Elemental: “Velika je stvar za jedan bend da postoji 15 godina i da radi”

4368

Priča o Elementalu počinje 1998. godine kada pod tim imenom počinje djelovati MC trojac Luka Tralić Shot, Mirela Priselac Remi i Goran Radočaj Ink.

Prije negoli se trojka okupila svatko od njih je svoj glazbeni zanat pekao u različitim sferama zagrebačke hip-hopa scene koja je tih godina doživjela veliki uzlet. U cijeloj toj turbulenciji glazbenih putova trojka se okuplja kao Elemental i snima dva zajednička albuma.

Prvi album nosio je naziv “Moj, njegov i njen svijet” i izašao je 2000. godine a drugi “Tempo Velegrada/Demiurg” dvije godine kasnije. Prva dva albuma su rađena po principu kompjuterskih beatova i sampleova, a s trećim albumom počinje veliki zaokret za Elemental.Tadašnje sampleove i način rada zamjenjuje bend kojeg čine Tino Baričić na bubnju, Erol Zejnilović na gitari, Marijo Bilić na basu, Merima Šalkić na back vokalu, Dinko Janković na klavijaturi (ubrzo ga mijenja Davor Zanoški), te Remi i Shot kao MC-i. Album “Male stvari” iz 2004. predstavljao je odmak od svega što je bend radio do tada iako se kao glazbeni korijen i dalje zadržao hip-hop beat kao osnova.Nakon “Malih stvari” uslijedila su i službena priznanja. Elemental je 2005. nominiran za Porin u tri kategorije, Remi dobiva Zlatna Kooglu za najbolji vokal, a Hrvatska diskografska udruga nagradila je album srebrnom pločom za broj prodanih primjeraka.Na album “Pod pritiskom” čekalo se četiri godine. U tom periodu dolazi do glazbene smjene unutar benda, back vokale preuzima Nataša Tonković, za bubnjeve sjeda Ivan Vodopijec John, a basist postaje Konrad Lovrenčić. “Pod pritiskom” donosi malo žešći zvuk, a singl “Zašto te imam” je podigao podosta prašine zbog teksta, pa nije dobio termin na radijskim i televizijskim postajama, no zato je videospot osvanuo na YouTube kanalu i mimoišao sve zabrane.2010. izlazi “Vertigo“, glazbeno i žanrovski raznovorstan album, a tri godine kasnije šesti album “U redu je“, koji je donio žešći zvuk i drugačiji glazbeni pristup.

Elemental je bend čiji tekstovi dodiruju svakodnevnicu, od seciranja međuljudskih odnosa, pogotovo onih muško-ženskih, pa do komentiranja političke situacije oko koje se nikada nisu libili dignuti glas, a znali su biti i direktni kao u pjesmi “Za grad” koja se doticala slučaja Varšavske. Angažirani glazbeni put odveo je Shota i Remi na sudjelovanje u sklopu međunarodnog projekta Diversidad.Ove godine Elemental obilježava 15 godina postojanja, što će proslaviti velikim koncertom u svom gradu u Tvornici kulture. Brojni gosti uveličat će proslavu, a povodom koncerta priprema se ponovno okupljanje originalne trojke Elementala i pridruživanje Inka na pozornici. O 15 godina djelovanja grupe i svega što se događalo u tom periodu popričali smo s Konradom Lovrenčićem Konijem i Davorom Zanoškim.

Koni ti si u bendu negdje od 2006., a Zanoški od albuma “Male stvari“. Jeste li pratili Elemental od samih početaka?
Koni: Znao sam za bend jer sam s Erolom svirao u Leksaurinima, a kad je “Romantika” izašla van to je probilo u mainstream, ‘ajmo to tako reći. Svi znaju za “Romantiku”, svi su čuli za nju. To je bilo 2004., devet godina otkako je izašla i još uvijek nas traže na koncertima da je sviramo.
Zanoški: To je breme te pjesme.

