Nicholas Webster: “Johnny Cash – Ridin’ The Rails”

“Ridin’ The Rails“, podnaslovljen kao “The Great American Train Story” nostalgičan je 52-minutni prikaz povijesti američke željeznice kroz pjesmu i naraciju čovjeka koji je o željeznici spjevao više pjesama nego što je ona imala lokomotiva. Pogađate, jasno, da se radi o Johnnyu Cashu.

Ovaj dokumentarac zapravo je specijalna televizijska emisija koja se trebala emititrati 1974., no uslijed političkih promjena u Sjedinjenim Državama (ostavka predsjednika Nixona, svršetak Vijetnamskog rata…) film je ostao zagubljen na polici njegova redatelja Nicholasa Webstera, danas 93-godišnjaka.

Slikovito prikazujući kronologiju razvitka željeznice – prateći ju od 19. stoljeća, parnih lokomotiva, Građanskog rata, kao i njezin značaj za naseljavanje američkog Zapada, pa sve do njezine uloge u Drugom svjetskom ratu – svaka priča i svaka pjesma autentično je kostimirana kako bi se što bolje dočaralo razdoblje o kojem govori. Svaka pjesma dijelom je i vizualizirana (slike prate stihove) tako da možemo reći kako se radi, zapravo, o spotovima.

Ključna epizoda povijesti američke željeznice svakako je spajanje istočne i zapadne obale, čiju ceremoniju je Cash detaljno ispričao ne propustivši par puta našaliti se na račun njezinih protagonista. Tko kaže da edukativne emisije moraju biti dosadne i suhoparne?

Naravno, radnici – među kojima je bilo mnogo irskih i kineskih doseljenika – nisu zaboravljeni spominjanja, baš kao i klasični pljačkaši vlakova, legende koje su se vukle tračnicama, kao i lutalice kojima je vlak bio jedini način prijevoza, a u većini slučajeva i jedini dom. Ako ste ikad u mladosti čitali strip “Talični Tom” (odnosno “Lucky Luke”) ovaj dokumentarac će vas prisjetiti na par epizoda iz pera genijalnog dua Morris/Goscinny.

No, nejasno je zašto Cash, poznati borac za prava manjina i zaštitu okoliša, nijednom riječju nije spomenuo kako je razvoj željeznice utjecao na raseljavanje američkih Indijanaca i zagađivanje okoliša. Što bi na to rekao toliko puta opjevani Ira Hayes?

Pretpostavljam da nikoga s ovih područja zapravo nešto pretjerano i ne interesira razvoj željezničke mreže SAD-a, no svakako je interesantno vidjeti Casha kako izvodi svoju glazbu jednako uvjerljivo kao i uvijek. “The Night They Drove Old Dixie Down“, klasik The Banda, “The Legend Of John Henry’s Hammer“, “Casey Jones” (s glumcem koji neodoljivo podsjeća na Davida Carusa tj. Horatia Cainea iz “CSI: Miami” u ulozi američkog željezničkog superheroja čije su nadljudske vozne sposobnosti, nažalost, bile ograničene tračnicama), “City Of New Orleans“, “These Hands” samo su neke od pjesama koje će potvrditi da je Cash imao pjesme za svaku prigodu, te da se mogao poistovjetiti bilo s kim; u ovom slučaju s teškim životom željezničkih radnika i vlakovođa.

Parne lokomotive su izumrle, zamijenile su ih dizelska čudovišta, vlakovi polako ali sigurno gube bitku s drugim prijevoznim granama, osobito u Americi. Ali putovanje vlakom, htjeli to priznati ili ne, uvijek sa sobom nosi jednu dozu romantičnosti…