Jedan od najspecifičnijih vokala koji se pojavio u posljednih 20-ak godina je zasigurno onaj koji pripada irskoj pjevačici Dolores O’Riordan, pjevačici megapopularnog irskog benda The Cranberries.
Karijeru je započela početkom ’90-tih u dotičnom bendu, s kojim je ubrzo postigla velike uspjehe, ali u novom mileniju došlo je do svojevrsnog zasićenja pa se bend u miru raspao, svatko je započeo u radu sa svojim projektima, no s otvorenom opcijom ponovnog okupljanja nakon izvjesnog vremena.
Dolores je slobodno vrijeme vrlo dobro iskoristila, uspjela je skladati mnoštvo pjesama od kojih je najbolje i objavila na ovogodišnjem solo prvijencu “Are You Listening?“, a dio njih čuva za idući album, koji bi mogao izaći već sljedeće godine.
O The Cranberriesima, prvom solističkom albumu, novim pjesmama ispričala nam je sama Dolores u sljedećem tekstu, ali se dotakla i raznih tema poput ovisnosti o sapunicama, sjećanjima na zagrebački nastup od prije pet godina, papi, turneji i slično što daje dodatnu draž tekstu ispod ovog uvoda.
Na ‘Noć vještica’ prije pet godina, s The Cranberries si održala koncert kod nas u Zagrebu. Da li se možda sjećaš te gaže?
Hm… Sjećam se da je bilo vrlo emotivno, ljudi su plakali i izvrsno nas primili.
Da li je istina da si iz tog razloga napisala pjesmu “Croatia“? Kako zvuči?
Istina je. Jednostavno me ganula osjećajnost vašeg naroda, nakon svih strahota koje ste prošli… Pomoću glazbe se možeš odvojiti od problema, spojiti s ljudima, a za mene je najdraže kad se uspijem uvući u srca svojih fanova.
U principu je i o tome pjesma, pošto svaka država ima svoje probleme i emocije, pa je ovo djelić onog što sam osjetila kod vas. Slično se dogodilo kad sam prvi put bila u Južnoj Americi gdje su ljudi također nevjerojatni, jaki i puni vjere…
Kad si započela svoju solo karijeru, kako si birala suradnike i glazbenike? Neki su već svirali s The Cranberriesima, a i drugi su dosta poznati…
U principu većina glazbenika s kojima danas surađujem su moji višegodišnji prijatelji ili poznanici koje su mi preporučili najbliži suradnici, a za većinu je zaslužan i moj muž, koji me spojio s tako vrsnim glazbenicima.
Prvi singl s albuma “Are You Listening?” bila je pjesma “Ordinary Day”, koja je postigla značajne uspjehe diljem svijeta. Jesi li bila uzbuđena zbog izlaska svog prvog solo albuma nakon tolikih godina pjevanja u The Cranberriesima?
Uh, bila sam jako uzbuđena, bilo mi je jako drago, posebno zato što sam četiri godine bila van glazbenog svijeta pa sam morala krenuti skroz ispočetka. Cijela industrija se uvelike promijenila tijekom godina pa je solo izvođačima mnogo teže nego prije, zbog čega još više smatram velikim uspjehom što sam uspjela uraditi samostalni album.
Većina tekstova koje pišeš su autobiografski, o stvarima koje si doživjela… Da li te inspiriraju i događaji koje nisi ti doživjela, već neki drugi ljudi, tvoji prijatelji, poznanici…? Ono što baš nisi ti doživjela, ali je moglo utjecati na tebe.
Pa da… Nisu baš svi tekstovi samo o mojim problemima i anegdotama, već se znam okrenuti i prema ljudima koji me okružuju, narodu koji prolazi kroz teška vremena i depresiju, da izdrže i ne gube nadu… Znam da im nije uvijek lako, ali treba izdržati.
Trenutno si završila prvi dio turneje, uskoro krećeš dalje s koncertima… Kako gledaš na taj dio glazbenog ‘biznisa’, tu vrstu promocije, odnosno kakav je tvoj odnos s fanovima, publikom?
