Jučer je u zagrebačkom Vinylu, uz tortu i nove pjesme, održana promocija sedmog studijskog albuma Elementala, koji nosi naziv “Tijelo“.
Riječ je o 18 novih pjesama posloženih na dvostrukom albumu koji su izdali za vlastitu etiketu, 383 Records. Za naslovnicu je zaslužan umjetnik, akademski slikar, grafičar, ilustrator i street artist, Miron Milić.
Pred ‘Dan E‘, odnosno najvažniji dan u njihovoj karijeri, koji će se održati 5. ožujka u maloj dvorani Doma sportova donosimo vam promišljanja članova benda o novom uratku, s osvrtom Remi na veliki dan koji je pred njima.
Erol o procesu snimanja kaže: “Prilično brzo nakon što je prošli album izišao smo se odlučili baciti na ovaj novi. I napali smo s velikim brojem proba, imali smo tri termina tjedno dobrih godinu i pol, dvije. I tu smo stvarno došli do toga da nam je opušteno na njima, da se dobro osjećamo. Kad imaš velik broj probi onda možeš i ne doć na neku i reći ‘Ma ajmo pit, ne da mi se danas’. Sasvim drugačije nego prije kad te uhvate rokovi, dođeš na njih i moraš nešto. Ovako smo uzeli taj velik broj probi, fino smo se osjećali i imali smo vremena da o svemu dobro razmislimo, da sve fino prosviramo. U stvari onda možeš svirati onako kako se osjećaš. Ako ti se taj dan rade pjesme, onda radiš pjesme, ako ti se samo zajebava, zajebavaš se.”
“Ne mogu ti opisati koliko nas je to iscrpilo, prestaneš funkcionirati kroz
tjedan. (…) “Remi je skriboman totalni, luđakinja je koliko piše i
onda ja moram sustizat njen tempo” (…) “U tom trenutku osjećaš se
totalno ‘miserable’ i onda kad završi cijeli taj period, rekli smo ‘Ajmo
tjedan, dva pauze od probi’, što bi se rastegnulo na mjesec i pol, dva.
I onda staneš, slušaš te snimke s probe i pomisliš ‘Jebote, ovo je
dobro'” nadovezao je Shot, te nastavio: “Svjesni smo toga da nećemo nikad živjeti od te muzike na
način da možemo biti ‘full time’ i da se onda prema tome odnosiš
‘Jebiga, sad me mora to hranit, pa ću pazit kakvu ću muziku radit’. Boli
me kurac, razumiješ. Živimo od drugih stvari zapravo, i od benda. Ako
me to ne može nahranit, onda daj da me barem dobro nazajebava i da mi to
bude fora. Onda se tak mi igramo”.
“Tri puta tjedno su bile probe i trebalo je jednostavno određenu količinu
tekstova isporučiti. I nakon što smo uglazbili sve ove koje sam pisala
za uglazbljivanje, jebiga, muzika je išla dalje i trebaš držat tempo.
Onda sam počela otvarat ovaj folder poezija i gledati što bih tu mogla
adaptirati. Tako da smo neke pjesme adaptirali s toga. Za poeziju pišem
malo drugačije nego za uglazbljivanje, malo intimnije i možda čak i još
osobnije jer tu nikada ne razmišljam o publici, nego o sebi i nekoj toj
ekspresiji. Možda je to doprinijelo nekakvom tom intimnom, emotivnijem
tonu albuma. Nije bilo namijenjeno za muziku, ali eto, silom prilika
je” otkrila je Remi.
Dvostruki album ima 18 pjesama, za koje Erol kaže: “Odlučili smo sve ostaviti. Bilo je ko da mi zube čupaš ‘Joj, nećemo valjda to maknut’. Pa je bila ideja možemo to nešto kasnije, za ove koje odbacimo, ali smo ipak rekli ‘Ne’. Znam da je to puno muzike, 73 minute, ali takav osjećaj smo imali. Nadam se da smo bili u pravu.”
Na pitanje koju pjesmu bi izdvojio kaže: “Po pitanju toga uvijek imam razne faze, sad sam u zadnje vrijeme nekako najviše slušao ‘Usne‘ i ‘Tijelo pamti‘. ‘Meni je sve jasno’ mi je isto draga. Ali vjerojatno će za godinu dana biti drugačije. Kad se te pjesme prenose na binu i u ‘live’ onda opet dobiju neku treću dimenziju” (…) “Mi svi radimo muziku zajedno. Nekad netko dođe s nečim, ali to bude neki komadić muzike koji mi uzmemo i vrtimo na milijun načina.”
