Epitaf karijere velikog benda

Mnogi bendovi jednostavno ne znaju kada im je istekao rok trajanja pa muče sebe i svoje fanove još dugi niz godina sa slabim
albumima i koncertima nedostojnim reputacije koju su ranije zaslužili. Blur
definitivno nije takav bend.

It’s over
You don’t need to tell me
I hope you’re with someone who makes you
feel safe in your sleeping tonight
I won’t kill myself, trying to stay in your life
I got no distance left to run

Još od svojih ranih početaka, bend je furao ‘ono nešto’ po čemu je Britanija posebna, jedan vrlo melodičan rock-zvuk koji je od milja nazvan britpop, a pravi procvat britpopa se dogodio u ’90-ima. kada su Otokom, a i šire vladali Blur, Oasis i mnogi srodni bendovi (The Verve, Suede, Pulp…).

Na DVD-u “No Distance Left to Run” u istoimenom filmu prikazuje se cjelokupna karijera benda, od najranijih početaka do prošlogodišnjih veličanstvenih povratničkih koncerata koji su dokazali da se bend poput Blura nikada ne zaboravlja, makar službeno nisu postojali zadnjih skoro pa deset godina.

When you see me
Please turn your back and walk away
I don’t want to see you
Cos I know the dreams that you keep is wearing me
When your coming down, think of me here
I got no distance left to run

Tijekom dokumentarca dečki iskreno pričaju o događajima koji su ih obilježili, od uvodnog albuma na kojeg baš i nisu previše ponosni, pa preko najvećih uspjeha, do razmimoilaženja koje se dogodilo na prijelazu u novi milenij. Kroz njihove priče jasno se mogu vidjeti Damonove pretenzije da bude jedan od najvećih, Grahamovi veliki problemi s alkoholom, prijateljstva koja su povremeno bila opterećena neslaganjem u stavovima… Ponavljam, vrlo iskren osvrt na cjelokupnu situaciju koja se događala bendu u proteklih 20-ak godina.

Nekoliko se scena ističe, poput one kada Albarn na dodjeli Britsa kaže da ovu nagradu trebaju podijeliti s Oasis (pita se ‘Gdje mi je tada bila pamet’), priča o “Country House” koja nikad nije niti trebala postati hit (odbacili bi je da ju publika na prvom koncertu nije primila s oduševljenjem), prekid Albarna i frontmenice Elastice nakon dugogodišnje veze, prošlogodišnji koncert u Glastonburyu gdje su deseci tisuća ljudi pjevali zajedno s Blurom, te ti kritični momenti svađe Albarna i Coxona gdje je Coxon čak ispričao da se skrivao po zoološkom vrtu da se ne bi morao susreti s Damonom.

It’s over, I knew it would end this way
I hope you’re with someone who makes you feel
That this life is the night
And it settles down, stays around
Spends more time with you
I got no distance left to run

U dokumentarcu su dvije priče, jedna već od ranije spomenuta u kojoj se opisuje cijela karijera benda, dok druga prati pripremu benda za velike prošlogodišnje koncerte i samu njihovu izvedbu s velikim finalem u Hyde Parku (drugi DVD s cijelom snimkom) koji je već i ranije izdan u audio-formatu.

Ispreplitanjem dviju priča, redatelj je dobio jedan vrlo dinamičan proizvod koji najbolje opisuje sam Blur jer tu nema nikakvog mazanja očiju da bend ispadne bez mana, pogrešaka u karijeri, treme ili oduševljenja povratkom. To je jednostavno priča o prijateljstvu još od klinaca, pa naovamo, koji su u jednom trenutku došli do velike barijere koju je tada bilo teško prijeći. Danas, gotovo deset godina kasnije, Albarn i Coxon su razriješili sve probleme i zajedno organizirali ove koncerte.

I’m coming home
It’s over
Come on home
No more

Za razliku od mnogih bendova koje sam spomenuo u uvodu, Blur shvaća da bi daljnjim druženjem moglo doći do sličnih problema zbog kojih su se i ranije raspali pa su sami sebi obećali da će stati na ovih nekoliko koncerata. Veličina benda se tu shvaća, znaju da su se raspali kad su bili najveći, skoro deset godina potom su se okupili u originalnoj postavi (što je za reunione rijetkost), te pružili niz koncerata od kojih su mnogi bili najupečatljiviji u cijeloj karijeri. Ne vjerujete? U filmu “No Distance Left to Run” to oni i sami kažu.

Tijekom recenzije posudio sam stihove pjesme “No Distance Left to Run” koje ovdje ponovno nema (nema je niti na “Midlife: A Beginner’s Guide to Blur“, niti na “All the People: Blur Live at Hyde Park“), a zapravo odlično opisuje svrhu postanka ovog izdanja, iako je bila skladana u drugu svrhu, dok je Albarn bio smožden prekidom s Justine Frischmann.

Film + snimka koncerta daju jasan dojam zašto je Blur jedan od najvećih bendova zadnjih dva desetljeća… Ako ne na svijetu, tada zasigurno na Otoku (tako se i Albarn deklarirao jednom zgodom)…