“Burlesque” – Jeftini crossover

    3137

    Steven Antin

    Burlesque

    Datum izdanja: 01/02/2011

    Izdavač: Screen Gems / Continental film

    Žanr: Mjuzikl

    Trajanje: 119

    Naša ocjena:

    Praksa crossovera u žanrovskom smislu unutar bilo koje umjetnosti nije nimalo neobična, kao ni prelazak iz jednog medija u drugi, primjerice filmaša u glazbeni ili glazbenika u filmski medij.

    Potonji je upravo karakteristika onih najpopularnijih, najeksponiranijih umjetnika koji prije ili kasnije, da bi si začinili iako glamurozan, ali nadasve planiran i iskalkuliran život, zalaze u filmske vode – najčešće neuspješno.Dame i gospodo, ako ste očekivali ugodno iznenađenje u slučaju Christine Aguilere u svom glumačkom debiju, “Burleski” Stevea Antina, prevarili ste se. Jedino začudno i neobično u cijeloj Aguilerinoj priči jest činjenica da joj je trebalo preko deset godina da se baci u glumice.Već od samog podnaslova filma ‘Potrebna je legenda da se napravi zvijezda‘ film igra na klišeje kao svoje glavne adute, pa tako iz istog podnaslova spoznajemo da je ta ‘legenda’ Cher, a ‘zvijezda’ u nastanku Christina. Dakako, producenti su se tu poigrali retoričkim figurama u marketinške svrhe jer platinastoj plavuši ni u jednom trenutku njezine karijere nije bila potrebna ikakva Cher ili kakva slična inačica, već samo snažan glas koji ju je višestruko potvrdio za jednu od najvećih vokalistica današnjice. Ironično, ništa od ovog se doista ne može reći za Cher… Ali, zajedljivost na stranu.

    Dakle, sve nas je zanimala ta priča u koju će Steven Antin (nitko ne zna odakle se on pojavio) smjestiti našu pop-princezu. Očekivano, ona ni po čemu nije originalna, a ponajmanje kompleksna i duboka. Krenimo redom: zgodna curka iz provincije + talent neupotrebljiv u selendri u kojoj živi + konobarenje + odlazak u vel’ki beli svet + k’o stvoren noćni klub za ostvarenje snova + san je pred svojim gašenjem + zgodni frajer-zavodnik = burleska. Svi su klišeji tu, vidjeli smo ih stoput, pa evo šanse za novo ruho starih opanaka.

    Muziku podržava

    Alice (Christina) nam dolazi u Los Angeles već u trećoj minuti filma nezadovoljna svojim nerealiziranim životom i ulicama grada kočoperi se k’o kakva kalifornijska verzija omraženih nam šiparica iz “Seksa i grada”, dok u jednom dramatičnom trenutku, dakako, ne ugleda klub burleske gdje se vrlo nerealistički uguzila prve večeri, na prvi pogled zavela konobara Jacka (Cam Gigadnet) s maskarom i instantno primijetila mane kluba – zanosne zabavljačice ne uspijevaju više puniti klub jer pjevaju na playback (jel’ vam poznata ta ironija iz stvarnog svijeta?), pa stoga ona odlazi na audiciju kod vlasnice kluba Tess (Cher) i mukom prolazi.

    No, kao i u svakom pravom mjuziklu gdje ništa nije motivirano realnošću, Tess je u dugovima koji bi joj mogli oduzeti klub. Paralelno malu seljančicu opljačkaju pa ona, eto, uskoči u krevet našminkanom konobaru s kojim se tek pred kraj prasne jer tip ima zaručnicu u New Yorku. Postajući glavna zvijezda showa, mladoj Alice (u svojoj zemlji čudesa) podmeću noge stare zabavljačice, posebice Nikki (Christen Bell) i jednom joj k’o za vraga ugase playback, pa se sirotica morala izvući savršenim nastupom gdje je sve ‘našamarala’ glasom – iako savršeno otpjeva “Tough Love” nitko se ne pita kako je tako savršeno uvježbana i sinkronizirana s bendom s obzirom da se dotad mjuza puštala s radija.

    Sretna profesionalno, ali ne i u ljubavi Ali, samouvjerena i emancipirana, upoznaje biznismena Marcusa koji je prijetnja Tess, ali i potencijalni loverman njoj samoj. Dakako, rastrgana između flerta i ljubavi, Ali odabire ostvarenje snova i zajedno s Tess zajebe Marcusa i svi su živjeli dugo i sretno u halterima na pozornici kluba… Kraj.

