Bryan Singer
Bohemian Rhapsody
Datum izdanja: 23/10/2018
Izdavač: Blitz
Žanr: Biografski
Trajanje: 134 min
Naša ocjena:
Osam godina od prve najave konačno je stigla masovno priželjkivana filmska priča o Freddieju Mercuryju, nikad prežaljenom frontmanu grupe Queen. “Jedina stvar koja je fascinantnija od njihove glazbe je njegova priča” stajalo je u prvom službenom traileru jednog od najiščekivanijih filmova godine. Jedina stvar koja je fascinantnija od filma “Bohemian Rhapsody” – glazba je grupe Queen.
Važno je istaknuti kako su stalni suradnici tijekom snimanja filma bili Brian May i Roger Taylor tako da, ako je imalo pravde na ovom svijetu, u samu autentičnosti prizora ne bi trebalo ni najmanje sumnjati. Režija je dodijeljena Bryanu Singeru te zatim i Dexteru Fletcheru nakon što je Singeru uručen otkaz. Strogo uzevši, dodjeljivanje režije lako bi moglo značiti da film zapravo ‘snima’ producent odnosno korporativno tijelo. Koliko su obojica režisera dobili autorske slobode nije poznato, a u samoj konačnici “Bohemian Rhapsody” upravo i djeluje poput izvornog korporativnog djela. Ili preciznije uzevši – svega onoga što Freddie Mercury kao umjetnik nije bio.
Sacha Baron Cohen bio je prvi izbor za ulogu glavnog protagonista, no taj posao na kraju je dopao Ramija Maleka. Malek je u svojoj izvedbi profesionalan. Kao utjelovljenje Freddieja Mercuryja on međutim nije toliko uvjerljiv kao što je to primjerice bio Val Kilmer po pitanju Jima Morrisona u filmu Olivera Stonea “The Doors”. Manire i pokreti marljivo su naučeni. Fizičke karakteristike takve su kakve jesu, no je li svijet u konačnici trebao dobiti Mercuryja prodornih svijetlih očiju? Da postoje imitatori Freddieja Mercuryja kao što to postoje imitatori Elvisa Presleya, Malekova izvedba bila bi daleko bliža još jednoj imitaciji nego izvornoj ličnosti. I kvragu, bila bi to dobra imitacija.
U slučaju da je netko od “Bohemian Rhapsody” i očekivao cjelovitu biografsku priču o Freddieju Mercuryju tada je daleko bolje da taj posegne za službenom biografijom. “Bohemian Rhapsody” obuhvaća period od 1970. do 1985. godine. Krnja je to priča o odbacivanju izvornog identiteta Farrokha Bulsare te stvaranju nove persone, s očekivanim težištem na uspjehu, seksualnoj orijentaciji i (u manjoj mjeri) neizlječivoj bolesti. To je lako gledljivo ostvarenje koje osigurava dobru zabavu, rijetko izmami i neke teže emocije, ali je u konačnici film bez veće dubine i jače psihološke karakterizacije glavnog lika. Struktura je školska – uvod, zaplet, rasplet, kraj. S tim da se u zapletu, u manirama blockbustera, našlo mjesta i za podjelu likova na dobričine pozitivce i zmije negativce, a fokus je jak i na pomalo iritantnoj (posesivnoj) ljubavnoj priči.
Film je ujedno i priča o usponu grupe Queen i to u okruženju i prilikama kojima se film zapravo ne bavi ni najmanje. Ispada također da je to uspjeh zbog uspjeha, a ne zbog muzičke ambicije (a Queen je muzički itekako znao biti ambiciozan kolektiv). Ono što je slobodno mogla biti podloga za cjelovečernji film, u “Bohemian Rhapsody” ubačeno je poput kockice mozaika. Drugim riječima, značajne stvari učinjene su manje značajnima samo kako bi se mozaik popunio. Isti bi učinak mogao imati primjerice dvosatni film o cjelokupnoj britanskoj glazbenoj sceni ’70-ih godina u kojemu bi čitava priča Queena i Freddieja Mercuryja bila tek sitna kockica nekog drugog mozaika. Bio bi to film o svemu, ali ni o čemu konkretno.
Rezimirano, “Bohemian Rhapsody” hvata prevelik dio kolača, obrađuje i ličnost jednog osebujnog umjetnika i povijest jednog benda, a sve to želi filtrirati kroz audience-friendly format. Segmentirani pristup izbjegnut je u najširem luku. I zato je film ispao primarno zabavan, čak i inspirativan (ipak je to priča o neukrotivom karakteru) te mu komercijalni uspjeh sigurno ne gine. Hoće li biti upisan u anale filmske povijesti? To može samo vrijeme pokazati. Ali teško. Jako teško.
