Na livadi kampa vašeg omiljenog glazbenog festivala, pogotovo ako ste fan rock ili žanrovski slične glazbe, posve je normalno u sitne sate naletjeti na alkoholom opijene ljude kako teturaju ili pak pokušavaju teturati prema svom šatoru. Neki od njih završe na podu zbog pretjerane konzumacije alkohola, samo kako bi se idućeg jutra probudili na istom tom mjestu uz minimalno sjećanja kako su završili tamo. Ako stvari malo izmaknu kontroli, neki od posjetitelja vašeg omiljenog festivala završe u kolima hitne pomoći na ispumpavanju želuca. Standardna praksa. Ne radi se nužno o značajnom broju ljudi, no otvorena festivalska politika naspram konzumacije alkohola u ozbiljnim količinama može dovesti neodgovornog posjetitelja do povremenih, a ponekad i trajnijih posljedica.

S druge pak strane, oni koji se zabavljaju na drugačiji način, često (ali ne nužno) uz elektronsku glazbu, konzumaciju “svoje zabave” moraju itekako skrivati. Često smo svjedoci kako naša policija uz pomoć “civilaca” operira po glazbenim festivalima u potrazi za konzumentima droga, a svakog ljeta u žiži turističke sezone čitamo tekstove o broju zapljena s jedne ili pak tragedija vezanih uz droge s druge strane. Najnoviji članak takvog tipa koji je prošao pomalo ispod radara je smrt stranog državljanina koji se predozirao na Ultra Music Festivalu u Splitu. Ova u neku ruku tabu tema iziskuje malo dublje promišljanje o nešto apstraktnijim pitanjima, stoga ćemo danas, uz pomoć podataka koje nam je proslijedio MUP, probati doći do odgovora na pitanje “idemo li u dobrom smjeru?”

 

Muziku podržava

Idemo li u dobrom smjeru kad je u pitanju edukacija, idemo li u dobrom smjeru kada je u pitanju represija, te ono najbitnije, možemo li napraviti korake koji bi učinkovitije i blaže rješavali pitanja narkotika na glazbenim festivalima u Hrvatskoj. Također, možemo li u budućnosti spriječiti tragedije poput one na ovodišnjoj Ultri gdje je mladi Amerikanac preminuo od posljedica trovanja opojnim sredstvima? Naravno, festivala je puno, no možda najslikovitiji primjer “politike” naspram droga u Hrvatskoj možemo naći u Ličko-Senjskoj županiji pod koju spada grad Novalja, i popularna plaža Zrće.

Čim smo kontaktirali MUP dotične županije, naišli smo na ljubazne djelatnike koji su nam bez ikakvih problema ustupili podatke koje smo tražili. Naravno, nije nas zanimala situacija u čitavoj županiji, stoga smo se ograničili na Novalju u ljetnim mjesecima. Zatražili smo podatke o broju prekršajnih i kaznenih prijava u posljednjih pet godina, kao i podatke o broju prijava zbog remećenja javnog reda i mira kako bi barem probali naći korelaciju između droge i nasilja. To je definitivno bitna stavka jer je droga, barem kad je službena propaganda u pitanju, „razarač“.

 

Podaci koje smo dobili su pomalo iznenađujući. Rekordna je bila 2016. godina, barem kad je naša top party destinacija u pitanju. Prekršaji i kaznena dijela tijekom tri udarna mjeseca te godine su bili kudikamo viši nego prošlih godina, ali i godine nakon nje. Prekršaja je, naravno, kudikamo više, a u sferi narkotika oni se jedino mogu referirati na posjedovanje marihuane. Za primjer, neki prosjek je 150-200 takvih prijava tijekom srpnja ili kolovoza, dok je kaznenih prijava višestruko manje (desetak). Što se tiče prijava zbog remećenja reda i mira, brojke su tu  konzistentne kroz godine i ne podilaze rastu usporedno s jačanjem broja prijava za narkotike. Čini se pomalo paradoksalno, no ovakve brojke nam daju do znanja da su policajci u posljednje dvije godine nešto slabije radili svoj posao, ili pak je sama potrošnja droge pala. Informacije o samoj konzumaciji narkotika je jako teško sprovesti zbog ilegalnosti istih, no neke studije provedene u Velikoj Britaniji pokazuju kako je količina potrošnje droge – u porastu.

S druge pak strane, informacije o vrsti droge koja se na Zrću najviše koristi nismo uspjeli dobiti, no pretpostavljamo da većina njih otpada na kanabis ili pak sintetičke droge poput ecstasyja/MDMA-e. Iz datih podataka ne možemo zaključiti puno, no jedno je sigurno: borba protiv konzumacije droge je – neuspješna. Ne trebaju nam studije kako bismo se samo prošetali po nekom festivalu elektronske glazbe i primijetili broj vidno nadrogiranih individua i veliki nesrazmjer broja uhićenih zbog prodaje narkotika ili konzumacije istih. Možda se neki neće složiti, no na koji god način definirali „uspješnost“, ove brojke u korelaciji s vijestima (a nije da sve dopru do nas) daju nam do znanja da konzumacija i problem droga kudikamo nadilazi nekoliko stotina zapljena i nekoliko desetaka rušenja dilera kroz godinu na jednom iznimno koncentriranom mikro prostoru za partijanere.

