Nino i Jadranko Pongrac: “Oči u magli”

Kada se priča o hrvatskom nezavisnom izdavaštvu prvo ime koje vam zacijelo pada na pamet i ime koje se izgovara s velikim poštovanjem jest ono Zdenka Franjića i njegove izdavačke kuće Slušaj najglasnije!. Majke, Satan Panonski, Overflow, Don’t, The Spoons, Messerschmitt, The Bambi Molesters… samo su neki od bendova koji su se svojevremeno našli na spomenutoj etiketi, a nakon 20 godina predanog rada, ovaj ‘dobri duh’ underground scene zaslužio je i svoj prvi film.

Sve tamo do kraja ’80-ih Zdenko Franjić radio je u banci, a diskografijom i izdavaštvom počeo se baviti iz hobija. Bio je diskofil koji je skupljao i naručivao ploče iz inozemstva, a izdavati ih je počeo iz čistog gušta i nikada ni sa jednim svojim izvođačem nije potpisao ugovor.

Sve je počelo 1987. kada je čuo demo snimke Majki i odlučio im izdati kazetu. Bare kaže da im je upravo to izdanje otvorilo put i omogućilo proboj iz anonimnosti, a slično razmišljaju i Miro Kusačić iz Messerschmitta, Romeo Đomlija iz The Spoons, Pero i Krljo iz Kaotičnih duša, ali i Scott Drake iz američkog benda Humpers koje je, puno prije negoli su završili na Epitaphu, ‘skužio’ upravo Zdenko Franjić.

Prijelomni trenutak njegove izdavačke DIY karijere, ali i domaćeg rocka (onog s predznakom underground) bila je legendarna ‘nulta’ kompilacija “Bombardiranje New Yorka” koja je na jednom mjestu okupila neke od najvažnijih domaćih underground bendova s kraja ’80-ih, a čija cijena danas po second hand shopovima doseže i 300 kn. Neki od bendova s te kompilacije ostvarili su zavidne karijere (Majke), neki se još uvijek smatraju neprežaljenima (The Spoons), neki su postojali prilično kratko vrijeme da bismo ih bolje upoznali (Machine Gun), no zajedničko im je da su svi stekli kultni status, a “Bombardiranje New Yorka” prošle godine došlo je do svog 11. izdanja.

Ono zbog čega je dokumentarac “Oči u magli” posebno vrijedan jesu i do sada još neviđene arhivske snimke i bootlezi s koncerata ranih Majki i, prije svega, Satana Panonskog (po čijoj pjesmi je film i dobio ime), oko čijeg je kontroverznog lika i djela, a pogotovo nakon čudne i nikad do kraja razjašnjene pogibije, također stvoren svojevrstan kult.

Osim što je ‘utro put hrpetini klinaca’, Zdenko Franjić isto je tako otvorio put i drugim našim nezavisnim izdavačkim kućama i uopće ne treba dvojiti koliko njegovo ime znači za domaću underground scenu.

Osim što i dalje otkriva kvalitetne nove bendove (vidi npr. Goribor) i još uvijek neumorno slaže i ‘umeće’ svoje kompilacije, on je danas i Lutajući DJ Zdena te pjevač benda Loši dečki. Izdavaštvom se i dalje bavi isključivo iz hobija, štoviše, sebe uopće ne smatra izdavačem već ‘ilegalcem’ i jedan je od rijetkih preostalih idealista koji je možebitan uspješan biznis svojevoljno zamijenio materijalno skromnim, ali entuzijazmom bogatim životom na margini.