To je teret kojega ne podnosite jer svi kada se spomene Elemental pričaju o “Romantici”...
Koni: To je dvosjekli mač. S tom stvari je sve krenulo. Mislim kada se gleda prema tekstovima, pogotovo prvi i drugi album, to su tekstovi pisani kad su Shot i Mirela bili mlađi, druge su stvari bile aktualne tada, ali čini mi se da iako je prošlo petnaest godina od prvog albuma, zapravo su dosta dobro ostarjele te stvari koje se nalaze na njemu.

Muziku podržava

Od starijih pjesama s prva dva albuma na koncertima svirate i “Vidi me sad”, ali pjesma koja se posebno ističe u tom momentu, i više je u sklopu medleya pjesama, je “Dal sjećaš se”.
Zanoški: Nju smo više manje svirali na koncertima, ne na svakom, ali dio je standardnog repertoara. Bila je jedna od traženijih na bisevima pa smo ju često svirali.

Koliko se zvuk zapravo tvojim dolasku okrenuo naglavačke? “Male stvari” su ipak bila prekretnica za bend jer se Elemental odmiče od sampleiranja i formira se jedan bendovski zvuk.
Zanoški: Došao je bendovski pristup, ali “Male stvari” je svirao Dinko Janković. Svirao je u to vrijeme s bendom Živa legenda tako da kad su izašle “Male stvari” morao je birati. Živa legenda je počela svirati s Tonijem Cetinskim i on je to odabrao, a ja sam samo skinuo te stvari koje je on svirao. Ja sam zapravo u svemu konkretno od albuma “Pod pritiskom”. Pristup je drugačiji. Kad su prije radili stvari kretalo se od kompjuterskog beata koji je napravljen u uvjetima kakve zahtjeva takva vrsta glazbe. S bendom je drugačije. Bend radi beat, bendu se podređuju stvari. Puno je tu toga, tekst se radi na isti način, ali muzika ne.

Koni: Svaki član koji se promjeni u bendu donese nešto novo. Ja mogu odsvirati “Pod pritiskom” i “Male stvari” sve što je Marijo odsvirao, ali je to drugačije. Na “Malim stvarima” je bubanj svirao Tino Baričić, i on je svirao mekano. John opet svira isti groove, ali je to drugačije. Svakog čovjeka kojeg promijeniš u bendu, on promjeni zvučnu sliku benda.

Zanoški: Producent kad napravi stvar i beat to je stvar od jednog autora. Kad mi napravimo stvar to je stvar od sedam autora. Svatko da nešto svoje. Neki put više izlazi gitaristička dionica, nekad je zanimljiviji bubanj, neki put bas, ali je to stvar od sedam autora. Beat je stvar od jednog autora.

Postoje određene razlike u glazbi od albuma do albuma. “Male stvari” su mekanije naspram “Pod pritiskom” i imaju više tu nekakvu jazzy crtu. ‘Ajmo se opet vratiti na Romantiku, recimo bubanj je u off beatu, sam sound zvuči kompletno fuzionistički. Je li takva glazba prednjačila u to doba u Elementalu?

Zanoški: Pa vjerojatno je. Tada je bilo dosta drugih ljudi u bendu i na taj način su razmišljali. Kasnije kad smo to prosviravali na koncertima tražili smo da to zvuči konkretnije. Gitaristička linija je došla do izražaja, sve je zvučalo tvrđe i svaki instrument se više prilagodio tome, tako da smo na albumima koji su došli poslije toga u tvrđem načinu razmišljanja našli put.

Koni: Ovisi u kakvom si stanju svijesti. Neće Mirela ili Shot napisati tekst o cvijeću i proljeću ak imaju neke ozbiljne situacije u životu. “Vertigo” mi je između “Malih stvari” i “Pod pritiskom” po “tvrdoći”. “Vertigo” ima stvari koje su mekše i one su fakat mekane, a stvari koje su na albumu tvrde, tvrde su. Ja vučem korijene iz metala i grungea i to je dobro što nismo razmišljali kakav će biti album. Mirela donese tekst od “Malene” i složi nešto sa Erolom i Zanoškim. Onda dođemo John i ja i kao, idemo raditi bas i bubanj, ali je ispalo da što ćemo mi na toj pjesmi jer je to kompletna stvar sa klavijaturom i gitarom. Na albumu smo je snimili bez bubnja i basa.

