Ed Lay (Editors): “S više članova imamo bolju prezentaciju na pozornici”

Slično kao i njihovi mlađi kolege Arctic Monkeys, koji su suradnjom s Joshom Hommeom kormilo svog glazbenog smjera skrenuli s indie rocka ka psihodeliji, tako su i Editorsi na svom posljednjem albumu ”The Weight Of Your Love” odlučili zazvučati ‘američki’.

Album su snimali u Nashvilleu, zajedno s producentom benda Kings of Leon, Jacquireom Kingom, a riječ je ujedno o prvom albumu koji su Editorsi napravili nakon odlaska gitarista Chrisa Urbanowicza, koji ih je napustio u travnju 2012. godine. Taj album Editorsi su nam premijerno predstavili prije godinu dana na INmusicu, a ovom bendu Hrvatska je, izgleda, uklesana na koncertnoj mapi. Nakon dva nastupa na INmusicu i jednog, nešto intmnijeg, u krcatom Aquariusu, Editorsi 4. rujna stiže u Tvornicu kulture, a bubnjara Eda Laya zatekli smo na sjeveru Francuske, gdje je bend svirao na eko-festivalu Le Cabaret Vert. Iako nisi bio član originalne postave benda, Toma Smitha, Chrisa Urbanowicza i Russella Leetcha upoznao si još tijekom studija na sveučilištu Staffordshire, odakle je i krenula priča o Editorsima?
Tako je, bend je nastao prije mene, ali bili smo prijatelji na faksu u Staffordu gdje smo sva četvorica studirali muzičku tehnologiju. Svi dolazimo iz različitih dijelova Engleske, ja sam iz Ippswicha na istoku zemlje. Svi smo diplomirali s promjenjivim uspjehom; možda smo mislili da ćemo jednom raditi u muzičkoj industriji kao tehničari, ali smo brzo shvatili da nismo za to i počeli se baviti glazbom. Umjesto Chrisa Urbanowicza u bend su došli gitarist Justin Lockey i Elliott Williams, zadužen prvenstveno za klavijature. Kako to da ste se odlučili na dva nova člana?
Nismo htjeli samo zamijeniti Chrisa, on je bio jedinstven i nemoguće ga je nadomjestiti. Zato smo se odlučili za nove članove – Justin ima potpuno drugačiji stil sviranja gitare i muzički razmišlja potpuno drugačije od Chrisa. Htjeli smo poraditi i na našoj prezentaciju na stageu, što nam sada, s više članova, bolje uspijeva. Što sada Chris radi?
Bavi se produkcijom u SAD-u, to je oduvijek bio njegov forte.

Inspiracija za treći album ‘‘In This Light And In This Evening” bio je London, gdje se pjevač Tom Smith preselio prije dvije godine, ali i SF filmovi ’80-ih kao što su ”Blade Runner” i ”Terminator”?
Da, taj album bio je prepun Tomovih dojmova Londona, metaforički naravno. A što se filmova tiče, zanimljivo je kada vizualni koncept pokušaš pretočiti u muziku, a nas se najviše dojmila mračna, kontemplativna atmosfera koja je stvorena u tim filmovima i pokušali smo to prevesti u muzički svijet.

Taj album jedva da je imao gitara, ali je zato prepun vintage synthova. Posljednji album, pak, snimljen je u Nashvilleu, s producentom grupe Kings of Leon i na njemu je vidljiva velika promjena u zvuku?
Da, bilo je to razdoblje velikih promjena u bendu, jedan od osnivača i ključnih osoba u bendu nas je napustio i trebali smo se ponovno pronaći, to je za nas bila prilika za novi početak. No, svaki album koji smo prije toga napravili zapravo je isto bio novi početak; imamo četiri albuma i svaki zvuči potpuno drugačije. Ovaj posljednji album za mene je jako instinktivan, nije proračunat. Odsviran je iz prve i na njemu nije bilo mnogo dodatne produkcije.

Koji su bili tvoji osobni muzički utjecaji i što danas voliš slušati?
Slušao sam mnogo R.E.M., Pixies i Smashing Pumpkins, a danas volim poslušati Sigur Rós, Hookworms, Frightened Rabbit i The Knife.

Koja je najneobičnija stvar koju imate u rideru?
To je nešto što se zove ‘fake skin’ i pomaže protiv naših natučenih ruku i krvavih prstiju.

Poznato je da pjevač Tom i basist Russell trče maratone u humanitarne svrhe? Što inače radite u slobodno vrijeme?
Tako je, ali ne samo u humanitarne svrhe. Mi svi u bendu volimo trčanje, često trčimo i na turnejama, gdje god pronađemo neki park ili ulicu… u Zagrebu smo trčali oko jezera. Želimo provesti vrijeme korisnije nego da samo sjedimo u hotelskoj sobi i gledamo televiziju. Osim trčanja, dosta gledamo nogomet, Tom je fan Arsenala, a ja Ippswich Towna, mislim da će Tom čak ići na utakmicu ovaj tjedan. Kada između dva koncerta imamo dužu pauzu, uvijek odlazimo doma, jer koristimo svaki slobodan trenutak da budemo s obiteljima i djecom.

Čime bi se bavio da nisi glazbenik?
Da nisam glazbenik bio bih stolar, volim raditi s drvom i stvarati nove stvari. Mislim da bih bio dobar obrtnik.