Glazba i aktivizam idu ruku pod ruku još od vremena crnih robova koji su iz protesta na plantažama udarali prve blues ritmove preko kasnijeg općeg ustanka zvijezda šezdesetih protiv rata pa do novijih vremena i antiglobalizacijskih poruka. Sve nas to dovodi do Eddieja Veddera, frontmena Pearl Jama, s misijom borbe protiv nepravde koja ne traje samo za vrijeme nastupa već i daleko od stagea i očiju javnosti.
Djetinjstvo u laži
Od svojih najranijih dana u glazbi, Eddie je naglašavao kako mu je cilj biti drugačija verzija rock zvijezde. Želio se oduprijeti iskušenjima koje donose moć, novac i ego. Rođen je na današnji dan prije 54 godine u Chicagu. Nedugo nakon rođenja, majka mu se rastala i započela život s Peterom Muellerom. Prešutjeti će Eddieju istinu te ga pustiti da živi u uvjerenju kako mu je Peter uistinu otac. Pravog oca je viđao kao dijete, no mislio je kako se radi o obiteljskom prijatelju. Nakon što je saznao istinu odbacio je očuhovo prezime i pokušao doći do biološkog oca, međutim bilo je prekasno. Edward Louis Severson, Eddiejev biološki otac, umro je od bolesti.
Taj događaj zasigurno je ostavio velik utjecaj na oblikovanje Eddieja kao osobe. Shrvan i pogođen životom u laži, još kao srednjoškolac napustio je obiteljski dom. Plan da preko noći radi kako bi plaćao stan, a preko dana pohađa školu nije uspio te je bio prisiljen odustati od obrazovanja. Kao i mnogi, bijeg je pronašao u glazbi. Još od najranijih dana u Pearl Jamu imao je sve preduvjete za postati prvo lice grungea, bio je pobunjenik protiv nepravde pun bolnih i teških tekstova koje je fantastično iznosio zbog toga što ih je uistinu proživio. Ipak, Eddie je pisao tekstove koji su nadilazili okvire nesretnog djetinjstva i usamljenosti u adolescenciji.
Zalaganje za mogućnost pobačaja i borba protiv oružja
Od prvih dana u bendu Eddie je progovarao o pravu na pobačaj te o ratnim temama. Još u ožujku 1992. na akustičnom nastupu na MTV-u na ruku je markerom napisao “pro-choice”. Nedugo zatim, za nastup u Saturday Night Live sam je napravio majicu na kojoj je s prednje strane isprintao vješalicu, a na zadnjoj natpis “No Bush”. Tijekom istog nastupa promijenio je riječi pjesme “Porch” te još jednom aludirao na to da ženama treba dati pravo izbora hoće li roditi ili ne.
Ipak, iz ranih dana Veddera i Pearl Jama svakako je najjače odjeknuo video spot za pjesmu “Jeremy”. Nedugo nakon njegovog izbacivanja i uspjeha benda saznalo se za istinitu priču koju je Eddie tom pjesmom ispričao. Jeremy Wade Delle bio je povučeni petnaestogodišnjak koji je pohađao srednju školu u Teksasu. Zanemarivan od strane roditelja i zlostavljan od strane učenika, Jeremy je početkom siječnja 1991. ušetao u razred, došao do učiteljevog stola, izvadio pištolj i pucao si u glavu pred cijelom razredom. I dan danas problem dostupnosti oružja djeci jedan je od problema kojima se Eddie najviše bavi, no o tome nešto kasnije.
Rat na bliskom istoku i slučaj “West Memphis Three”
Vedder nije mirno promatrao niti događaje na bliskom istoku. 2002. napisao je pjesmu “Bu$hleaguer” koja već imenom kritizira tadašnjeg predsjednika i invaziju na istok (“A confidence man, but why so beleaguered? He’s not a leader, he’s a Texas leaguer, Swinging for the fence, got lucky with a strike…”) Unatoč brojnim prijetnjama zbog kritiziranja predsjednika, Vedder se nije zaustavljao. Tijekom nastupa 2003. znao je nositi masku Georgea Busha pa je potom objesiti na mikrofon. Gesta je to zbog koje je često dobivao zvižduke, ali i izgubio mnogo fanova. Ipak, Vedder nije mrzio vojsku i vojnike. Oduvijek je s njima suosjećao te i dan danas organizira druženja (daleko od očiju javnosti) s ratnim veteranima i obiteljima koje su nekog izgubile zbog rata.
Govoreći o Vedderu i borbi protiv sustava ne mogu se ne dotaći slučaja “West Memphis Three” koji je šokirao cijeli SAD. Damien Echols, Jessie Misskelley i Jason Baldwin optuženi su za ubojstvo osmogodišnjeg dječaka. Echols je optužen na smrt, a Misskelley i Baldwin na doživotni zatvor zbog ubojstva djeteta u sotonističkom ritualu. Eddie je smatrao da su optuženi nevini te se uključio u borbu za njihovo oslobađanje. Uz brojne donacije i pjesme podrške i na samom suđenju sjedio je u prvim redovima, držeći za ruku obitelji optuženih. Trud je urodio plodom te su svi optuženici oslobođeni 2011., gotovo 20 godina nakon ubojstva.
Borba za očuvanje okoliša i borba protiv oružja
Kao što smo spomenuli govoreći o pjesmi “Jeremy”, Vedder se tijekom cijele karijere borio protiv oružja, odnosno dostupnosti pištolja djeci. “Činjenica da živimo u zemlji gdje devedeset posto ljudi želi oružje je veoma uznemirujuća i frustrirajuća.” U jednom intervjuu rekao je kako takvim ljudima želi zlo u životu te se našao na novom udaru kritike. Kao i u slučaju “West Memphis Trio” Eddie se pred javnosti branio time da ne priča radi populizma već je doista godinama proučavao problem. Sve je eskaliralo 2006. nakon izbacivanja pjesme “Life Wasted”. Vedderovi monolizi o oružju, a samim time i povratne kritike oružjem zaluđenog američkog društva, bili su sve češći. Iz tog razloga, Eddie je tijekom jednog nastupa zaustavio bend i održao petominutni govor, međutim nije spominjao riječi poput oružje, pištolj ili slično. Tim govorom njegova poruka odjeknula je još jače, a nije ostavio mogućnost brojnim kritičarima da ga pogrešno citiraju.
Eddie je oduvijek bio aktivan i po pitanju zaštite okoliša. Još početkom tisućljeća radio je sa znanstvenicima koji su računali količinu ugljikovog dioksida na njihovim turnejama. Eddie, inače lud za surfanjem, zalagao se i za čistoću oceana. Navukao je na sebe (once again) bijes mnogih tvornica, hotela i restorana koje je optuživao za nesavjesno odlaganje otpada. Ljubav prema prirodi možda je i najbolje izražena kroz soundtrack za “Into The Wild” Seana Penna. (“Society you’re a crazy breed I hope you’re not lonely without me, society crazy indeed I hope you’re not lonely without me, society have mercy on me I hope you’re not angry if I disagree…”)