Zadnja singl verzija “Malene” čiji je spot sniman u prostoru Medike ima bas i bubanj.
Koni: Kad sviraš na tonskim probama igrom slučaja je klavijatura gore i bubanj , pa Zanoški počne svirati i John ga nešto poprati na bubnju da tonska bude brže gotova. Skužili smo da to funkcionira pa smo rekli ‘ajmo napraviti jednu malo drugačiju verziju “Malene” nego što je na albumu i izbaciti je kao singl.

Koliko je rad na “Malim stvarima” pomogao da “Pod pritiskom” dobije svoj oblik? “Male stvari” su bile početan zalet, bend se još uigravao, što je vjerojatno bilo od koristi da novi album zvuči rafiniranije po pitanju zvuka i aranžmana. Jeste li uspjeli naći glazbenu vodilju u izgradnji “Pod pritiskom“?

Zanoški: Pa jesmo. Svaki bend ima proces pa tako i mi, to se vidi kroz albume. Pa da, teško je to razdvojiti. Može se reći da se na “Malim stvarima” vidi utjecaj beata kao takvog nego na ostalim albumima, ali to je jedan prirodni proces. Svaki bend traži nešto novo. Kad radimo nove stvari one ispadaju potpuno drugačije nego što smo radili do sada. Kada se produciraju stvari napravi se poveznica da ne napravimo preveliki odmak od prijašnjih albuma.

Ono što se veže uz album “Pod pritiskom” također je pjesma koja je izazvala cijelu strku i postala zabranjena. Pjesma “Zašto te imam” nije se vrtila na televiziji, postala je zabranjena unatoč tome što nikoga ne proziva, jedino u videu možemo vidjeti političke osobe. Svoj put do slušateljstva je našla putem YouTubea.
Koni: Meni je to super. Sve što je zabranjeno više izađe van i više ljudi koji to trebaju čuti to čuju. “Zašto te imam” je stvar koja je, kad su je zabranili, tek onda pokrenula priču o tome da je zabranjena. Elemental je bend koji ne daje rješenja nego komentar. Ta pjesma je komentar benda na cijelu tadašnju situaciju. To što je ta pjesma bila zabranjena samo govori kakva je situacija na javnoj televiziji, i onda gdje je tu slobodno izražavanje i ne znam što. Ta pjesma sama po sebi, kao što si rekao, nikog ne proziva, ali su se neki osjetili prozvani pa su se nakostriješili. To je dobra situacija koja opisuje stanje naše javne televizije i okoline općenito.

Zanoški: Ruku na srce, mislim da ih je više pogodio video nego tekst. Tekst je primjenjivan na sve ovo, u videu su bili prikazani akteri, ali mi nismo nikog birali, to su radili dečki iz Kosog kadra, a oni nisu nikog posebno izabrali. Ljudi na javnim televizijama su bili u poziciji da stave ljude u eter, ljude koji su po hijerarhiji iznad njih i mogu ih maknut s te pozicije.
Koni: Internet je divna stvar, ništa se ne može zabraniti. “Kiša metaka” od Dječaka, to je sjajno, najskuplji spot u Hrvatskoj ikad.

Oko pjesme “Nema ga” isto su nastale različite teorije o čemu se zapravo radi u tekstu. Prednjači gitarski riff, rock stvar u globalu. No zbog teksta su došla razna naklapanja jeste li vi zapravo jugonostalgičari ili se samo zezate na tu temu.
Zanoški: Mislim da govoriti o jugonostalgiji nije ispravno kad se radi o kontekstu Elementala. Ja sam 84′ godište, neki su stariji, a neki mlađi. Mi Jugoslaviju do desete godine i neku političku situaciju nismo mogli percipirati. Imam li jugonostalgiju ili ne, u principu nisam je nikad niti osjetio. Ne mogu dozvoliti da mi netko prebacuje jer to doba ne znam dovoljno dobro.
Koni: Mene ona asocira na bezbrižno djetinjstvo jer se nitko nije sjećao 91′ i tog sranja koje nas je zadesilo, bremena kojeg sad nosimo. Po meni to nema nikakve veze s Jugoslavijom ali to je moje mišljenje.
Zanoški: Kad su donijeli tekst na probu, dok nije izašla pjesma van nitko nije spominjao Tita. Mirela se rodila par godina prije, da je osjetila tog Tita, i da joj toliko fali, čisto sumnjam.

