Prespavali smo još jednu noć, pa je sad vrijeme da probamo malo podrobnije secirati pjesme s ovogodišnje Dore. Naravno, sve je zasad na dojmu s Dorinog YT kanala (takvim redoslijedom je složen i ovaj tekst). Naravno, puno toga može nadodati efektan nastup, a oduzeti grozan nastup na samom natjecanju.
LET 3 – Mama ŠČ! 9/10
Jedina pjesma kojoj se može nadodati priča i time ‘potšpičiti’ nastup na samoj Euroviziji. ‘Mama ljubila morona’, ‘Onaj mali podli psihopat’ i ‘Mama idem u rat’ šalju jasnu sliku o čemu je pjesma, a s obzirom da je prošle godine pobjedila država u kojoj, nažalost, još uvijek traje rat, jasno je da se takav sentiment može ‘prodati’. S druge stvare, takvih pjesama će biti u malom broju, što je opet dobra stvar jer se lakše može istaknuti u moru dance pjesama i pop balada. Za kraj mogu samo ponoviti rečenicu od jučer – “Mama ŠČ” je po meni njihova najbolja stvar od albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka”.
Boris Štok – Grijeh 6/10
Boris Štok vrijedno radi na svojoj karijeri, te je Dora jedan od logičnih koraka za njega. “Grijeh” je standardna pjesma iz njegovog repertoara, ali ne nudi nikakvu eksploziju na prvu, niti emociju zbog koje će ljudi na prvu krenuti plakati. Ovo je standardna pjesma za naš radijski eter, ali, realno, ovako nešto teško može proći na Euroviziji jer nema nikakav ‘x faktor’ potreban za ovaj tip natjecanja.
Meri Andrakovic – Bye Bye Blonde 2/10
Recikliranje dance-popa je oduvijek u modi, te se on posebno ističe na samoj Euroviziji, zbog čega je to u startu veliki minus za ovu pjesmu. Takvih pjesama će biti barem polovica, a već standardno, neke južnije države Europe su mnogo uspješnije u tom žanru, a Meri, baš kao i Boris, ne donose ništa novo i uzbudljivo, s time da je ova pjesma stvarno previše izlizanog formata da bi nešto postignula (realno, ako Albina nije prošla u finale sa znatno boljom pjesmom, ovo nema nikakve šanse!).
Krešo i kisele kiše – Kme kme 7/10
To što su Krešo i kisele kiše na Dori već je velika pobjeda za ovogodišnji žiri koji je birao pjesme jer konačno imamo širok dijapazon žanrova, a ne samo balade i dance poskočice. Njihove šanse su minimalne jer publika koja prati Doru nije njihova publika, ali “Kme kme” je pjesma kakvu čekamo već barem 20 godina na Dori. Što se same pjesme tiče, to je solidna punk poskočica, siguran koncertni favorit, dok će se na Dori mnogi pitati što oni tu rade.
Đana – Free Fallin’ 5/10
Za razliku od Meri, Đanina pjesma djeluje mnogo modernije, čak bih rekao skandinavskog štiha, kad oni odluče poslati plesnu pjesmu. Opet, stvar je u tome što će biti previše sličnih pjesama, pa bi trebao jako efektan nastup da bi se pjesma dodatno istaknula. Znamo da tu HRT već godinama štedi, pa naši natjecatelji koriste samo bazičan paket za nastup na Euroviziji. Dakle, ako Đanu pošaljemo u Britaniju, vjerojatno bi dobili sličan rezulat kao i prošlih godina.
Detour – Master Blaster 8/10
Detour su majstori pop glazbe, te se to osjeća i u ovoj pjesmi. Ovo nije klasičan dance, ali je poprilično ubrzani pop vrlo plesnog ritma koji bi svakako mogao biti ‘drugačiji’. Pjesma ima retro štih, ali s modernom produkcijom, što svakako jest dobra stvar. Ako Detour ne uspiju na Dori, gotovo sam siguran da imaju jedan od najvećih hitova s ovogodišnjeg natjecanja.
Eni Jurišić – Kreni dalje 6/10
Eni ima pravu baladu, ali baladu koja je napravljena za domaće tržište, a ne za Euroviziju. Ovo je klasičan primjer kako iskoristiti veliku medijsku pažnju za promociju nove pjesme. Pjesma je solidna, ali nema tu energiju koja je potrebna da ponese nekoliko desetaka tisuća ljudi u publici ili milijune/milijarde ispred malih ekrana. Iskreno, išli smo na Eurosong i sa znanto upečatljivijim baladama, pa se vraćali doma jako brzo bez plasmana u finale.
Martha May – Distance 3/10
Ako tražimo najgori refren ovogodišnjeg natjecanja, ovo je pobjednik. Generalno, šteta, jer Martha potencijalno ima zanimljiv vokal, ali kad u pjesmi od tri minute ponoviš ‘distance’ 683 puta, jasno je da sve drugo pada u vodu jer postane vrlo brzo toliko iritirajuće da što prije počneš tražiti tipku ‘skip’ ili ‘mute’. Da je tu riječ ponovila samo duplo manje, bila bi to solidna pjesmica.
