Enter Shikari (Rou Reynolds): “Daj mi mikrofon i navalit ću k’o bijesna lisica!”

Imat ćemo puno prilika družiti se s jednim od najzanimljivijih engleskih bendova u zadnje vrijeme.

Enter Shikari trebali su doći na korektno restrukturirani RokajFest, sada dolaze na valovima novog albuma, a osim u Tvornici – obećali su i gostovanje u Rockmarku.

Kao uvod i informacija o čemu sve voli pričati – eto malo mudrosti iz duše frontmana – Rou Reynoldsa!Prije dvije godine odradili smo prvi intervju za hrvatske medije. Kakva je situacija od tada? Niste tada odradili festival, sada dolazite na solo koncert.
Nismo mi sitničavi ni izbirljivi. Daj mi mikrofon i zaletjet ću se u tebe kao gladna lisica! Uopće nam nije bitan prostor u kojem sviramo.Nakon “A Flash Flood Of Colour” čini se da ste zagrebli po nekim novim područjima – posebno vaša EDM avantura. A i “Mindsweed” je svašta isprobao…
Da, da, bome jest. Zbilja sam zadovoljan kako je album ispao i čini mi se da je još bolje primljen od publike. Definitivno je naš najraznolikiji album do sada, a osim raznih muzičkih stilova, bome je pokrio i puno različitih tema.Da, što se riječi tiče, to je već standard kod vas. U današnjem svijetu očito je lako pronaći inspiraciju…
Uf, zbilja jest! Konstantno pišem male dijelove i sitne idejice koje dosta često nastanu iz doslovno ničega! Onda je muzika ta koja ih usmjeri na koje načine ću ih iskoristiti. Volim pustiti muziku da zauzme nekakav prostor, shvatiti kakve emocije budi i u kojem smjeru mi pokrene maštu. Zbilja svaka pjesma diktira tematski smjer.

Shikari Sound System je bila jednokratna zezancija ili dugoročni smjer?
Pa, sve što ikada napravimo potpuno elektronsko bi se moglo staviti pod taj naziv. Mislim da ćemo uvijek tu i tamo periodički raditi te čudne remikseve i DJ setove.

Misliš li da vam je zadnji album omogućio da napokon ‘uspijete’? Da vas primijeti šira publika…
Iz naše perspektive sretni smo što konstantno rastemo sa svakim albumom. Zbilja se nalazimo na jednoj blagoj uzbrdici i to je najbolji način za to opisati i najugodnija situacija za bend.

Kako vam ide Ambush Reality? Osim toga, imate i modnu liniju
Ma super je situacija, moram priznati. Dali smo svom menadžmentu da to vodi tako da se mi napokon možemo u potpunosti koncentrirati na muziku. StepUp će, nadam se, krenuti ove zime.

I prošli put sam te pitao, ali mi se čini da nisi znao što reći – singlovi ili cijeli albumi? Koji je najbolji način za pružati svoju glazbu?
Pa, za bilo koji bend koji koketira s raznim žanrovima uvijek mislim da je najbolji oblik cijeli album. Ne samo da ih ja volim, nego pružaju priliku da više toga kažeš i da pokažeš više različitih strana.

Što se tiče tehnologije, činite se kao dosta moderan i liberalan bend. Misliš li da je crowd-funding najbolja opcija?
Crowd-funding je super ideja. Ali teoretski. Treba biti oprezan kako na to gledati. Stvar je u tome što svatko tko odluči unaprijed sudjelovati u financiranju nečega, stavlja ogroman pritisak i ogromnu količinu odgovornosti na glazbenika. Znaš, ipak daje novac prije nego je išta čuo. Nekako mi se čini da ispada bizarno što si financirao nekoga i onda dobivaš priliku da budeš još gnjevniji ili još razočaraniji ako ti se finalni rezultat ne svidi.

Budući da ste dosta socijalno osjetljiv bend, misliš li da je svijet danas bolje mjesto nego prije 2-3 godine?
Čini mi se da je jasno kako neke stvar napreduju, ali i da se neke pogoršavaju. Uvijek vjerujem da nas smjer u kojem trenutno idemo može odvesti samo u – totalni kolaps. Puno se toga mora dogoditi i poklopiti da bismo to spriječili. No, ipak smo optimistični i jako fokusirani na ono što radimo.

Gledao sam tvoj govor “Defending Music’s Social Value” i super je vidjeti koliko je nekome stalo do vrijednosti muzike. Ono što me zanima je jesi li ikada požalio što si se okrenuo u tako ozbiljnom i emotivno nabijenom smjeru? Što nisi uživo u muzici bez političkog i emotivnog naboja?
Kužim što hoćeš reći. Definitivno, da! Mislim, nadam se da sam nekako to i u tom govoru uspio objasniti i dati do znanja – muzika može imati jako puno uloga. Ne mora nužno uvijek biti oblik kritike društva ili gorivo za nekakav aktivizam. Volim i one trenutke kad je muzika bijeg od svijeta, relaksacija ili melem na ranu. Zbilja ne mislim da muzika nužno mora biti politička ili poučna.

Kakve su ti trenutne muzičke preferencije?
Iskreno, zadnje vrijeme gotovo isključivo slušam naš drum & bass remix album “The Mindsweep: Hospitalised“. Zbilja mi je odlično sjeo!

Puno je rock zvijezda koje se skidaju s droga i pričaju o nekakvom iskupljenju. Vas ne vidim kao nekoga tko je tako zalutao, ali me zanima kako je to u današnje vrijeme biti na turneji, budući da većina ljudi to shvaća kao seks, drogu i cugu…
Medijima je uvijek drago vidjeti i pratiti problematičnu rock zvijezdu. Teško je na cesti, uđeš u taj neki začarani krug, u taj neki balončić sapunice u kojem zna biti jako pomahnitalo. Samo čekaš da sve prsne! Često se osjećaš jako usamljeno, a ono što je najgore i – depresivno. Ono što meni pomaže je susretanje ljudi kojima nešto znači naša muzika i koji dolaze na koncerte. To me nekako prizemljuje. Ono što radim sam sa sobom je puno čitanja, pišem novu muziku i vježbam koliko god mogu. Sve u svemu, čini mi se da je većina posla samo stvar zdravog balansiranja.

Ajde, vidimo se skoro. Napokon nam dolazite!
Hvala ti, zbilja se tome jako veselimo!