Album “Vertigo” donosi novi zvuk, drugačiji pristup, na njem ste zapravo tražili i definirali zvuk Elementala. Zbog čega je baš pjesma “Vertigo” završila kao najavni singl iako na albumu ima i drugih stvari koje su mogle super sjesti ‘za prvu’?
Zanoški: Kad god napravimo album pozovemo neke prijatelje koji slušaju glazbu, ljude iz Menarta i kompromisom je došlo da bi izašao “Vertigo” kao singl. Nitko nije iz osobitog razloga izdvojio tu pjesmu. U smislu glazbe bila je malo drugačija i učinilo se da bi to bio odmak od onog što smo imali. Komercijalnija, avantgardnija, ili nešto, zbilja nije bilo posebnog razloga.
Koni: Mislim da smo se za “Vertigo” k’o prvi singl odlučili da napravimo odmak od uobičajenog. Glupo je reći da smo znali, ali mišljenje je bilo da će “Priroda i društvo” biti hit. Mislili smo ili ćemo izaći s nečim za što znamo da će sigurno proći, ili s nečim što će predstaviti album, da je drugačiji od drugih, da se zvuk promijenio, i izašli smo s “Vertigom”. Glupo je reći šokiramo, to je da malo izbacimo ljude iz tračnica.

Ono što se može primijetiti na stvari “Mogo sam” s istog albuma, je da se dogodio jedan stariji moment. Pjesma zaziva hip-hop beat, zapravo unutar “Vertiga” postavlja mješavinu starijeg zvuka Elementala i novijeg zvuka sa nekom funky crtom.

Zanoški: Super si to rekao. Po tom principu je i rađena. Snimili smo dionice koje je Shot u studiju izloopirao i napravio da se čuje da je produkcijska stvar od početka do kraja, ali je odsvirana. To je mješavina jednog i drugog.

Reakcije publike na sljedeća dva singla s albuma – “Ljuljaj brod” koja je reggae, i “Priroda i društvo” – bile su velike, ali jeste li očekivali da će te dvije stvari toliko zaživjeti među slušateljstvom?
Zanoški: Mogu reći iz perspektive muzičara i kad slušam muziku, muzika mi je najbitnija, i ako na taj način gledam stvari onda mi definitivno te dvije stvari nisu bile najzanimljivije na albumu. Ljudi kad slušaju pjesmu gledaju iz drugačije perspektive nego ja i ispadnu im takve stvari zanimljive. Kad govorimo o pjesmama i tematikama, nemamo shemu po kojoj radimo, sad će biti dvije socijalno angažirane, dvije baladične. Sve ispadne spontano. Nismo birali da bude jedna reggae socijalna, a druga baladična. Tako je ispalo, tako je tekst išao i muzika. Tako je najbolje zvučalo. Bilo je to bez predumišljaja.

2013. izlazi “U redu je” i kako sam i u prošlom intervju rekao, nekako najprirodnije glazbeni momenti i atmosfera podsjećaju na “Male stvari“.

Koni: Ti si prvi koji to kaže. (smijeh)

Ono što se događa je da su kompozicije žešće, distorzija prednjači iako je nije bilo toliko, a aranžmani su dobro razvijeni i donose dosta toga. Prvi singl je “Neustrašivi”, na početku kreće bas linija, uz nju je i Erolova gitara s wahom, pa onda recimo “Nož”, pjesma “Prašina” koja vuče na stari prog rock, s domaće strane Indeksi, sa svjetske koga god trpate u taj koš. Koliko zapravo smatrate da je ovaj album jedan, pa gotovo velik zaokret za Elemental?
Koni: Ovo što si spomenuo Indekse, mi svi smo, što se tiče muzike, takvi da nam se poklapaju ukusi u 60 posto, da svi vole iste bendove i da su svima dobri. Neki briju na elektroniku. Ja sam 2000. išao na partye.
Zanoški: Neki slušaju Pink.
Koni: Neki vole Pink. (smijeh) Ja, Erol i John smo u srednjoj školi odrasli na Purpelu, Zeppelinima i tome slično. Da je album sad tako žestok? Svaki album je u stvari meni zapis nekog vremena. Ja znam kako sam se osjećao kad smo snimali “Vertigo”. Kad smo snimali “U redu je” i u državi, i u svijetu, i privatno su se događale stvari koje oblikuju zvuk, o čemu će se pisati i pjevati i hoće li biti lagano ili žestoko. Poklopilo se da smo bili ljuti kad smo radili te pjesme i to ostavlja trag. To što mi vučemo korijene iz rocka i grungea i metala, pa Zanoški, ja i John smo svirali u reggae bendu. Sve se izmiješa. Nekad ti paše da na probi sve pojačaš na 11 i da se ispušeš, nekad dođeš i lagano radiš.

