Efterklang: “Glazbu je teško opisati ali to je organizirani zvuk”

Glazbu koju izvodi danski bend Efterklang, na privremenom radu u njemačkom Berlinu svrstava se pod popriličan broj odrednica: indie rock, post rock, indie pop, brit pop, dark wave, glitch, indie folk, dream pop, electronica, synthpop, ambiental, eksperimental indie.

Taj poduži popis tjera nas da se zamislimo što to zapravo rade Casper Clausen, Rasmus Stolberg i Mads Christian Brauer, kad ih je tako teško definirati. Došavši do njihove glazbe preko dokumentarca “The Ghost Of Piramida” u kojem su snimali zvukove u norveško-ruskoj nedođiji uz sam Sjeverni pol, a koje su planirali koristiti u svom albumu, gdje su se doimali poput ozbiljnih eksperimentatora.

Valja napomenuti i da su ključne točke njihovog rada četiri glazbena albuma “Tripper“, “Parades“, “Magic Chairs“, “Piramida“, dva dokumentarna glazbena filma, “An Island“, film iste dužine kao album “Magic Chairs“, u kojem su te pjesme izvedene kroz performanse, eksperimentiranje sa zvukovima iz alške okoline i suradnjom s mještanima i već spomenuti “The Ghost Of Piramida” te suradnja s različitim simfonijskim orkestrima u sklopu njihovih live izvedbi. Kada sviraju uživo bez orkestara, sa sobom vode još troje glazbenika.

Svoj premijerni nastup u Hrvatskoj imali su u sklopu upravo održanog 3. Electronic Beats Festivala, primarno plesne manifestacije, pa time možda to i nije bio najsretniji odabir, obzirom na dominantan tip publike i njihovu glazbu koja nema popratni utilitarni, plesni karakter. Bilo kako bilo, dečki su odlično komunicirali s publikom, a bilo nas je koji smo se na festivalu pojavili zbog njih i nagurani u prvim redovima slušali live izvedbu koja je zvučala životnije od njihovih perfekcioniranih studijskih uradaka, upravo kao što podrazumijeva odličan live nastup.Nismo propustili ni priliku da prije nastupa popričamo s njima prilikom čega su se iz ozbiljnih eksperimentatora pretvorili u zaigrane dečke iz susjedstva koji iz čarobnog kovčega zvukova, što su ga pronašli u dokolici, izvlače i kombiniraju glazbene mozaike kako im nalaže mašta. Zapravo je iz njihovih odgovora bilo jasno kao dan da uživaju u onome što rade.

Budući da glazbu kreirate na neuobičajeniji način od većine glazbenika, stvarajući zvukove od predmeta, ne nužno glazbala, koji vas okružuju manipulirajući njima. Zanima nas što vama znači glazba?
Rasmus: Glazba je totalno preokrenula moj život, pa mi je stoga iznimno važna stvar. Genijalno je biti cijelo vrijeme okružen glazbom, moći živjeti s njom, promišljati ju.
Casper: Glazba je duhovna stvar koja nas okružuje, ona je strukturirani zvuk, budući je sve oko nas zvuk i svaki zvuk je glazba. Mislim da je riječ o organizaciji zvuka koju moraš napraviti, makar reći da je to muzika. Ako kažeš da je nešto buka, onda to jeste buka i ometanje. Glazba je prirodna stvar, stvar koju uvijek trebamo, ona ulazi u naša tijela i djeluje na nas krećući se u nama. Nešto što je ljudima uvijek trebalo i trebat će, što se nikada u potpunosti nije razumjelo, nit će se ikada.
Mads: Složio bih se sa svime što su rekli Rasmus i Casper, glazba je čitav naš život, mnogo nam znači, puno više nego prije 15 godina mislili da će nam značiti jer se bavimo njom i razmišljamo o njoj cijelo vrijeme. Naravno, glazbu je teško opisati, ali svakako je organizirani zvuk na tragu toga opisa.