Maja Grgić – I Still Live 6/10
Kad smo kod balada, Maja ima pjesmu koja je opet samo solidna, ali s nijansu većim potencijalom od Eni, ako se mene pita. Razlog tome je središnjica pjesme gdje nas instrumenti odvedu u srednji vijek. Da je refren samo malo više ‘diznijevski’, bila bi to prava bomba od balade, ali u ovakvom aranžmanu jest nešto što ćemo potpuno zaboraviti već nakon par dana.
Harmonija disonance – Nevera (Lei, lei) 9/10
Dugo godina sam zagovarao da počnemo više furati hrvatski etno, kad nam s popom nikako ne ide na Euroviziji. Jedne godine, kao da su me čuli, pa su izmislili klapu koja je jednom riječju bila grozna jer se jasno dalo osjetiti da je sklepana u pet minuta, a sama pjesma u dvije. “Nevera” je svakako mnogo bolja pjesma s jasnijim ciljem. Tehnički gledano, slična pjesma je pobjedila prošle godine, što bi moglo značiti da bi mnogi mogli krenuti tim putem. Ova pjesma je moderni etno, što danas uvelike ima publiku, i vrlo je bombastična za tri minute, a to je za ovaj format iznimno bitno.
Patricia Gasparini – I Will Wait 4/10
Ovo je jedna od pjesama koja će također biti prolazna. Pjesma je rađena prema standardima italo-disca, ali nimalo upečatljiva, te nekoliko dekada prekasno. Prednost ove pjesme jest da ima eurovizijsko pojačavanje zadnjeg refrena, što znači da je zadaća školski odrađena, ali, nažalost, i ništa više od toga.
Barbara Munjas – Putem snova 7/10
Barbara je imala odličan album prošle godine. Izgleda da je ove godine odlučila ići na sve ili ništa, te dignuti svoju karijeru na novi level. To nije njen prvi nastup, davno je nastupala s pjesmom “Ti si tu”, što na našu sreću ovaj put nije ponovila. “Putem snova” je logičan nastavak na ono što radi posljednjih godina, te je pjesmu moderno zapakirala poput Konstrakte, pa bi uz efektan nastup eventualno mogla iskočiti jer je svoja i drugačija.
Yogi – Love at First Sight 5/10
Ako bi se tražila pjesma u showu koji traži predgrupu za Stinga, Yogi bi bio glavni (a vjerojatno i jedini) kandidat za to. Njegova lagana i akustična pjesma jest uhu ugodna, ali takve pjesme nimalo ne prolaze na Euroviziji, osim ako glavni akter nema velikih zdravstvenih problema sa srcem.
Damir Kedžo – Angels and Demons 7/10
Kedžo nikad neće prežaliti što je njegova pobjeda na Dori bila ‘beskorisna’ jer te godine se zbog pandemije Eurovizija nije održala. Najbolji lijek za liječenje je ponovna prijava, a ovom zgodom se zgodno dosjetio posuditi “Human” Rag’n’Bone Mana. U kojem je to omjeru, sigurno će reći pametniji od mene, ali s takvim je pjesmama (koje previše sliče na nešto) uvijek riskantno, iako je jasno da je pjesma moderna i da može skupiti mladu publiku (primjer je 2015. godina i pobjeda Månsa Zelmerlöwa sa sličnom, samo nijansu plesnijom pjesmom).
Tajana Belina – Dom 2/10
Moram priznati da ovu pjesmu ne razumijem. Ne razumijem niti kako je dospjela među najboljih 18. Ne razumijem niti kako bi ovo moglo biti hit kod nas, a još manje razumijem kako bi to moglo oduševiti Europu u 3 minute. Jednostavno, najbezličnija pjesma ovogodišnjeg izbora, electro-pop koji nikoga ne zanima (i ovdje imamo problem ponavljanja riječi ‘dom’ u nedogled).
The Splitters – Lost and Found 3/10
The Splitters su jedni od zanimljivijih mlađih imena koji bi sigurno imali veću pažnju da nisu iz Dalmacije, barem je takav moj dojam. Za ovu prigodu su skroz okrenuli priču, gitare je zamjenio klavir, žestinu je zamjenila melodija, hrvatski je zamjenjen engleskim. I što smo dobili? Najveće razočaranje. “Lost and Found” zvuči kao boyband pjesma koja puca na Božićni broj 1 u Britaniji, a na kraju ne uđe niti u top 100. Generalno, Westlife za siromašne.
Top of the Pop ft. Mario 5reković – Putovanje 1/10
Jedinicu sam vješto čuvao za ovu pjesmu jer za nju još manje razumijem kako je dospjela u najboljih 18 od navodno rekordnog broja prijavljenih pjesama. Pjesma je ono što očekujemo od lokalnog benda na ljetnim terasama diljem naše obale, a gostovanje Petrekovića dodatno pojačava sam šund pjesme.
Hana Mašić – Nesreća 7/10
Od svih balada na ovogodišnjoj Dori, “Nesreća” ima taj faktor koji bi mogao ponuditi svojevrsnu emociju koja bi mogla biti prepoznata na europskoj razini. Budimo realni, Joksimović i Hara Mata Hari su sa sličnim baladama bili u samom vrhu, ali oni znaju prenijeti tu emociju. Ovdje sve ovisi o samoj pjevačici kako će prezentirati pjesmu uživo (preporučujem da ne svlači dio haljine usred nastupa, što je također trademark mnogih naših pjevačica na ovakvim natjecanjima!).