Zanoški: Sjećam se kad smo napravili “Nož” i “Prašinu”, svi su bili oduševljeni i rekli su da je to pravac u kojem bi trebali razmišljati, taj način aranžmana i zvuka pratiti, možda s malim izmjenama. To su stvari oko kojih smo se svi složili da je to to.
Koni: Događa se da radimo probe i kad se skupi kritična masa stvari da odemo u studio i snimimo te stvari. U glavi se dogodi, kad ih staviš na traku, pustiš ih kao da su gotove, u glavi se dogodi klik pa počneš drugačije razmišljati. “Prašina” i”Nož” su zadnje stvari koje smo radili, skucali smo ih na dvije probe. Osjetilo se da smo na pola puta s albumom i onda nešto izađe iz čovjeka.
Zanoški: Pred kraj nam ispadaju najbolje stvari.
Koni: Album bi trebalo snimat deset godina. Snimiš pet pjesama godišnje, i u tih deset godina izabereš 12 najboljih. (smijeh)
Zanoški: To je tako u našim uvjetima. Neki bendovi, ozbiljniji koji vani rade, mogu se posvetiti tome, uzmu hotel na drugoj stani svijeta, naprave studio tamo i rade dva mjeseca u komadu bez problema.
Koni: Kad pogledamo Metallicu i “Some Kind of Monster” dokumentarac, baš su zabrazdili i previše.

Izbor singlova s “U redu je” dosta je zanimljiv. “Neustrašivi”, pa onda “Po mojoj mjeri” na koju većina kritičara spominje Rage Against the Machine zvuk, a onda treći singl “Prokleta ljubav” s još reggaea…
Zanoški: Na svakom albumu imamo jednu reggae stvar. To nije planski nego tako ispada. Svi volimo reggae. Izbor singla napravimo tako da imamo kontrast, kombiniramo ono što se čini najbolje u tom trenutku, pratimo što ljudi kažu okolo. Strategija izlaska singlova je komplicirana stvar, i prvi sam koji imama loš osjećaj oko toga. Svi kažu jedno, a ja drugo. (smijeh)
Koni: Kad biramo singlove u bendu napravimo tiho glasovanje. Ok, koliko pjesama trebamo napisati na papir, koja su prva tri singla. Svako napiše pet stvari pa će se tri pjesme iskristalizirati. Složimo popis prijedloga što bi trebao biti singl i onda zovemo iz Menarta ekipu da oni dođu preslušati tih pet pjesama i da kažu svoje mišljenje. Onda doma to puštamo ženama, djeci, prijateljima, roditeljima, svima čije je mišljenje relevantno. Za one koje smatraš da imaju ukusa pustiš pjesmu i tu nekako isplivaju ti singlovi.

Elemental je uvijek bio bend koji se, kao što i sami naglašavate, ne može strpati u žanrovske ladice. Čak vas neki i nazivaju hrvatskim The Rootsima.
Koni: Hvala, to je fakat lijepo za čuti. Velim, sedam nas je u bendu, svako voli drugačiju vrstu muzike. Rage Against the Machine kad su izašli, to je meni bila u glavi revolucija. Kad sam došao u Zagreb išao sam na partye i počeo sam kužiti elektronsku muziku. Ne bježim od nikakve muzike. Iz Broda sam, imao sam doticaja s narodnjacima i to mi je pomoglo da budem tolerantniji prema svoj muzici i tuđim ukusima.
Zanoški: Svi smo dosta otvoreni i to nije ništa loše, iz toga može nastati samo nešto bolje.