Casper: (reakcija na zvuk glazbene probe u pozadini) Ovo je glazba (smijeh).Ali je nama je to u ovom trenutku buka!
Casper: To je zabavno, za nas ovdje je ono što čujemo buka, onima vani je glazba!
Rasmus: Neki ljudi kažu da je i buka glazba!Kako biste opisali svoj glazbeni razvoj od osnivanja benda do sadašnjosti?
Casper: To je nešto što se može opisati ovom kozom na plakatu (Electronic Beats plakat, n. a.), počeli smo kao mala slatka kozica, a sada smo poput te psihodelične koze. (smijeh) Bio je to dug put i radili smo mnogo različitih stvari, ali upravo tako nas je najtočnije opisati.
Rasmus: Htio bih dodati da smo bili prilično nesigurna koza na početku i naporno smo istraživali što smo i što želimo biti i postići. Kako je vrijeme prolazilo, postajali smo sve samopouzdaniji u tome što možemo. Sad smo na stupnju razvoja u kojem se možemo pitati što još možemo, što će se dogoditi ako nešto još napravimo. I to je važan trenutak u našem umjetničkom rastu.

Što Als čini glazbeno poticajnim mjestom, obzirom da potječete s tog otoka i da je tamo nastao “An Island”?
Rasmus: Mislim da to ima veze s glazbenim školama i našom mladošću. Kad odrastaš u provinciji, nemaš baš opcija na izbor. Možeš se baviti sportom kao i drugi. A ima i glazbenih škola u kojima smo provodili naša popodneva. Mogli smo se baviti glazbom u njima kad god smo poželjeli i tako smo počeli cijelu stvar s bendom. Vježbali smo i u prijateljevom podrumu već s jedanaest godina. Mislim da to nemam mnogo veze s geografijom Alsa nego s uporabom mogućnosti koje su nam bile dane. Kada smo se vratili zbog “An Islanda” više smo razmišljali kao ostvariti projekt, s kim od lokanih ljudi surađivati u glazbenom smislu. Bilo je potrebno promisliti kako svirati našu glazbu s različitim instalacijama, temeljeno na prilikama i ljudima koje smo znali otprije.

Što vas je pokrenulo u potragu za zvukovima po svijetu?
Rasmus: Slušao sam snimku s manipuliranim zvukovima i uvidio mogućnosti sampliranja, sinulo mi je da ako uzmete bilo koji sampl, nasnimani zvuk, mora, kiše ili grmljavine, on može biti odličan stvaratelj slika, kada stvarne zvukove kombiniraš s npr. klavirom ili slično. S njime možete izvesti mnogo akorda, ali ne možeš toliko dobro dočarati neku atmosferu. Kombiniranje zvukova je posebno zanimljiva kreativnost.
Casper: Rasmus i Mads živjeli su na selu i znali se od vrtića, a ja sam iz grada i pridružio sam im se u srednjoj školi. Als, na kojem smo odrastali, mali je prostorno i tamo se ne događa mnogo toga, na više je načina dosadno, ali je i prekrasno. I svatko tko odrasta na takvom mjestu, što postaje stariji počinje se zaokupljati mišlju kako postoji ogroman cijeli svijet negdje vani koji treba otkriti pa i ti počneš puno razmišljati o svijetu vani. Naši avanturistički mozgovi stavili su nas u to stanje vrlo rano. Nismo odrastali u svijetu u kojem ima svega, morali smo to otići naći. Zato smo to učinili i još uvijek radimo.

Kao što je vidljivo vaše uživanje u eksperimentiranju sa zvukovima, također je primjetljivo suvereno, rekla bih i zaigrano, kombiniranje vizualnog i glazbe u vašim glazbenim dokumentarcima, kako je do toga došlo u vašem radu?
Rasmus: Ne znam kako nam je pala na pamet ta ideja, no kada uložite puno energije i misli i truda za kreiranje nečeg što treba trajati, jasno je da je važno kako će to biti i vizualno prezentirano. To mora biti zanimljivo i što više odgovarati glazbi koju prati. Od početka smo tako razmišljali i na tome ćemo i dalje biti fokusirani. Odlično je kada možeš surađivati s vizualnim umjetnicima, koji imaju drugačije vještine od tebe, pa se uspostavi suradnja u kreiranju.

