Vrijeme da se krene za Europu

Ne, ne mislim da treba podviti rep i bježati. Mislim na to da generacija mladih koja nije odgojena u zatvorenim granicama treba iskoristiti prilike koje se nude. Sjetim se Britanaca čije je mindset takav da ih ima po cijelome svijetu i stvaraju poslove, festivale, franšize. Mi nemamo novaca za to? Te neprilike nas čine snažnijima i domišljatijima.

No, ovaj članak pišem zato jer se sinoć u Pločniku materijalizirao showcase europske platforme European Music Incubator u organizaciji mlade uspješne firme – Lab852. Showcase čine izabranici zemalja partnera Tommaso Rolando (IT), The Unlikely Boy (FR), Natalie McCool (UK) i Argo Vals (EST) koji su prije samog showcasea održali i panel na istu temu moderiran kolegom Zoranom Stajčićem, na kojemu su sudjelovali i hrvatski predstavnici – Sara Renar, Marko Jovanović i Karmen Krasić Kožul (Lab852)

foto: Gregg Brehin
Ok, o čemu su tu zapravo radi?

Inkubatori su izlizani i vječno gledani s nevjericom da mogu pomoći samim glazbenicima. No, u povijesti su takvi bili i okviri. Doslovno. Okviri kao državne granice. Nakon globalizacije i generacije donesene internetom, a onda spuštanjem EU granica i europskim poticajima, ta se priča mijenja. Vrijeme je dozrijelo. Prirodan je to progres ekonomske i društvene zrelosti koja dolazi sa sjevera i zapada.

Muziku podržava

Ne mislim da su kod nas svi uvjeti još dovoljno sazrijeli – potreban je cijeli eko-sustav koji to omogućava, a trenutno mu kod nas nedostaju dvije važne točke: music export ured i veliki showcase. Kada bi ti uvjeti bili zadovoljeni, inkubator bi svoje pulene prezentirao kroz showcase (kao što je to bilo sinoć na četiri nastupa u Pločniku). Kada kažem ‘veliki showcase’, mislim na showcase koji se održava jednom godišnje i prezentira sve novo što je kvalitetno kroz kurirani presjek toga što ima potencijal – kao što već rade kolege u Sloveniji (MENT), Austriji (Waves Vienna) ili Mađarskoj (BUSH Budapest) koji predstave 50-150 izvođača, a da ne spominjemo još zrelije poput showcaseove Eurosonica ili Reeperbahna koji predstave i više od 350 aktova u nekoliko dana.

Tko je glazbenik koji je spreman za tu igru?

Budući da sam aktivan u start-up krugovima, iskoristit ću taj rječnik i pojednostaviti ga maksimalno. Tri su bitna faktora koji privlače investitora, odnosno najveće igrače koji će te te podržati, dati ti šansu i dopustiti da ti muzika nije samo hobi:

  1. Ideja – sama kvaliteta, kreativnost, originalnost, sam smisao glazbe koju radiš, onaj faktor u samoj glazbi u kojemu se prepozna potencijal. Neki smjer gdje to može odvesti. Možda klasičnijoj glazbenoj karijeri rock zvijezde, a možda prema videoigrama, tv/film branši ili brandovima.
  2. Tim – koji činiš ti kao glazbenik i ljudi koji su oko tebe. Jesi li 100% u tome? Ovdje govorim o tvojoj posvećenosti, a onda i posvećenosti ljudi koji znaju što rade i podržavaju te. Osim prvog kruga obitelji i prijatelja, to su agenti, manageri, label, producenti, dizajneri, social media stručnjaci; odnosno svi oni koji te čine jačim, a znaš da su tu i da će biti tu uz tebe kad god ti treba.
  3. «Traction» – nemam hrvatsku riječ za ovaj termin, ali ovo je faktor koji nakon ideje i tima upućuje na to ima li sve ovo smisla. Odnosno, sama atraktivnost. Tu se misli na nastupe na relevantnim festivalima, kolaboracija s prepoznatim imenom, nastup na top showu (čak i talent show može biti dobra referenca ukoliko se prezentira na način da to nije najveće dostignuće, već samo jedna od točaka u karijeri), intervju s nekim velikim, uvrštenje u bitnu playlistu, publika koja je prepoznala, sponzori i ulaganja. To je breaking point koji se dalje gura. To je ono što bi u svakom trenutku imao za predstaviti potencijalnom bookeru iz Hong Konga ili iskoristio za ulet u nekom mraku noćnog kluba u Berlinu.
Muziku podržava