S druge strane, na temu pjesama Koni je rekao: “Svaka pjesma ima svoju sliku. Kad svira pjesma ‘Goli i bosi‘, meni padne na pamet da smo u prostoriji, Erol svira bas, ja sam svirao bubanj i onda dođe prijedlog ‘Pa ajmo mi neki čardaš’. Baš je bilo zabavno. I dođu Mirela i Shot i skrše se od smijeha, ne mogu vjerovat. Na kraju iz te zajebancije, kad smo slušali tu probu s odmakom od tjedan dana, pomislili smo ‘I think we got something there’. Imamo neki svoj film i zadovoljni smo. Dobro se osjećamo kako to sve skupa izgleda i kako ide.”
Shot se odlučio za najdražu pjesmu s novog albuma: “‘U duši smo junaci‘. Ali to će ti vjerojatno pola benda reći. To je pjesma o nama. Ideja, tema, muzika, sve je bilo tu. I mi smo samo iskomunicirali ‘Okej, to ćemo tako, dogovorili se za nijanse te teme’. Točno sam imao određenu situaciju i sliku od prije sedam, osam godina kad smo se vraćali s jedne svirke i prolazili po staroj cesti preko Plitvica. I drijemam, a ne mogu zaspat jer mi se sve trese i sav sam zgrčen i svira lagano muzika, neću ti reći šta je sviralo, to će ostat tajna, i to je taj jedan osjećaj ‘Jebote, koji je meni kurac da uopće ovo radim’. To ti kaže razum, a srce ti kaže ‘Ne, ali ti to voliš najviše’. Pet ujutro je, voziš se po cesti, dođeš doma u zoru, naši se doma bude, a mi se samo ko zombiji skljokamo. I to je ta stvar, o tome. (…) Neću nju sada izdvajati od ostalih da je bolja, nego nam ima posebno značenje.”
Na pjesmi “Neg te noge nose“, Remi i Shot su u autorskom pogledu obrnuli uloge: “Ja sam napisala tekst koji repa Shot, a on je napisao tekst koji repam ja. Htjeli smo malo izaći iz ove uobičajene sheme da ja pišem iz ženskog lica, a on iz muškog, pa smo to jednostavno tako okrenuli. I na ‘Hej Slaveni‘ Shot repa moj tekst na drugoj strofi jer nam je čisto aranžmanski tako bolje pasalo. Ali u principu što se tiče autorstva je uvijek ona podjela, što čujete od mene, to sam ja pisala, što čujete od Shota, to je on pisao. Dosta sam toga adaptirala iz svoje poezije, zato na ovom albumu manje repam, a više pjevam.“
Shot je rekao i svoju stranu priče o izmjeni uloga: “Ona napiše svoj tekst i veli meni, baš bi me zanimalo kako bi bilo da ti sad to izvedeš. Reko ‘Izvrsno, sad ću ja tebi napisat, pa ćeš ti morati. Ali jedno pravilo, nema mijenjanja, nema dodavanja slogova.’ Jer specifičnost svačijeg stila je to što svi imamo neki svoj ‘flow’. Ona radi puno veće pauze u rapu nego ja, ja kad saspem, saspem ga. I imam tu foru da su kod mene blokovi ‘lineova’ dugački prije nego što je dah i onda je to njoj komplicirano bilo jer ono, ja sam veći fizički, mogu tri i pol ‘linea’ izvući na jedan dah, ona ne može. Napišem tekst i mislim si ‘Jebote, hoće li’ i uspjela je naravno. Ali je bila cijelo vrijeme fora ‘pa da, pa možemo, ja znam njen stil repanja, ja to znam odrepat’. I onda dođeš kad to treba snimit i kužiš da su to neke mikro nijanse”.
‘Dan E‘ u Domu sportova se bliži: “Zatvorit ćemo krug prijatelja sa Sassjom i
Marčelom, s kojima smo bliski i privatno, i što se tiče tematike
pjesama i poimanja života. To je dobar brak. A što se tiče nas, pripremili smo negdje dva i pol sata programa, nekih 38 pjesama, što staro, što novo.
Tako da ćemo protrčati kroz svih 18 godina, izdvojit ćemo neke momente
koji su nama bili najupečatljiviji i naravno ove momente kojih se moramo
prisjetiti, tipa singlovi, hitovi i to” poručila je za kraj Remi.