Fanovi dolaze, fanovi odlaze, ali opet imate konstantu vjernih fanova. Zbog svoje različitosti je li vam “U redu je” uspio dovući novu publiku?

Koni: Pa je. Mislim da su “Uredu je” i “Prokleta ljubav” pjesme koje su dijametralno suprotne. Po YouTubeu, Facebooku i Twitteru ima raznih komentara. Neki kažu da bi trebali raditi lakše stvari kao što su “Male stvari”, a opet i znam ljude kojima su bolje žešće stvari. Nekima je žestoko ponekad prežestoko.
Zanoški: Vole “Malenu” i mekane stvari.
Koni: Neki vole mekše pjesme. Svaka stvar može naći nekog novog. Tako da fanovi dolaze, fanovi odlaze, fanovi komentiraju, neki vole, neki hejtaju. Nismo uopće razmišljali da idemo sad da se svidimo nekoj ciljanoj publici.
Zanoški: Radimo muziku koja nam se sviđa i kako ispadne ispadne. Mogli smo napraviti još deset “Romantika” nakon “Romantike” pa nismo.

Elemental je bend koji do punog izražaja dolazi live, jer ste kao muzičari podosta perfektni zbog dugačkog glazbenog staža. Na koncertima nastane nekakva posebna energija, dopuštate si improvizaciju i slobodu na skladbama, one dobivaju svoje nastavke. Pali li se klik kod te live improvizacije u stilu “Ovo bi mogli iskoristiti za iduću pjesmu”?
Zanoški: Doprinosi u velikom broju slučajeva. Te improvizacije na kraju ispadnu dobro, ali to zna biti dvosjekli mač jer na koncertima znamo previše zabrazdit pa ne ispadne baš dobro, i onda smo poslije loše volje i tako. Mislim da je to nešto pozitivno i treba mijenjati svoje izvedbe od koncerta do koncerta, ali neke stvari se mogu pomaknuti, a da ne uzrokuju neku drastičnu promjenu.
Koni: To ovisi kako je čovjek raspoložen. Ako je dobar koncert i super je, dogodi se da završi stvar i Erol povuče naprijed. Vidiš ga smije se, stoji na početku bine s gitarom, i kad ga vidiš ideš za njim.
Zanoški: Nekad jedva čekaš da siđeš dolje s bine. To su sve stvari koje su u ovom poslu normalne.
Koni: Kad se dogodi da se dobro improvizira onda kažemo kako to moramo zapamtiti, jer ćemo to furati dalje. Obično zaboravimo. (smijeh)

Muzičari unutar Elementala imaju dosta obaveza u drugim bendovima kao što su Zykopops, Beatbusters, Kries, A.B.O.P. Odlazi li vaša kreativnost ponekad više na druge bendove, a malo manje na Elemental ili se ona raspoređuje jednako?
Koni: S obzirom da sam muzičar za sebe mogu reći da nema da dođeš s Elementalom raditi i ispucaš sve, pa da za druge bendove nemaš ništa. A i to je potpuno drugačija muzika, Zykopops, Elemental i Beatbustersi nemaju ništa zajedničko osim što je to sve muzika. Beatbustersi su performeri, Zykopops su trash turbofolk, a Elemental je Elemental. Ja ne mogu reći sad da se trošim. To se događa u fazama. Ako znam da imam iduća dva mjeseca intenzivan rad s Elementalom jer izlazi album ili radimo probe onda se organiziram i koncentriram na Elemental, intenzivnije se radi. Kad mi dođe da s drugim bendom imam više angažmana onda svi u bendu kažu da je to ok. Odlično je što se svi možemo šaltat na tri različite fronte i baviti se konstantno s onime čime se bavimo. Prirodno to ide. Ne mogu reći da Elemental pati zbog bilo kojeg drugog benda, ili bilo kojeg drugog projekta.
Zanoški: Svi imaju stvari u bendu koje mogu podrediti Elementalu tako da je on prvi. Ja sam tu iznimka koji radim u školi.
Koni: I Shot radi u školi EMI, Vida ima svojih obaveza.
Zanoški: Ali nekako se bend postavlja.

