Gus Van Sant: “Posljednji dani”

    5136

    Gus Van Sant

    Posljednji dani

    Datum izdanja: 01/09/2005

    Izdavač: HBO/ Blitz Film

    Žanr: Drama

    Trajanje: 97

    Naša ocjena:

    Redatelj Gus Van Sant se u filmu “Posljednji dani” (orig. “Last Days“) pozabavio mračnom stranom rock’n’roll tematike i pritiskom koji ona može staviti na ranjivog umjetnika. Film je inspiriran smrću jedne od najvećih rock ikona prošlog desetljeća, Kurta Cobaina. No, ovdje je priča potpuno fiktivna, iako postoje snažne dotične točke s istinitom tragikom završetka Cobainovog života.

    U filmu Van Sant prikazuje završno stanje jednog potpuno fizičko i moralno propalog umjetnika, smještenog u osamljenu kuću u šumi, zajedno sa svojom grupom. Kako se uopće baviti ovako crnom tematikom, a da nije dokumentarno? Pa, Van Sant joj je prišao iz svojeg artističkog kuta, i to toliko jako da film definitivno ostaje negdje duboko u underground području sedme umjetnosti, a kao takav imat će mali broj onih kojima će se istinski svidjeti.

    Ionako je Gus na glasu kao ‘malo dugačiji’ redatelj (i prije “My Own Private Idaho” iz 1991.), što ovim filmom, bez ikakvog srama, ponovo dokazuje. Bez obzira jeste li fan Nirvane, rocker ili čisti znatiželjnik, ovdje ćete se vrlo vjerojatno dobro psihički namučiti, prije nego prođe 97 minuta koje se bave introspektivom Blakea aka Kurta.

    U općem nedostatku dijaloga i razumljivog monologa, glavna naglašenost u filmu je na tome da dočara koliko osamljen, dezorijentiran i depresivan može biti život jednog glazbenika. Zove se Blake, a glumi ga Michael Pitt i moram priznat da uloga nije nimalo lagana. Cijela radnja zapravo je smještena u ta posljednja, vrlo čudna, dva dana.

    Muziku podržava

    Ne znamo kako su Blake i njegov bend došli do slave, ni kako su se našli u toj kući (ali možemo nagađati). Dok se bend zabavlja, Blake pokušava izbjegnuti i njih i bilo koga tko ga traži. Tražeći univerzalnu poruku ili pročišćenje, luta po šumi. U trenutku inspiracije svira, a u trenutku bespomoćnosti fiks mu je neizbježan prijatelj. Međutim, sve se odvija toliko sporo da i sami postajete prilično depresivni.

    U redateljevom artističkom minimalizmu koji obilježava radnju filma, tu i tamo iskoči i poneka bizarna scena, poput gay scene Blakeovih prijatelja u spavaćoj sobi, nakon koje se upitate: “WhatTheFuck?“. Svoj odgovor (ili spas?) Blake pronalazi u maloj kućici za alat i cvijeće, smještenoj pokraj glavne kuće, gdje sam sebi oduzima život puškom s kojom se ‘igrao’ ta zadnja dva dana. Poznat scenarij?

    Dakle, artistički film u svom pravom obliku, ali ne bi rekao da je među Van Santovih top 3 djela.

    Muziku podržava