Roger Sommerseth: “Kike Turmix”

Malo je neobično kada film o vođi jednog od ponajboljih španjolskih punk-garage bendova režira Norvežanin, ali svako čuđenje prestaje kada se zna da je isti taj vođa vrlo cijenjen u Skandinaviji budući da je upravo on na svojoj etiketi prvi izdao mnoge od danas poznatih skandinavskih garažnih bendova. On je Kike Turmix, prerano preminuli frontmen madridskog benda The Pleasure Fuckers.

Rođen u Bilbaou kao Enrique Vitoria Cormenzana, Kike je još za života postao ikona španjolske punk’n’roll scene. Krupni Baskijac inspiraciju za osnivanje benda dobio je nakon odgledanog koncerta Blue Öyster Cult. Iako na ruci ima tetovažu Little Richarda, a u filmu s ponosom pokazuje ploče The Dictatorsa iz svoje impresivne kućne kolekcije, bend koji mu je, prema vlastitim riječima, promijenio život bio je Blue Öyster Cult nakon čijeg je koncerta odlučio napustiti faks i osnovati vlastiti bend – The Pleasure Fuckers.

Na prvom koncertu van Madrida publika ih je gađala paradajzima, no s vremenom su pridobili naklonost prvo španjolske, a zatim i američke publike, ali su najpopularniji ipak postali u Europi. Osim Kikea na vokalu, zadnju postavu benda još su činili izvjesni bubnjar Jorge (kojem ni uz najbolju volju nisam uspjela pronaći prezime), britanski basist Barnaby Bowles te dvoje Amerikanaca na gitarama – Norah Finley i Mike Sobiesky, dok im je Kikeova žena Marga bila ujedno i tour menadžerica. U prvoj postavi imali su čak i banjo i harmoniku, a osim rocka, Kike i njegova vesela družina veličali su hranu, seks i alkohol pa nije ni čudo što im se jedan album zove “Supper Star”.

Jedan od dva najbolja albuma (“Ripped To The Tits”, drugi je “For Your Pleasure”) izdali su za Sympathy for the Record Industry, na kojoj su im žanrovski srodnici bili primjerice Humpers i Rocket from the Crypt, a na vrhuncu svoje karijere (1996./’97.) nekoliko su puta nastupili i u Hrvatskoj (Koprivnica, Kutina te, ako se dobro sjećam, Art&Music festival u Puli).

Kike je ujedno bio i osnivač izdavačke kuće Safety Pin Records, posebno je zadužio skandinavske bendove uvrstivši ih na svoje “Riot on the Rocks” kompilacije (nazvane prema istoimenom 7-inčnom singlu The Hellacoptersa), a mnogim bendovima organizirao je i turneje po Španjolskoj i bio je jedan od prvih nezavisnih promotora uopće u Europi. Na soundtracku filma se tako pojavljuju Turbonegro, The Hellacopters, The Nomads, The Flaming Sideburns, The Backyard Babies, Gluecifer… a neka od imena u Kikeovom katalogu bili su i The Bellrays, New Bomb Turks i Zeke.

Čovjek kojeg su nazivali i ‘Senor Rock’n’Roll’ bio je zaljubljen u muziku i u svoj posao, ali nije znao usporiti sa životom – nekontrolirano trošenje alkohola i kokaina dovelo ga je do srčanog udara, nakon kojeg mu je ugrađen pacemaker, što ga nažalost nije spriječilo da promijeni svoje loše navike. Divlji rock’n’roll život na kraju ga je i uništio te je 16. listopada 2005., u 48. godini života, preminuo od posljedica raka jetre.

S obzirom da na Internetu postoji vrlo malo zvučnih ili videozapisa o The Pleasure Fuckers, ovaj je film tako ne samo nezaobilazna ‘lektira’ svih ljubitelja rock’n’rolla, već i vrlo vrijedan raritet koji je, spomenimo usput, i pobjednik ovogodišnjeg DORF festivala.

Pogledajte trailer: YouTube.com