakon čega ga je upoznao i pokazao Jugotonovu singlicu iz ’80-ih, koja se danas može na Hreliću kupiti za 20-ak kuna, a spomenuo nam je i trenutak kada je izašao posljednji album Davida Gilmoura – “Live at Pompeii”. “Naslovnica albuma je fotografija koncerta u amfiteatru i na njemu se, doduše samo na vinilu koji je većih dimenzija, jasno vidimo moja ekipa i ja. To je ludo”, kaže Boris.

“Cilj je ojačati lokalnu zajednicu i potaknuti ljude na isto”

Borisova supruga Iva profesorica je stranih jezika i turistički vodič, kroz raznolike projekte dugi niz godina bavi se interpretacijom baštine, uz kulturni turizam koji je centar njenih interesa, zbog čega ovakve projekte rado smješta pod taj nazivnik.

Ovakvo mjesto može postojati bilo gdje na svijetu jer je glazba univerzalna, ali je cilj našeg djelovanja ojačati i lokalnu zajednicu te svojim primjerom poticati ljude da rade slične stvari“, poručio je Boris i istaknuo kako već za budućnost u planu imaju i suradnje s nekolicinom kvartovskih dućana rabljenih gramofonskih ploča poput primjerice rock knjižare Rockmark.

Također, kako su pub kvizovi u posljednje vrijeme doživjeli svojevrsni zamah, ne iznenađuje i činjenica kako u Floyd Roomu uskoro planiraju održati i prvi pub kviz s pitanjima ovakve prigodne tematike, a tu je i nagradna igra na društvenim mrežama uz koju dijele ulaznice za projekciju filma “The Wall” u zagrebačkoj Kinoteci.

Poruka za kraj…

Boris naglašava kako je Floyd Room nastao nedavno uz pomoć puno divnih kreativnih ljudi koji su im pomogli u čitavom procesu, a ponukan lijepim odazivom i sjajnim reakcijama poručuje sljedeće: “Glazba je nit koja s lakoćom ruši sve barijere među ljudima i vjerujemo da ovakav projekt može dati svoj mali doprinos tome. Cilj nam je da Floyd Room podrži i po mogućnosti generira tu univerzalnu pozitivnu energiju.”

0 Shares
Muziku podržava