KING: Evo nas natrag sa Bonom. O mnogo stvari žeilm razgovarati sa Bonom. Ovo je kao neki profil Bona, zašto je takav kakav je, zašto radi ti što radi. Je li ti djetinjstvo bilo teško? BONO: Ne, nije. Jedina stvar koju bi…znaš, živio sam sa bratom i sa ocem
KING: Tvoja mama… BONO: Moja mama je umrla kad sam bio dijete. I…
KING: Kako je to? BONO: Kao puno ljudskih iskustava , zapravo. To je kao da si u kući, ali to nije dom, tako nekako. Uz to nisam imao dobar odnos sa ocem jako dugo vremena. On je umro prošle godine. Tek smo se pomirli prije nego što je umro, ali žao mi je što nisam to učinio prije.
KING:Ali on je morao vidjeti to što si postigao. BONO: Da.
KING: Jesi li pjevao kao dijete? BONO: Da. Moj otac je bio tenor, isto, zapravo. On je volio opreu, a predpostavljam da sam i ja zavolio zbog njega. Nisam učio ili tako nešto. To je čudno. On je volio muziku, i prije smrti je reako da mu je žao što nikad nije naučio svirat klavir ili nešto drugo.
KING: Ti pišeš muziku… BONO:Da. KING: … bez da znaš kako da pišeš note? BONO: Prije sam, moja najranija sjećanja sa hodanjem melodije u glavi su 8,9,10 godina. Uvijek sam čuo nekakvu melodiju u glavi. Sjećam se kako sam stajao ispred klavira u bakinoj kući, tipke od klavira bile iznad moje glave i pritiskanjem na tipke, slušao bih jednu notu i onda bih tražio drugu koja bi slijedila tu notu, zato uvijek…znaš, ako si muzičar ili pišeš pjesme, nekako kad čuješ jednu notu, čuješ i ovu koja ju slijedi.
KING: Znaš li sad čitati note? BONO: Znam li čitati muziku? Ne, ne znam.
KING: Ne. Pa onda, ako nešto napišeš, netko se mora potpisati umjesto tebe. BONO: Da. Mislim, da nisam u U2, bio bi u pravoj nevolji, zato… KING: Zašto?
BONO: Zato što su oni izniman bend, i Edge je tako talentiran gitarist. I oni poslože te melodije na mjesto gdje trebaju biti.
KING: Pa šta ti radiš? Dođeš i mrmljaš za njih? BONO: Pa, mogu napisati na gitari ili klaviru. Jako loše sviram. Ali mogu skinuti melodije, i mnogo puta, naš posao nastane na improvizaciji. KING: Stvarno? Ti se samo šmucaš okolo?
BONO: Nas četiri, da. Tako to mi radimo. I onda baš kako Quincy Jones kaže: “Čekaš da Bog prođe kroz sobu, ponekad”.
KING: Zajednički, dali uvijek podijelite 25 centi svakom? BONO:Da. Naš bend od samog početka odlučio da ego razdvaja bend. KING: Svakako.
BONO: Individualni ego. Mi imamo zajednički ego, a on je velik. KING: Što U2 čini slavnim? Da li je to jedna ploča, koncert, nešto? BONO: Ne znam što je to što mi imamo. A to je… KING: Ali to je … (CROSSTALK) BONO: Ima je jedna stvar. Iskra frca kad sviramo u sobi. Mi stvarno, ima nekakve magije. Sjećam se bendova koji su bili mnogo bolji od nas u svoje vrijeme, kad smo mi bili djeca. Da, tehnički, izgledali su bolje. Imali smo izraz. Znali smo reći: “Oni imaju sve, ali ono”. Mi imamo ništa, ali ono. KING: Ali ono. BONO: I našli smo način da izbacimo to van, znaš, kako postati rock stars.
KING: Ali nije postojao nitko tako velik čija ploča kao ova odsvira i svijet zna za U2? BONO: Ne. KING: Upravo si se povećao? BONO: Došli smo tu u SAD. Nastupali smu u Winnebago. Napravili smo te stvari. U 1980. bio je Božić, svugdje je bio snijeg, sjećam se. I svirali smo za publiku od 17 ljudi. I… KING: Netko vas je trebao vidjeti, snimiti.