Koni: Najbitnije je u bendu što se, kako to Erol dobro kaže, mi nismo skupili jer smo izvrsni muzičari i sjeli da napravimo takav bend jer ga nema i jer ga treba, nego smo se skupili zato što smo prijatelji. Sa Zanoškim vučem korijene iz Brain Holidaysa jer sam svirao 2001. s njim i Johnom. S Erolom i Johnom se znam iz Leksaurina, to je bila 2002/03.tu negdje, tako da u principu smo mi prijatelji koji zajedno muziciraju. Zato se sve može dogovoriti i zato je sve toliko super. Znam doći na probu nadrkan, šutim i sviram i kako proba ide dalje odmorim se. Isto i na koncertima. Ubijem se cijeli tjedan od obaveza, odspavam u kombiju do gaže, dođem na koncert i siđem s bine budan i odmoran. Da ima neko u kombiju s kim ne mogu doći do Karlovca mislim da bih ga udavio. Iz jednog benda sam tako izašao. (smijeh)

Zane: Nismo imali situacija da se ljudi ne mogu gledati, sva sreća. Odnosi u bendu su dobri i ne može se dogoditi loših stvari.

Iza Elementala je već 15 godina benda...
Koni: Da je dijete išlo bi u peti razred. (smijeh)

Biste li što mijenjali?

Koni: Što bi mijenjali? Pa velika je stvar za jedan bend da postoji 15 godina i da radi.
Zanoški: Tih 15 godina puno znači. Šalu na stranu, možda ne bi vjerovao, ali tih 15, odnosno mojih 10 godina kako sam u bendu, je toliko brzo prošlo kao da su me jučer zvali da sviram s njima. Te stvari idu fluidno, možda bih uveo minimalne izmjene, ali sam ponosan na to što se dogodilo, i da mogu birati bend u kojem bih proveo još 10 godina to bi bio Elemental.

Postoje li neke pjesme s albuma, izuzev singlova, koje su prošle ispod radara slušatelja? Pjesme koje su se trebale isticati, ali su nekako zapostavljene?
Koni: Mislim da imamo s “Vertiga” i “U redu je” još snimljenih pjesama koje nismo uvrstili na album. Ima ih jedno deset. Svaka pjesma, promocija, reklamiranje, singlovi, zbilja ne mogu reći da svaka pjesma dobiva koliko zaslužuje, ali to je zbilja individualna stvar. Dobili smo email od jednog tipa za “Malenu” kako ima kćer od 17 godina i trebao je s njom nešto pričati, nekako se povezati s njom. Nije znao kako krenut razgovor i tip čuje na radiju “Malenu” i otvore mu se oči. Napisao je takav email da se sad ježim koliko je to sve skupa dobro. Kad vidiš da jedna pjesma može nekog pogoditi nije bitno koliko pregleda ima na YouTubeu, ima li ih 17 ili 600000. Svaka pjesma može nekako nekog pogoditi. Moja kuma Ines veli da s “Vertiga” ima za svaku pjesmu situaciju gdje je njoj neka pjesma pomogla. Pjesma koja prođe ispod radara, to je relativno. Možda nekom neka pjesma ne znači apsolutno ništa, a nekome će doći u momentu kad treba. Mislim da nijedna pjesma nije bačena uzalud.

Pala je i mini promocija albuma “U redu je” kroz svirke po regiji. Kakve su reakcije publike na pjesme? Jesu li prihvaćene i jesu li legle publici do kraja?
Zanoški: Ima još naravno stvari koje nisu toliko poznate, koje su brže, pogotovo one koje su singlovi. Odlično prolazi na koncertima i drago mi je da ljudi ne skaču samo na “Romantiku”. Na “Neustrašivi” se dogodila super reakcija, ista je stvar i s pjesmom “Po mojoj mjeri”, tako da je to odlično. Sad, meni je drago što imamo veliki fundus stvari koje mogu na koncertima podići publiku tako da ne moramo svirati uvijek istu set-listu, nego imamo mogućnosti za kombinacije. Publika može doći na dva koncerta za redom i bit će različito.
Koni: Na svakom koncertu se pojavi bar netko ‘ko nije čuo sve stvari koje sviramo. Promocija traje do sljedećeg albuma, zapravo promoviramo sve albume. (smijeh)
Zanoški: Sad je službena promocija u Tvornici, i ima tu dosta gradova.