Primijetila sam i izrazit kontrast između filmova “An Island” i “The Ghost Of Piramida” te vaša dva najnovija prilično provokativna videa “Black Summer” i “Between The Walls”. Filmovi se doimaju glazbeno umjetničkiji od videa…
Casper: Imaš više vremena da predstaviš nešto u filmu, nego u videu. Osim toga važno je i tko je što radio, to su različiti redatelji, jedni za film, drugi za video. U videu možeš prikazati priču koja možda ne bi mogla proći u filmu.
Rasmus: Velika je i razlika u glazbi za film i video. Kod videa dajemo slobodne ruke redateljima da vizualno prikažu svoj doživljaj naše glazbe. Ako im vjerujemo, dajemo im punu kreativnu slobodu pri izradi videa. Oba glazbena videa su različita i individualni su izrazi njihovih redatelja. Filmovi su dokumentarni, nisu samo nasnimljena glazba s vizualnom stranom, imaju i dijalog i stvarne događaje. Drugačiji su stoga i što smo naporno radili na njima i drukčije ih doživljavamo.

Kako ste saznali za Piramidu i kome je pala na pamet ideja da prostor tog napuštenog grada iskoristite za snimanje materijala za album?
Rasmus: Nitko nije došao na tu ideju. Imali smo ideju otići nekamo i naći specifične lokacije i na njima snimiti materijal za album vezan uz tu lokaciju. Tada nas je, gotovo kao grom iz vedrog neba, e-mailom kontaktirao švedski redatelj video filmova i predložio da radimo s njim projekt o napuštenom obalnom gradu. Svi smo gledali slike tog grada i trenutno se dogovorili da je to mjesno na koje želimo ići. Tako da u stvari ne možemo reći kome je to palo na pamet. Čini se da je to bila sporazumna odluka.

Jeste li lako ostvarili taj naum, došli do Piramide?
Rasmus: Ideja je naravno sinula brzo. Potom smo morali provjeriti imamo li svi istu viziju što ćemo tamo raditi. Trebalo je doći do dopuštenja jer je taj grad duhova još uvijek u vlasništvu državne ruske rudarske kompanije koja ga je uz rudnik izgradila i iznajmljivala. Ona nije ni znala da je napušten. Nastojali smo doći do njih no činilo se nemogućim. Zvali smo, slali mailove i fakseve, pisma. Bilo je prilično teško. Šest mjeseci nije bilo nikakvog odgovora, a onda nam se posrećilo. Njemačka TV produkcijska kuća je bila na pregovorima s rudarskom kompanijom zbog snimanja dokumentarca o modernim ruševinama. Dok su spominjali fascinaciju Piramidom, direktor rudarske kompanije sjetio se i zamolbe ‘ludih Danaca’ koji su u njoj željeli snimati album i pokazao im. Na to su se TV producenti sjetili kako im mi možemo pomoći pri snimanju njihovog filma i tako se stvorio tajan način da i mi dospijemo do Piramide. Stvarno smo imali sreće.

“Sedna” je prva pjesma na koju sam naišla nakon što me oduševio dokumentarac “The Ghost Of Piramida”, a odmah sam prepoznala da je video sniman u Zagrebu…
Casper: (smijeh) Čim završimo ovaj intervju idemo u taj dio grada, jer nam je velika želja otići tamo.
Rasmus: Video je radila naša prijateljica, koji je rodom odavde. (Hana Miletić, n. a.)

Što ćete raditi nakon turneje? Postoji li neki zanimljiv projekt, makar u skici?
Rasmus: Imamo mnogo projekata u planu, mislim da je najinteresantniji opera. Ali, to je tajna. (smijeh)

Primjetila sam da volite surađivati s orkestrima i zborovima. Zašto?
Casper: Volimo zvuk orkestra, taj velik snažan zvuk, (smijeh) ne možeš ga nigdje drugdje naći nego u orkestru. Zaista volimo taj zvuk.

Kad već volite neobične i snažne zvukove, jeste li čuli za Morske orgulje?
Rasmus: Morske orgulje? Nismo. Što je to?

To su sedamdeset metarske šuplje stepenice na obali grada Zadra kroz koje izlaze zvukovi koje stvara more potiskujući zrak iz tih stepenica.
Rasmus: Hoćeš li nam to negdje zapisati?
Casper: Morske orgulje, zvuči zanimljivo, hvala!