BONO: Da, i sklopili smo dogovor sa Island Records, i sporo smo, stara škola, svirali smo i prodavali smo kao prodavači, svoje pjesme, od vrata do vrata… KING: Išli ste okolo? BONO: U SAD. Išli smo okolo, danas to ne bi mogli. Upoznao sam jednog momka, pjesnika odavde, zvao se Josh. Imao je neke dobre ideje. Bilo bi mu vrlo teško dobit takvu potporu kakvu mi imamo danas. Danas moraš napravit dobru ploču inače te nema.
KING: Ali vi ste bili u mogućnosti da pokucate na vrata radio stanica.
BONO: Da, radio sa faksa nam je jako pomogao. KING: Stvarno? BONO: Da, ovdje u SAD, radio na faksu svira našu muziku. Znaš, nije dominirala pop muzika kao danas.
KING: Zašto ste napustili Irsku? BONO: Nikad nisam napustio Irsku. Zapravo, znaš, dođeš ovdje, dođeš u Ameriku, a za Irce Amerika je obećana zemlja. Mislim… KING: Zlatom popločen put je…. BONO: Kao u mlijeku i medu, i mi smo uvijek imali takav osjećaj za ovu zemlju. I ona je, mislim, imala za naš bend takav osjećaj. KING: Kad ste svirali za 17 ljudi, jeste li ikad pomislili odustati? BONO: Ne. Megalomania je… BONO: … u ranom razdoblju. KING: Vi ste? BONO: Da.
KING: Uvijek ste mislili da ste dobri, jel tako? BONO:Da. KING: Znaš da ste bili dobri? BONO: Ne. Odlični. KING: Odlični? BONO: Odlični! Mi nismo bili vrlo dobri. Bili smo odlični. Razumiješ li šta hoću reći? Mislim… mislim da nismo bili vrlo dobri. Mogli smo teško svirati. Naše pjesme nisu zvučale kao nečije druge, zato jer nismo mogli svirati tuđe pjesme, to je istina. Ali imali smo nešto što je bilo odlično, ne dobro.
KING: Još jedan Irac. Veliki Jackie Gleason rekao mi je jednom kad sam ga pitao imali izlaz za vidljivi ego. On je rekao: “Oh, moraš ga imati.” Hoću reći, stanem na pozornicu, i pogledam u kameru i kažem da sam zabavan. To je ego. Staneš na pozornicu, i sviraš i govoriš, slušaš me? BONO: Da. KING: Govoriš: “Dobar sam!” BONO: Da. Ne, ja kažem, mi smo odlični. KING: Mi smo odlični. BONO: Ja govorim mi smo odlični. Ne govorim ja sam odličan. To je razlika… KING: U redu, kako… BONO: … za bend, to je kolektivni ego.
KING: Kako se nosiš sa slavom kad moraš biti slavan? BONO: Pa pogledaj me. Iskreno, ne nosim se tako dobro. Tu sam, razgovaram sa tobom i nosim plave naočale, i… KING: Skrivaš se. BONO: Skrivam se. KING: Ne, šta… BONO: To je lijepa umjetnost pretvare, Larry.
KING: I ako možeš mislit tako, moraš je radit. BONO: To je to. KING: Kako se nosiš sa slavom i novcem i svim tim stvarima koji idu uz to? Dobro ili ne dobro? BONO: Ne znam. Irska ima jako različito razmišljanje o uspjehu od drugih mjesta, odnosno za razliku od ovih u Americi. U Americi, vidiš tipa koji živi u vili na brdu i misliš si jednog dana, ako ću radit puno, mogao bih živjeti u takvoj vili. U Irskoj, ljudi kad vide tipa u vili na brdu, i misle si, jednog dana, uhvatit ću tog gada. To je drugčiji sklop umova. KING: I ja kažem: BONO: Što želim reći je, ljudi nema prostorije za takvu vrstu robe. Ako hodaš ulicom u Irskoj sa nosom u oblacima, neće te pustiti unutra, vjerovatno. KING: Ne možeš moliti da te puste unutra.
Vraćamo se uskoro zajedno sa Bonom na današnji svjetski dan side.
Kraj drugog dijela. Uskoro i treći dio zanimljivog razgovora Larrya i Bona.
