Jučer je u Europskom parlamentu izglasana European Copyright Directive, uključujući i dva sporna članka (11. i 13.) koji su ipak bili na štetu malih kompanija, a koji su izazvali kontroverzu i upućuju na nedovoljno poznavanje same fluktuacije sadržaja na internetu.

Ideja ove mjere je pravednija podjela monetizacije sadržaja između giganata kao što su Google i Facebook te samih kreatora.

No, prije svega, nije to još novi zakon, već je prihvaćena korekcija teksta zakona, a samo prihvaćanje zakona će biti u siječnju 2019. Točna interpretacija zakona će se, zapravo, diferencirati po državama i slučajevima.

Muziku podržava

Vremenom, zakon će trebati i optimizirati ovisno o problemima koje svaka promjena donosi, a potezi jesu radikalni i mijenjat će krvna slika. Za EU na bolje, za tvorce sadržaja na bolje, na štetu velikih platformi poput Googlea ili Facebooka. Sigurno je, u 2019. internet u Europi više neće biti isti. No bez, brige. Trebalo bi biti na bolje za vas, osim ako ste dio navedenih platformi.

Direktiva štiti sadržaj na internetu, odnosno štiti kreatore sadržaja na način da im omogućuje monetizaciju kroz postojeće platforme i daje moć tvorcima sadržaja koja je uvelike na strani online platformi koje iskorištavaju sadržaj i monetiziraju ga u vlastitu korist.

Tko su uopće kreatori koji se spominju?

S glazbene strane su to autori, skladatelji, redatelji video spotova, glazbeni novinari, no priča je daleko šira i odnosi se na sve kreatore sadržaja, dakle na autore videa, fotografe, youtubere, slikare, ilustratore, odnosno, na sve ljude koji stavljaju svoj sadržaj na platforme, a to je, zapravo, cijela kreativna industrija.

Slučajevi iz svakodnevice

Nisu još utvrđeni točni slučajevi obzirom da nije krenuo zakon, ali nezadovoljsto jest sa strane kreatora jer u praksi to pokriva od svačije svakodnevnice – od postanja slike na Instagramu ili Facebooku gdje je pravo na korištenje dano Instagramu i Facebooku (odnosno Facebooku koji je vlasnik i Instagrama) gdje ga platforme monetiziraju kroz oglašavanje, a tvorac u pravilu ne dobije ništa.

Drugi primjer bi bio Google korištenje članaka medija. Google već koristi dijelove sadržaja koje monetizira. Direktno oglašavanjem na sadržaj koji nije njihov i indirektno vlastitim rastom. Kad kopiraš dio sadržaja iz medija i objaviš ga na nekoj od platformi, koristio si vlasništvo tog medija i autora, a jedino same platforme imaju financijsku korist od toga.

I jedan banalan slučaj o kojem se ni ne razmišlja – na Google tražilici pretražuješ fotke, neke su zaštićene, neke nisu, ali – ako jesu, zašto ih Google već prikazuje, to već jest sadržaj na Googleu.

I na kraju primjer koji najviše dira glazbenu industriju – traže se veći udjeli u plasiranju same glazbe na streaming servisima kao što su Spotify, Deezer, kao i videa na platformama poput Netflixa.

Sami sporni članci 11 i 13 su dodirivali filtere koji bi trebali raspoznavati autore svakog sadržaja, i taj dio je bio problematičan jer bi time oštetili komunikaciju na internetu, primjerice, obožavane gifove i memeove.

Zašto ovako dramatično?  Zašto to EU radi?

Europa u digitalnoj ekonomiji, koja je preuzela svjetsku ekonomiju, gubi bitke s Amerikom, Kinom, a uskoro i s Indijom. Ovaj korak je isplaniran kako bi štitio europsko tržište. Spomenuti tehnološki giganti su postali veliki jer su koristili sadržaj korisnika, skupljali njihove podatke te ih prodavali oglašivačima.

Nije ovo prvi takav potez. Sama inicijativa oko GDPR-a koja je i prihvaćena je bio jedan od koraka jačanja EU tržišta, odnosno, slabljenja giganata na EU prostorima. EU je ranije ove godine na temelju toga i tužila Google i Facebook za 8,8 milijardi dolara.

Ovaj korak je sljedeći veliki korak u borbi za digitalnu prevlast Europe na internetu i očekuju se i dodatne velike tužbe protiv najvećih – prvi su na meti Google, Facebook, Apple i Amazon. Moj savjet je – kokice u ruke i pratimo šta se događa, bit će “krvi”.

Muziku podržava