    Mjuzikl je savršen odabir za Aguileru, bez obzira na scenarističke i redateljske promašaje, jer ona upravo u ovom žanru dominira kao zabavljačica i glazbenica. Štoviše, kazališne daske, pompozne i barokno raskošne izvedbe točaka burleske, iako evociraju “Moulin Rouge” jedini su kontekst gdje se ona kao plošna i isprazna glumica pronalazi. Svi momenti s pozornice, unatoč besramnom kopiranju spomenutog post-modernističkog mjuzikla “Moulin Rouge”, “Kose” ili “Showgirls”, nevjerojatno su zabavni i zapanjujući segmenti/fragmenti filma gdje Christina doista briljira, iako na momente, ne svojom krivnjom, šokira glazbenim repertoarom, pa tako kočoperenje ulicama Los Angelesa prati glazbena podloga obrade “Beautiful People” Marilyna Mansona. Ovaj promašaj par excellence je tolika šaka u glavu jer upravo konkretizira ono što Manson parodira – jeftine i površne strasti potrošačkog društva.

    Glazbena dimenzija filma jest prva pomoć za preživljavanje filma jer, kako je rečeno, Christina briljira kao performer, a žanrovski se u filmu nadovezuje na svoju najuspjeliju i najcjelovitiju eru otvorenu albumom “Back to Basics” gdje kombinira zvuk starog jazza i soula s modernim glazbenim obrascima i žanrovima u nevjerojatno dopadljivu i zaraznu kombinaciju. Stoga ćete htjeli-ne htjeli nakon filma pjevušiti “Express”, nastavak “Dirrty”, ili “Show Me How To Burlesque”.

    Cher je, s druge strane, u film postavljena kao veliki sensei, a zapravo je ona ta koja treba ‘zvijezdu’ – u filmskoj stvarnosti kao Tess i u realnosti kao očajna samodopadna drag queen, kako bi povratila svoju staru slavu što vjerojatno ne uspijeva zbog loših i pomalo grotesknih interpretacija “Welcome to Burlesque” i odvratno patetične “You Haven’t Seen The Last of Me” – nimalo inventivnih, nimalo originalnih i nimalo probavljivih dionica u kojima svoj izrazito bizaran i groteskan izgled savršeno nadopunjuje vokalom izgubljenim u nekom trećem, zasad nepoznatom rodu (bez ikakve uvrede pripadnicima transrodne i transseksualne zajednice).

    Međutim, zanimljiva dimenzija cijelog filma jest strukturiranje, odnosno, njegovo stvaranje prema načelima bajke (slijedeći doslovce sve faze i karakteristike “Morfologije bajke” Vladimira Proppa):
    1. junak odlazi od kuće – Ali odlazi iz Iowe u LA
    2. zabrana dana junaku – Ali ne može biti dio skupine
    3. zabrana je prekršena – Ali dolazi na audiciju
    4. zlikovac odlazi u izvidnicu – Nikki gleda kako Ali to radi
    5. zlikovac dobiva informacije od žrtve – Nikki pokušava sabotirati Ali
    6. zlikovac pokušava zavarati žrtvu da bi dobio nju ili njezin posjed
    7. junak je zavaran i nesvjesno pomaže – Ali pomaže Tess
    8. junaku nešto nedostaje ili to želi imati – naklonost i ljubav konobara Jacka
    9. junak se ispituje, provjerava; to ga priprema da primi čarobni predmet ili pomoćnika – gay kostimograf Sean daje joj glamuroznu odjeću
    10. junak reagira na djela budućeg darivatelja
    11. junak posjeduje čarobni predmet – Ali posjeduje oskudne kostimiće
    12. junak je doveden do mjesta gdje je traženo
    13. junak i zlikovac u izravnoj borbi – Ali i Marcus u svađi oko preuzimanja kluba
    14. zlikovac je pobijeđen – Marcusu oduzeta koncesija
    15. prvotna se nesreća i nedostatak rješavaju – Ali i Tess zajedno vraćaju slavu klubu
    16. junak se ženi i nasljeđuje prijestolje – Ali i Jack ostaju skupa i ona postaje glavna izvođačica

    Dakle, slijedeći ova pravila klasične bajke, Christinu doista promatramo kao junakinju pred koju je stavljeno bezbroj kušnji, a pritom ima svoju dobru vilu Cher koja joj pomaže ostvariti snove, dakako, jašući na valovima narativnih, filmskih i vizualnih klišeja zbog kojih ćete se htjeti ubiti kad shvatite da niste došli ni do polovice filma, a on traje dva preduga sata.

    Muziku podržava