Povodom izdavanja devetog studijskog albuma naziva “The Farm”, jedni od pionira pokreta alternativne rock glazbe 1990-ih, Dinosaur Jr. prošlog tjedna su održali koncert u zagrebačkom Boogaloo Clubu. Lagano nervozna, jer ipak je to bend na čije sam stvari čagala kad se svijet činio ljepšim i kada smo svi skupa bili manje otuđeni, otišla sam na razgovor s ritam sekcijom benda – Lou Barlowom i Murphom.
O novom je albumu sve već više manje upitano i napisano, ostaje ga samo slušati i biti nostalgično pozitivan i mlad.
Koji je najneobičniji posao koji ste ikada radili?
Murph: Bez razmišljanja znam koji je to posao u mojem slučaju – radio sam u Coca Cola tvornici na prešanju, odnosno recikliranju konzervi. To sam radio kao mlad, čim sam završio srednju školu, i to je definitivno bio najčudniji, bizaran i najneugodniji posao koji sam ikada radio.
Barlow: Radio sam po staračkim domovima i bolnicama, brinući se uglavnom za starije ljude. Dobar posao ali jako, jako čudan. Jako emocionalan.
Što je bilo prije nego što se pojavio Dinosaur Jr.?
Murph: Bili smo u srednjoj školi, i bio je Deep Wound. Nakon srednje škole Jay je odlučio da želi napraviti nešto što je on zvao country punk bend, i to je postalo Dinosaur Jr.
Što kažete na činjenicu da ste jedan od najutjecajnijih bendova u kontekstu stvaranja alternativne rock scene 1990-ih i bendova poput Nirvane i sličnih koji iz toga niknuli?
Murph: Ja ne razmišljam o tome, ne provodim puno vremena razmišljajući o tome, mi zapravo stvaramo glazbu i stavimo ju van i to je to …
Barlow: …mi smo zapravo dio…
Murph: …mi smo kao dio glazbenog kontinuuma…
Barlow: …za nas su to neki drugi bendovi poput Meatpuppets, Black Flag…
Murph: …bilo je puno većih ljudi prije nas, ja sam popriločno skroman što se toga tiče…
Barlow: …svaki bend je kombinacija utjecaja koji se prenose i predaju, generacija generaciji, i mi smo jednostavno dio toga. Mislim da ne bi bilo primjereno reći da smo mi važniji od tih drugih ljudi…
Murph: …to je kao kada nas ljudi znaju pitati tko je najbolji gitarist ili najbolji bubnjar ili najbolji basist – ne postoji najbolji, bilo je toliko dobrih ljudi i bit će ih još toliko dobrih da ne postoji najbolji.
Vaš deveti album “The Farm” je nedavno izašao, “I Don’t Wanna Go There” i “Tarpit”, koje ste snimili live za Pitchfork TV su izašle na bijelom vinilu.
Murph: Na bijelom vinilu? Nemam pojma o tome. To je vijest za mene. Valjda nam je Jay zaboravio reći, moram ga pitati.
Vi ste generacija koja je odrastala na kazetama i vinilu, da li smatrate li da su se neke stvari izgubile u čitavom procesu razvoja tehnologije, globalizacije i dostupnosti?
Murph: To sam mislio kada sam bio mlađi kada su tek počeli izlaziti CD-i. Sada više gledam u prošlost, na 1970., kao na doba kada je među izdavačkim kućama i bendovima bilo puno više sloge i drugarstva, više kao obitelj u kojoj se jedni za druge brinu i paze. Sada više nije tako, sve se svodi na posao i novac.
Barlow: Ja se ne slažem, mislim da uvijek postoje underground bendovi.
Dakle mislite da još uvijek postoji nešto što se može nazvati alternativnom glazbenom kulturom?
Murph: Da, definititivno
Barlow: Definitivno, i stvar je i u tome da je vinil je trebao umrijeti, jedno ga vrijeme čak nisu ni proizvodili, a onda se vratio jer su ljudi shvatili koliko je zvuk vinila superioran.
Murph: Mislim, bi li publika koja je ovdje večeras drugi tjedan otišla na koncert Britney Spears, mislim da ne. Ili možda bi?
Barlow: To je drugo…
Murph: …to je drugačija subkultura.
Barlow: Onaj tko bi to napravio je za mene jebeno cool.
Murph: To bih ja napravio, to je zakon.
Vaši video spotovi su jako raznoliki – ima li neka priča, koja je ideja iza spotova?
Murph: Više se radi o tome da su se u nekom trenutku pojavili određeni ljudi s kojima smo radili a koji su imali ili prezentirali određene ideje, nije bilo neke stvarne teorije ili misli iza svega. To je više kao pokretačka sila, ideja, poruka koja je bila u tom trenutku.
Kakvu glazbu slušate doma, kad ste sami?
Murph: Ja još uvijek slušam hrpu starih stvari.
Barlow: Slušam sve čega se mogu dočepati.
Knjiga ili film koji su vas se u zadnje vrijeme dojmili ili koje biste preporučili?
Murph: Za mene je to film koji je nedavno izašao, “The Wrestler”. To je zaista jedan divan film.
Barlow: Ja sam baš pročitao knjigu o Keith Moonu i bila je jako depresivna. To je jedna vrlo zabrinjavajuća, potresna priča o ovisnosti. Jako depresivna. Keith Moon je bio osoba koju se baš i nije moglo kontrolirati, bio je jedna nevjerovatno destruktivna i kreativna ličnost, bio je toliko nesiguran, to je tako tužno.
Razgovarala: Iva Jila Mahalec
