Don Byron – Glazba zasnovana na intuiciji i instinktu

1069

Na Novigradskoj Piazzi Grande, uz besplatan ulaz, 13. i 14. srpnja održat će se tradicionalni festival Novigrad Music Nights. Prve večeri nastupit će skupina Freshly Ground, te čuveni fusion i world music gitarist Al Di Meola sa svojim Midsummer Quartetom, a druge Tamara Obrovac Histria Ensemble Electric Version, te zvijezda festivala Don Byron.

Klasično obrazovan glazbenik, najcjenjeniji klarinetist današnjeg jazza, ali i saksofonist, skladatelj i aranžer Don Byron je nakon studija klasične glazbe učio je kod slavnog klavirista, skladatelja i aranžera Georgea Russella na Third Stream Departmentu Of The New England Conservatory Of Music. Jedan je od najznačajnijih glazbenika današnjeg suvremenog jazza, višestruko proglašen klarinetistom godine, te najboljim jazz umjetnikom.

Bio je umjetnički direktor Jazz odjela na Brooklyn Academy Of Music. Eklektičan je glazbenik koji je tijekom karijere osim jazza i klasike svirao salsu, funk i klezmer glazbu, a afirmirao se i kao skladatelj djela klasične glazbe, te glazbe za film i balet. Surađivao je s poznatim jazzistima poput Grega Osbyja, Anthonyja Brextona, Cassandre Wilson, Urija Cainea, Hamieta Bluietta, Reggiea Workmana i drugima, ali i raperima, a vodi i nekoliko vlastitih sastava raznih stilskih usmjerenja s kojima je snimio brojne albume. Kroz svoju glazbu često progovara o socijalnim i političkim nepravdama.

U Novigradu će predstaviti glazbu sa svojeg posljednjeg albuma “The Boomerang” posvećenog saksofonistu Junioru Walkeru.

Kako gledate na razvoj jazza početkom dvadeset i prvog stoljeća?
Nije mi važno koju vrstu glazbe netko svira, važna je razina muzikalnosti. Čujem li dobar gospel, a muzikalnost je na visokoj razini, bit ću sretan. Važna je sposobnost intuitivnog i instinktivnog spajanja različitih elemenata. Današnja publika je stasala uz glazbu koja donosi kolažni pristup cjelokupnoj kulturi, primjerice hip-hop koji upućuje na razna razdoblja i različite kulture, razne scene i različite tipove intelektualizma. Kvalitetni hip-hoperi govore o onome ‘što se ne bi smjelo znati’. Pokazuju da su upoznati s cjelokupnom kulturom. S obzirom na to što ljudi vole, to postiže zanimljive učinke. Okretati gramofone velika je revolucija. Ne želim o tome imati mišljenje, ali to je važan dio onoga kako ljudi shvaćaju današnje glazbene aktivnosti.

Muziku podržava

Danas ne bi trebali od glazbenika očekivati da sviraju samo jedno. Mnogi izvrsni glazbenici, posebice oni koje ja volim, imaju nekoliko različitih lica, mnogo različitih načina izražavanja, raznih raspoloženja. Djelo Eddiea Harrisa nadahnulo me na prezentaciju glazbe na nekoliko različitih načina, te razmišljanje o zvuku sastava i oblikovanju zvuka u svakoj pojedinoj izvedbi. On je jedan od naših genija.

Poznavao je tradiciju. Koliko je ona bila važna u vašem glazbenom sazrijevanju?
Mnogi glazbenici koji sviraju jazz učili su iz bluesa. Važno je proučavati kako zvuči pjevani blues. Harris nije proučavao kako Coleman Hawkins ili John Coltrane sviraju blues. Proučavao je afro-američku religijsku glazbu. U nekoliko zadnjih godina i ja sam snažno nadahnut gospelom što se može čuti u mojem sviranju koje obogačujem elementima crnačke religijske glazbe. Uvijek su me privlačili duhovno ukorijenjena glazba, afrički bubnjevi, zapadnoafrička ceremonijalna glazba, korijeni salse i marengea. Proučavanje crnačke religijske glazbe najvažnije je što sam ikad učinio.

Kako se na vašu karijeru odrazilo proučavanje glazbe Dukea Ellingtona i sviranje s njegovim Orkestrom koji je nakon velikanove smrti nastavio voditi njegov sin Mercer?
Budući da sam svirao u Orkestru moja je povezanost s njegovom glazbom izravna. Glazbenici iz Orkestra, od kojih su neki svirali s Ellingtonom, bili su prepuni priča. Kad je Mercer Ellington vidio da smo obrazovani na sličan način, da sam pohađao konzervatorij i studirao skladanje, među nama je došlo do povezanosti koje nije bilo kod drugih glazbenika. Pričao mi je o raznim glazbenicima, o onome što su voljeli, kakve su bili osobe, primjerice o Charlieu Parkeru kao eklektičnom glazbeniku koji je volio Bartoka. Upijao je takvu glazbu što je doista neuobičajeno za bilo koga tko je posvećen jazzu.

Surađivali ste s glazbenicima koji su se okupljali oko M-Base pokreta koji je tijekom osamdesetih promovirao nove zamisli i drukčiji pristup. Kako danas gledate na taj pokret?
Prošlo je dovoljno vremena da možemo stvoriti objektivan sud o tome. Nikad nisam pristupio njihovoj organizaciji, ali sam uvijek pratio što rade. Pokazivali su zanimanje za različite utjecaje. Kad su se pojavili na sceni mnogi ih nisu cijenili kao dobre jazziste, a danas su svi priznati glazbenici. Predstavili su vlastitu viziju na skladateljskom polju što ih je činilo sjajnim jazz glazbenicima iako nisu swingali. Moramo priznati da su neke rane ploče tih glazbenika od povijesnog značaja.

Mnogi koji vole Cassandru Wilson trebali bi poslušati njezine rane albume objavljene za JMT. Steve Coleman je bio najutjecajnija osoba iz tog razdoblja. Briljantan je glazbenik, odličan svirač i zanimljiv mislilac. Bio je vođom pokreta. On ima te kvalitete. Snimio je brojne ploče ostvarivši mnogo glazbe različita karaktera.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 8. srpnja 2007.)
(Foto: Davor Hrvoj)

0 Shares
Muziku podržava