Fanovi znaju biti nevjerojatni… Mislim, ja pišem tekstove, ali kad čuješ mnoštvo kako pjeva… Pjesme dobivaju jednu novu, neopisivu dimenziju. Oni čine glazbu velikom i bitnom, radi njih se sav trud i isplati.
Bila si jedna od omiljenih pjevačica Pape Ivana Pavla II…, kakva su tvoja sjećanja na njega?
Da, bio je nevjerojatan, jako sam ga voljela. Jako je volio ljude, neizmjerno se brinuo za njih, imao je neku vrstu aure, bio je pravo blaženstvo…
Priča se da si već skladala 30-ak novih pjesama. Da li možemo očekivati uskoro novi album? Koji su planovi za bližu budućnost?
Evo, zasad je plan izdati novi singl, možda već do kraja godine, a onda ću početkom 2008. početi razmišljati o novom albumu, koji mi je velika želja pošto imam već toliko gotovih pjesama.
Nedavno si imala malu ulogu u filmu s Adamom Sandlerom. Kako ti se sviđa gluma? Da li ćeš ponovno glumiti? U kakvim bi filmovima željela glumiti?
Ne vjerujem da bih mogla glumiti. Teško bi mi se bilo prilagoditi da budem neka druga osoba, da glumim, jer sam takva kakva jesam i nije mi lako biti netko drugi. Nije mi lako upadati u neke uloge, a to se vuče još od rane mladosti, škole, jer kad bi bile neke predstave, ja bih lijepo pjevala i sve to, ali bi na audicijama zakazala jer jednostavno ne znam glumiti.
Čuo sam da si ovisna o sapunicama, je li to istina?
Ma ne… To je malo prenapuhano! Ovisna sam samo o jednoj, “Coronation Street”, koju sam u posljednje vrijeme malo zanemarila zbog duge turneje… (smijeh) Ma, i to je posebna priča… Tu sapunicu je počela gledati još moja baka, pa onda mama, a sad je i kći gleda. Traje već nekih 50-ak godina pa se zbog toga toliko udomaćila kod nas. Najljepše mi je kad se vratim s nekog dugog puta, pojedem si pravu domaću hranu, pogledam “Coronation Street”… Tada sam sigurna da sam došla doma.
Da li osjećaš razliku između solo karijere i The Cranberriesa?
Pa da, sada se osjećam slobodnijom, mogu više toga pokušavati, onog što s The Cranberriesima ne bih mogla zbog toga što su to bili The Cranberries. Ovako napišem nešto, isprobam s glazbenicima, pa ako mi se svidi, možemo dalje pričati o tome. Pošto je dosta novih ljudi oko mene, dopuštam im da mi pomognu u stvaranju pojedinih dijelova pjesama, tako da i oni dosta utječu na različitost s prijašnjim bendom.
Hoće li se The Cranberries okupiti ponovno, barem za neke posebne događaje?
Sljedeće godine će već biti pet godina otkad nismo zajedno pa smo mislili nešto složiti, ali mislim kako bi da se okupimo kao bend, trebalo proći mnogo više vremena, barem desetak, ako ne i više, jer sad smo slobodni, možemo istraživati, tražiti se, svi radimo na svojim projektima…
U nekom pogledu, trenutno smo u potrazi za svojim ja, jer smo u The Cranberriesima stalno ovisili jedni o drugima, znali smo da se možemo osloniti na drugog člana benda, ako nam što zatreba, a ovako smo ipak samostalni, moramo odrasti te se sami moramo više-manje brinuti za sebe. Mislim da nam se trenutno sviđa taj izazov i koliko god bude tog pozitivnog entuzijazma nećemo se vratiti u The Cranberriese, jer je važno da budemo jake i samostalne individue.
Imaš jako poseban vokal i mnogi te pokušavaju kopirati…
Vrlo sam počašćena što mogu utjecati na druge. Tijekom karijere mnogi su utjecali na mene pa sam tako i došla do jednog posebnog izričaja, što se nadam da se mnogima sviđa. Uvijek te netko ili nešto mora inspirirati, da uvijek krećeš prema naprijed, pa je tako meni vrlo drago ako nekog potičem svojim pjevanjem da pomiče svoje granice. Sve je to vrlo inspirativno…
(Muzika.hr/Obiteljski radio, Media servis/Menart)
