Preko zvijezda do trnja i Srbije

    5179

    Rob Stewart, Marc Vespi, Liza Vespi

    Slaughtera Nicka za predsjednika

    Datum izdanja: 01/11/2013

    Izdavač: IndieCan Entertainment / Continental film

    Žanr: Dokumentarni

    Trajanje: 73

    Naša ocjena:

    U show-bizu je česta paradigma ‘došao do zvijezda-pao u nemilost-opet se vratio i jači je nego ikad’, no rijetko kad je tako originalno ispričana kao u slučaju Roba Stewarta, glavnog junaka dokumentarca “Slaughtera Nicka za predsjednika“, uz to nekad poznatog kanadskog glumca koji je tumačio ulogu detektiva Nicka Slaughtera (u Hrvatskoj malo poznatoj, ali u Srbiji i Makedoniji jako popularnoj) u seriji “Tropical Heat”.

    Zapravo, ovakav scenarij može ispričati samo život.

    Sadržaj filma je sljedeći: u nemogućnosti da sam podmiruje režije i troškove života propali kanadski glumac Rob Stewart se nakon godina potucanja po neuspjelim projektima vraća svojim roditeljima. Preko Facebooka doznaje da za kultni status u Srbiji (i Makedoniji) i to zbog serije “Tropical Heat“, te da grupa Atheist Rap ima pjesmu o njemu i najvažnije, da je bio maskota prosvjeda protiv Slobodana Miloševića. Stewart se odlučuje otputovati u Srbiju, biva primljen poput superzvijezde, čak snima reklamu za robu sumnjiva porijekla da refundira troškove posjeta (možda najsmješnija scena u filmu), a s Atheist Rapom ostvaruje svoj dječački san: svira gitaru pred velikim auditorijem.

    Sa Stewartom je još jedna glazbena poveznica, a to je da je čovjek odgovoran za emitiranje serije “Tropical Heat” u Srbiji Robert Nemeček, nekadašnji basist jednog od prvih psihodeličnih bendova u SFR Jugoslaviji, Pop mašine.

    “Slaughtera Nicka za predsjednika” je film o tome kako je od dobro odigrane uloge u dobroj seriji važnije inspirirati ljude na akciju. Rob Stewart, odnosno detektiv Nick Slaughter je bio upravo to: mali prozor običnih ljudi u Srbiji prema normalnom svijetu te ‘tajna riječ’ među borcima protiv Miloševića. Film prati obilje humora, gorke i slatke priče su isprepletene: u sceni gdje Stewart priča s mladim srpskim glumcem mlađi mu kolega bez pardona kaže da sama serija nije bila neka produkcija, a nije je krasila ni dobra gluma, ali da ga je Stewart svojom ulogom potakao da bude glumac.

    Tempo filma je relativno neujednačen, nakon furioznog početka slijed scena postaje ponešto predvidljiv. Istini za volju, doista je teško držati napetost nakon slijeda gotovo nadrealnih događaja, no riječ je o filmu koji će svojom životnošću potaknuti gledatelja da izađe dobre volje nakon kino predstave.

    Muziku podržava