Zrće Droga
Izvor: Jutarnji List

Na kraju krajeva, Barack Obama je još 2004. godine izjavio kako je “rat protiv droga” ispao potpuni promašaj. Represivan pristup konzumaciji narkotika, što tijekom godine, no najviše tijekom “sezone” pokazao se, barem zasad, neučinkovitim. Ne smijemo zaboraviti kako smo nedavno svjedočili i ubojstvu na popularnom Zrću za vrijeme Hideout Festivala. Razlog konflikta nekoliko stranih državljana bili su narkotici, točnije prodaja istih. S jedne strane oni konzervativniji smatraju kako je trenutni model najbolji mogući jer šalje poruku netolerancije prema konzumaciji droga koje, kao što vidimo, uzrokuju probleme. Oni drugi bi konzumaciju droge liberalizirali, pa čak i legalizirali uz argument kako bi ulaskom države u dotično tržište dileri bili potjerani s ulica. Takvo što je, osim u Kanadi i Urugvaju, trenutno fantazija, no svako tko je posjetio neki od glazbenih festivala zapadnije od Hrvatske zna kako se unutar festivalskih prostora konzumacija lakih droga – tolerira. Naravno, nije moguće izvoditi zaključke o učinkovitosti takvog pristupa bez stvarnih podataka o medicinskim intervencijama unutar prostora. Ruku na srce, ako je skroz “oke” zapaliti joint na Primaveri u Portu ili Barceloni, za očekivati je da će se mnogi (koje to zanima) okuražiti na konzumaciju nečeg drugog.

Jedno je sigurno, trenutni model će se morati mijenjati, jer zbilja nema smisla da policija pumpa svoju statistiku na nekom tamo INmusicu gdje veliki broj adolescenata želi začiniti svoju zabavu uz “veselu cigaretu” na Jarunskom jezeru. Zapitali smo se još na početku “idemo li u dobrom smjeru?” Meni se čini da smjera nema. Javnost gotovo da i nije upoznata kako dišemo spram ove situacije, a i edukacija nam zapinje. Mladi najčešće stradavaju jer ne znaju što uzimaju, a pomalo je žalosno osvijestiti činjenicu da se mladi educiraju o tabletama i ostalom na servisima poput Reddita. Možda bi bilo radikalno zagovarati da mlade treba učiti kako “pravilno” konzumirati narkotik kao što to čine na nekim festivalima u Velikoj Britaniji, no sve je bolje od one scene gdje netko pojede dva bombona u dva sata i dovede se na ivicu smrti. Uvijek se pitam koliko je tragedija potrebno da netko o tome sustavno krene razmišljati.

Droga Festivali Zrće Ultra

Opet, iskreno sumnjam u promjenu modela. Festivale možemo zamisliti kao veliku lampu uz ribarsku brodicu oko koje se skupljaju ribe. Svi znamo zašto ribari pale to svjetlo i s kojom lakoćom ribe završe u mreži. Samo prvog dana ovogodišnje “Ultre” palo je više od 100 ljudi, novčane kazne otprilike znate, stoga nije teško pomnožiti o kakvom se priljevu novca radi. Također, puno rjeđe čitamo o studijama koje istražuju koliko ljudi zapravo konzumiraju droge. Vjerujem da bi u Hrvatskoj rezultati pokazali kako je jedan fini komad populacije na meti naših organa reda i mira. To nam dovoljno govori da nešto ozbiljno ne štima.

Uz sve to, nema ni komunikacije. Tek povremeni pamfleti vladajućih ili oporbe svode ovaj problem na puke političke parole. Jednima droga razara obitelj, drugima je konzumacija lakih droga sloboda izbora. Očekivano, ni jedni ni drugi se nisu ozbiljno pozabavili situacijom jer je eto, lakše popuniti kvote i pustiti da stvari idu svojim tijekom. Cijelu je priču interesantno prokomentirao i Oleg Maštruko: “Biti party ground za bogate Europljane, Arape i Amerikance je naš core business, ali hrvatska vlast i javnost to uporno odbijaju shvatiti.” Znači li to da moramo uračunati i ekonomsku računicu u ovu priču? Ima li joj uopće mjesta kada govorimo o zakonima i provođenjima istih kada nas krivi potez može koštati mladih života? Možda nema, ali ne smijemo ni zaboraviti onu stravičnu priču u kojoj je mladić u strahu od policije progutao paketić s nekoliko grama marihuane te preminuo od gušenja. Pokoj mu duši, preminuo je nizašto.

69 Shares
Muziku podržava