Glazbeni festival u svom klasičnom smislu riječi možemo zamisliti kao opuštenog nećaka klasičnog klupskog koncerta. Dok je klupski koncert najčešće fokusiran na jednog ili dva izvođača koji pred okupljenom publikom prezentira svoj rad, festival nudi male zalogaje razno-raznih glazbenih izričaja. Redaju se tu koncepti žanrovskih ili pak potpuno nepovezanih lista bendova koje gledamo, preuređuju se prostori kako bi se stvorila određena atmosfera prikladna ideji koju promotor zamišlja. Ipak, ako ćemo gledati klasični glazbeni festival, njegova premisa je da posjetitelj za uloženi novac dobije glazbu i popratne sadržaje na kojima će podebljati svoje festivalsko iskustvo te stanjiti svoj džep.
Također, sukladno veličini domicilnog tržišta, jasno je kako u određeni prostor stane limitiran broj festivala, no ova mantra je prestala vrijediti kada je netko smislio koncept – besplatnog festivala. Mi danas nećemo govoriti o konceptu besplatnog upada te legendarne sintagme koja je živjela već 1969. godine na Woodstocku, već ćemo se pozabaviti ekspanziji festivala piva u našem dvorištu. Besplatni ili simbolični upad uz širok izbor napitaka bez kojih je nemoguće zamisliti festivalski dan prosječnom posjetitelju, od svoje prvotne namjene utaživanja žeđi su postali pogonsko gorivo same manifestacije.
Kako to uopće funkcionira?
Promotor mora platiti prostor, najam ozvučenja, glazbene sastave koji nastupaju i još kojekakve namete kako bi festival postavio na noge, a odmah u startu je ostao bez prihoda od ulaznica. Neki će takvo što ocijeniti kao nepremostivu prepreku ka postizanju financijske dobiti, no taj magičan napitak od hmelja, ukomponiran u čarobnu riječ besplatno, polako, ali sigurno, stvorio je jednu posve novu poslovnu filozofiju i proširio prostor ponude za našu zabavu.
Situacija u Hrvatskoj je, što se pivskih festivala tiče – izvrsna. S jedne strane naši bendovi su dobili nove prostore za gaže bez straha da će “presvirati“ Zagreb. S druge pak strane pivovare su dobile nove poligone za svoje napredne marketinške strategije promocije piva. Zagrebački Beer Fest je tako u svojoj drugoj ediciji održanoj u svibnju ove godine svaki od četiri dana trajanja “punio“ Trg Francuske Republike, stvarajući kritičnu masu koja je svoju pažnju šaltala s bine na šankove, pa sa šankova na bine i tako u krug. Također, isti je taj festival ljudima ponudio i aktualan “line-up“, čime je sa sebe odmah skinuo možebitnu kritiku kako se radi o velikoj poljani s pivskim reklamama uz pozadinsku buku.
Nešto drugačiju politiku pivskog festivala nudi predstojeći BeerYard. On će pak ove subote predstaviti preko dvadeset craft pivovara u dvorištu Močvare uz popratni glazbeni program istaknutih glazbenika underground scene i simboličan upad po cijeni od 40kn. U ovom slučaju je riječ o ponešto drugačijoj računici i pristupu, gdje promotor cilja na ljubitelje samo najkvalitetnijih pivskih kapljica sljubljujući tako pivo i “scenu“ u jednu koheziju. Također, craft pivo je sve popularnije u Hrvata pa smo tako već na Beer Festu mogli vidjeti pozamašan izbor nešto skupljih, pomalo egzotičnih piva, a BeerYard će otići korak dalje i posvetiti svu svoju pažnju na taj sverastući fenomen. On kao takav ima i smisla jer gotovo svatko si može priuštiti povremeno čašćenje nešto skupljim pivom.
A gdje je u svemu ovome glazba?
Točnije, ima li glazba i dalje svoju potrebitu ulogu kao pokretač manifestacije s pozornice, ili je to pivo gotovo samo sebi dovoljno, a glazba postaje samo pozadinski šum koji opravdava dolazak na festival? Po onome što vidimo za sad, to je daleko od istine. Beer Fest i BeerYard pažljivo komponiraju svoj glazbeni program ciljanoj publici kako bi im pružili podjednak užitak za uši i nepce. Također, i glazbenici su ti kojima ovakav koncept paše jer je pivski festival idealna prilika za prezentaciju rada onima koji bi se nešto teže mogli naći na koncertu zatvorenog tipa. Čini se kako zbilja svi dobivaju.
Beograd već dugi niz godina ima svoj besplatni veliki Beer Fest. Navodno je prije desetak dana uz Dunav prošetalo preko 500.000 ljudi, a samo letimičan pogled na line-up nam govori koliki je stvarni potencijal masovnog pivskog festivala. Stranglers i Roisin Murphy uz pregršt zvijezda regije više su no dovoljna pozivnica za znatiželjnike. Uostalom pogledajte video iznad. Zagreb je krenuo u tom smjeru, no čeka ga još puno posla da dostigne tu razinu. Ipak, ne treba očajavati, korak po korak i tamo smo.
E sad, na kraju krajeva, je li pivski festival prijetnja ustaljenom festivalskom establišmentu? Po mom mišljenju ipak – nije. Ulaznica je ipak jedan ozbiljan prihod. Pitanje je samo hoće li ljudi, ionako plitkog džepa, otići na besplatnu opciju žrtvujući glazbena imena za neopterećenu zabavu uz širok izbor piva. Možda. Pokoji hrabri potez, i jedan dodatan medijski “boom” uzrokovan bombastičnom stranom najavom će svakako natjerati ljude da razmisle dvaput. Oni koji će morati razmišljati najviše su upravo promotori festivala “na karte”. Trebat će im jači, aktualniji lineup, bolja infrastruktura i logistika te koješta drugo. Jer, ruku na srce, red za pivo ćemo lako istrpiti ukoliko u džepu imamo dvjestotinjak kuna viška.
