Edward Lay (Editors): “Nikad nismo bili bend koji prati trendove”

1532

Prije posljednjeg zagrebačkog koncerta razgovarali smo s Edwardom Layem, bubnjarom benda koji je posljednjih godina od hrvatske publike dobio status kojim se može pohvaliti svega nekoliko stranih izvođača.

Simpatičan i elokventan, Ed je podijelio s nama svoje misli o razvoju Editorsa i njihovoj poziciji u aktualnoj glazbenoj sceni u Velikoj Britaniji…In Dream” je drugačiji od prethodnog albuma, no opet je i logičan nastavak smjera u kojem ste još prije nekoliko godina krenuli s vašom glazbom. Smatrate li da je taj zaokret u zvuku koji se kod vas dogodio rezultat praćenja trenda u kojem se većina indie bendova okreće elektronskom zvuku?
Ni približno. Smatram da nikad nismo bili bend koji prati trendove. Upravo zbog tog razloga nismo zajedno preselili u London, kako bismo bili što distanciraniji od te trendy scene koja tamo vlada. To što se naš zvuk u nekim segmentima vjerojatno poklapa s aktualnom glazbom ne znači ništa. Naime, mi radimo ono što volimo slušati i to nema nikakve veze s trendovima. Bend smo koji ne hoda dobro utabanim stazama, već uvijek pokušavamo pronaći nove ideje, suradnike i neki smjer djelovanja.

Kako je izgledalo snimanje albuma?
Pa bilo je to zanimljivo i posve novo iskustvo. Naime, odlučili smo potpuno se izolirati i otići u zapadni, brdoviti dio Škotske gdje smo obavili sav studijski posao. Po mom mišljenju, to nam je pomoglo da pronađemo mir i koncentraciju za rad i fokusiramo se isključivo na stvaranje glazbe.Znamo da svaki bend voli za svoj novi album reći da im je upravo taj najbolji dosad. No, koji je tebi iskreno najdraži album Editorsa?
Svi naši albumi imaju mi svoju vrijednost pa mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Naravno, debitantsko ostvarenje bilo je ključno za našu karijeru, ali tu je i album “In This Light And On This Evening” koji smo radili s genijalnim producentom Floodom. Tu smo napravili potpuni zaokret u zvuku, a s eksperimentiranjem smo nastavili i na albumu “The Weight of Your Love” te konačno i na aktualnom izdanju. Eto, ispada da su mi sva naša izdanja najdraža. No, kad bih morao izdvojiti samo jedno, to bi vjerojatno bio “The Back Room“. Koje pjesme posebno volite izvoditi uživo?
Osobno volim “Marching Orders”, pjesma s kojom zatvaramo show na ovoj turneji i koja nam je odlično legla. Puno ljudi ostane u čudu kad čuje da poslije pjesme “Papillon” s kojom smo dosad završavali koncerte ima još nešto, no nama je poseban gušt izvoditi baš tu stvar kao zadnju.

Opet ste odabrali Jonathan kao predgrupu za zagrebački nastup, ali i za koncerte van hrvatskih granica…
Već smo neko vrijeme svjesni velike kvalitete i potencijala koji Jonathan ima. Oni su posebni i drago nam je da s njima radimo dio aktualne europske turneje. Također, znamo kako je teško probiti se glazbenicima koji dolaze s neengleskog govornog područja pa tim više cijenimo njihov rad i velik trud koji ulažu u svoj razvoj.

0 Shares
Muziku podržava