15 godina benda broji i šest albuma. Kako stojite s glazbenom tiražom i prodajom CD-a? Na prvom albumu se dogodio problem s određenom izdavačkom kućom pa 2002. dolazi do prelaska u Menart. Ima li zarade od prodaje albuma?
Zanoški: Mislim da od prodaje CD-a, od kada sam ja u bendu, smo dobili vrlo malo ili ništa. To izdavači kompenziraju kroz reklamu, ali čistog keša je bilo nešto minimalno. Prodaja CD-a je mizerna kod nas kao i kod svih, osim kod popularnih izvođača. To je stvar koja nema basnoslovne prihode.
Koni: Kad izađe album onda nam se javljaju posebne potrebe, tj. naši najvjerniji fanovi koji sebe nazivaju ‘fanovi s posebnim potrebama’. Javljaju se gdje bi mogli kupi CD, dajte donesite CD kad dolazite, nemojte zaboraviti CD. Sve što prodamo, što je Davor rekao, to imaju u Menartu, i kad se skupi neka cifra ona se uzme kao za ovu turneju i namjeni se za nju. Lovu ulažemo u promociju, osnovno zaradimo na svirkama.

Hoće li u bližoj budućnosti doći do stavljanja albuma na besplatni download kao što je to sada trend u glazbenoj industriji?
Koni: Cijeli “U redu je” nalazi se na YouTube kanalu benda.
Zanoški: Besplatnog downloada za sada nema. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati.
Koni: Kad ovi u ZAMP-u nemaju regulirana prava, a za streaming ne moraš imati kao na YouTubeu. Ovi su nam iz Menarta slali nekakav kao pdf gdje je pisalo bez obzira ako i prodajete album, dajte da ljudima bude dostupan, stavite ga na YouTube da ga ljudi čuju. Onda se događa da ima komentar ispod neke pjesme na YouTubeu da je preslušao cijeli album i da mu je super, pa će ga kupiti.

Što se sprema 16. studenog u Tvornici, kakva nas iznenađenja očekuju na koncertu?
Koni: Joj kaos. Tu smo se lijepo organizirali, evo sad baš idemo na probu to utanačit. Bit će svega i svačega, VJ-ing, zborovi, gudači. (smijeh)
Zanoški: Sve što slušatelji nisu navikli u kontekstu Elementala.

Neka vrsta VJ-inga je bila na koncertu 2010. u Boogaloou kada su sat na platnu i “Pacman” otvorili koncert.
Koni: S “Nema ga” smo počeli i to je isto bilo zgodno. Kao veliki koncert benda. Došli smo tamo i vidjeli smo da oni imaju taj zastor i na licu mjesta je pala ideja da bi mogli binu zatvoriti prije početka koncerta. Napravio sam sat koji odbrojava, to sam doma složio, snimio ženu kako govori minute i sekunde do početka i super je bilo. Mi stojimo i gledamo u to platno, znamo što se događa vani, znaš da imaš minutu do početka. Kako je vrijeme teklo tako su ljudi odbrojavali i bilo je kao doček Nove godine. (smijeh) Publici je zanimljivo kad se tako nešto radi na koncertima. U Bihaću nismo imali uvjeta bas pojačalo staviti na binu jer nije bilo mjesta. Svirao sam direkt u razglas i opet je bilo dobro.

Hoće li ikada doći do nekakvih akustičnih verzija pjesama koje će biti snimljene? Jedna takva svirka je bila u Rockmarku, a neke pjesme jednostavno zovu akustičnu verziju…
Koni: Dođi u Tvornicu, dođi!

I za kraj, tko su Njušac i Vukodlak?
Koni: To su prijatelji. (smijeh)
Zanoški: Najbolji. (smijeh)

0 Shares
Muziku podržava