Tim Irwin: “We Jam Econo – The Story Of The Minutemen”

    3222

    Tim Irwin

    We Jam Econo - The Story Of The Minutemen

    Datum izdanja: 01/08/2006

    Izdavač: Rocket Fuel Films

    Žanr: Dokumentarni

    Trajanje: 91

    Naša ocjena:

    Igrajući se u parku u gradiću San Pedro, lučkom predgrađu Los Angelesa, tada trinaestogodišnji debeljuškasti dječak D. Boon pao je s drveta na svog vršnjaka Mike Watta koji je slučajno onuda prolazio. Da nije bilo tog neobičnog susreta, vjerojatno ne bi bilo ni Minutemena, jednog od najutjecajnijih američkih post-HC bendova koji su 1980. osnovala gore spomenuta dvojica, postavši u međuvremenu nerazdvojni prijatelji.

    Majka D. Boona podučavala je svog sina sviranju gitare jer nije htjela da se smuca okolo, te je predložila Mikeu da i on počne svirati bas, iako, po vlastitom priznanju, on tada uopće nije znao ni što je bas. Prvi zajednički bend, koji su oformili odmah nakon srednje škole, zvao se The Reactionaries, a u njemu su još svirali bubnjar George Hurley te pjevač našeg porijekla imenom Martin Tamburovich.

    Nakon što su odlučili nastaviti bez pjevača, raspustili su The Reactionaries te okupili novi bend, Minutemen. Bili su pod utjecajem engleskih bendova kao što su Wire i The Pop Group, ali i Creedence Clearwater Revival, Captain Beefheart i Blue Öyster Cult koje su Watt i D. Boon slušali još od rane mladosti.

    We Jam Econo – The Story Of The Minutemen” dokumentarac je dvojca iz Seattlea, Tima Irwina i Keitha Schierona, koji, i sami veliki fanovi, kroz intervjue sa dvojicom preživjelih članova, Mike Wattom i George Hurleyem, slažu priču o nastanku benda koji je izvršio ogroman utjecaj na američku hardcore-scenu ’80-ih.

    Muziku podržava

    U SST dinastiji koja je proizvela najveća ostvarenja hardcorea ’80-ih, Black Flag su bili vladari, a Minutemen su uvijek bili prvi do prijestolja” zapisao je Roni Sarig u svojoj knjizi “Tajna povijest rocka“. Svoj prvi koncert Minutemen su održali upravo ispred Black Flaga i već na prvom nastupu dobili ponudu za snimanje albuma za njihovu etiketu SST Records. EP “Paranoid Time” nastao je u samo jednom danu, a koštao ih je 300 dolara. Bend je bio poznat po svojoj ekonomičnosti – studio su unajmljivali nakon ponoći, po nižim cijenama, sve stvari bi uvježbali već prije odlaska u studio, a pjesme su snimali po onom redoslijedu kako su ih htjeli imati na albumu, kako ne bi gubili vrijeme editirajući materijal.

    Otuda dolazi i riječ ”econo”, upotrijebljena u nazivu ovog filma (u slengu San Pedra označava kraticu za ”ekonomično”), koja se sasvim uklapala u imidž kakav su imali Minutemen, a to je bio imidž dečki iz susjedstva koji se nikada nisu ni trudili postati velike zvijezde – poznato je da je njihov utjecaj na ostale bendove i muzičare bio veći negoli uspjeh koji su sami postigli.

    Radeći na ovom filmu, Irwin i Schieron također su se poveli za ekonomičnošću pa smo tako dobili previše štur film koji puno više nalikuje na kakav DIY-uradak negoli na profesionalno složen dokumentarni film. U središtu priče je Mike Watt koji svojim autom kruži po San Pedru i pokazuje mjesta i lokacije važne za nastanak i razvoj Minutemena (pa tako i drvo s kojeg je na njega pao D. Boon) te objašnjava otkud potječe ime benda (usprkos uvriježenom mišljenju, to nije zato što duljina njihovih prvih pjesama nije prelazila jednu minutu).

    Uz arhivski intervju iz 1985. i koncertne snimke, svoje komentare o bendu dali su i Flea, Dez Cadena, Grant Hart, Chuck Dukowski, Jello Biafra, Milo Aukerman, Thurstone Moore, J Mascis, Ian MacKaye, Henry Rollins i mnogi drugi koji su s njima posredno ili neposredno bili povezani.

    Njihovu uspješnu karijeru naglo je prekinula pogibija D. Boona, koji je u zimu 1985. smrtno stradao u prometnoj nesreći u pustinji Arizone, u dobi od samo 27 godina. Boonova smrt bila je velika tragedija za Watta i Hurleya koji su odmah nakon toga raspustili Minutemen. Mike Watt nastavio je svirati u bendu Dos s Kirom Roessler, basisticom Black Flaga koja mu je jedno vrijeme bila i žena, a zatim su on i George Hurley, zajedno s velikim obožavateljem Minutemena Edom Crawfordom, 1987. osnovali fIREHOSE koji se raspao 1994. godine. Watt i Hurley i dan-danas žive u San Pedru, a od trenutka pogibije D. Boona sve što su radili posvećeno je njemu, pa tako i ovaj film..

    Muziku podržava