Deset razloga zašto je Calexico događaj

3062

Uskoro u Zagreb dolazi Calexico, bend koji je u zadnjih 20-ak godina spajao američki jug s čitavim nizom drugih glazbenih smjerova, žanrova i podžanrova i stvarao specifične, lako prepoznatljive zvukove i skoro bez iznimke kvalitetne albume.

Bend su dosad nosila dvojica glazbenika, ali u njegovu se postojanju mogu nazrijeti fragmenti karijere, dijelovi mozaika važniji od drugih koji stoji iza benda i koji bi svakog onog koji se nećka hoće li otići na koncert moglo nagovoriti da mu put putuje prema Tvornici kulture.Krene li se čeprkati po bendu čija karijera traje 20-ak godina, nužno će se nešto zaboraviti, ali ukoliko se taj rizik prihvati, moguće je donijeti pregled deset stvari za koje smatramo da bi mogle uvjeriti svakog onog tko eventualno sumnja u to da je ovaj bend itekako vrijedna pojava na glazbenoj sceni 21. stoljeća i da je novi zagrebački koncert jedan od događaja godine. Bend je dobio ime po istoimenom gradu u Kaliforniji koji posebno naglašava ono što će se još nekoliko puta spomenuti u tekstu, a to je graničnost i stapanje. Identitet je grada najuže vezan za njegov položaj na meksičkoj granici pa je gotovo cijela populacija grada od 40 tisuća stanovnika hispanskog porijekla. Kulturna događanja u gradu prate tu demografsku strukturu, uključujući i festival Mariachi glazbe.Zadržimo se još na ovoj temi o pozadinskom identitetu benda prije nego prijeđemo na svjetovne manifestacije tog identiteta. Ono što Calexico čini posebnijim možda od bilo čega drugog njegova je eklektičnost koja se u rock glazbi prečesto spominje, a premalo čuje. Calexico definitivno nema taj problem pa bendu polazi za rukom prizvati americanom američku pustinju, jazz fusionom barove iz cijele Amerike, latino glazbom južnog američkog susjeda i nalijepiti na to taman toliko indie rocka da postane bliska i slušatelju iz srednje Europe.

Šaranje kultura kojoj bend stremi direktno proizlazi iz prethodne odrednice pa tako na posljednjem albumu “Edge Of the Sun” bend svira “Bullets & Rockets” kao jednu od najsnažnijih pjesama koje je snimio posljednjih godina i koja govori o imigrantima. Bilo to vezano za problem 11 milijuna ilegalnih izbjeglica u SAD-u ili za imigracijske valove kojima svjedočimo mi u Europi, manje je važno. Ono što je jasno jest da bend svoje razmišljanje izvodi direktno iz američkog iskustva iskrene i tolerantne useljeničke nacije oblikovane kroz stoljeća zajedničkog života.Zadnji element identiteta benda koji se može nazrijeti jest njegova transgeneracijska sposobnost uklapanja svih tih raznih podžanrova kojima se diči. Calexico je komotno mogao nastati 1969. i, uz jasno manju dozu indie rocka, a veću npr. hard rocka, funkcionirati jednako u sasvim drugom vremenskom kontekstu. Ne čudi stoga što je veliki fan benda i Eric Burdon, legendarni pjevač The Animalsa i jedan od najupečatljivijih vokala blues rocka 1960-ih koji je s bendom snimio i duet “Roll Tango” kao jedan od bonuseva s prošlog albuma.Direktan derivat tog identitetskog spleta jest ono što bend čini takvim kakav jest, a za što su zaslužna dvojica njegovih stalnih članova, osnovača, skladatelja i lidera. Joey Burns pjevač je i gitarist benda kao i glavni skladatelj te naslovno lice benda. Njegova je persona i najzaslužnija za većinu identitetskih naslaga Calexica.John Convertino bubnjar je pod snažnim utjecajem jazza i drugi je stup benda. Njegov je način sviranja omogućio Calexicu mnoge izlete u pravcu jazz fusiona, a odrastao je pod utjecajem obiteljske imigrantske pozadine, a ta je priča savršeno uklopljena u ono što bend jest. On i Burns upoznali su se prije više od 25 godina i postavili na noge kolektiv u kojem su samo njih dvojica ostala nepromijenjeni dijelovi.

Sljedeći element njihove karijere koji je predstavljao prekretnicu u životu benda bio je drugi album “The Black Light” izdan na samom kraju devedesetih i koji je predstavljao savršenu mjeru onoga što je obilježilo početak karijere benda, spoj glazbe iz western filmova, americane i indie rocka. Danas se bend mnogo rjeđe odvažuje na skladanje pjesama poput “Frontere” ili “Minas De Cobre”, no te su pjesme izdvajale Calexico od mora sasvim drugačijih bendova i taj je album ostao kao jedan od kamena temeljca karijere koja se produžila još najmanje dva desetljeća.

Muziku podržava

Ukoliko se posluša taj album i usporedi ga se s, primjerice, posljednja dva, inače sasvim solidna “Algiers” i “Edge Of the Sun“, potpuno je vidljivo koliko se Calexico kao bend vremenom mijenjao, a da nikad nije promijenio svoj identitet iz temelja. Ta postepena promjena glazbenog stila čini albume Calexico zanimljivima i nakon uzastopnog preslušavanja.

Za kraj ćemo upotpuniti ovaj prikaz s dva elementa puno manje vezana za ukupnu sliku benda i njegove karijere, a puno više izravno za zagrebački nadolazeći koncert. Album koji bend predstavlja “Edge Of the Sun“, izdan prošle godine, pun je sasvim dobrog materijala od čega će pjesme poput “Falling from the Sky”, “Bullets & Rockets” ili “Moon Never Rises” zvučati vrlo dobro, i sve je ovo dokaz da bend vrlo polagano stari.

Na tom albumu gošća je Gaby Moreno, najeksponiranija u “Beneath the City Of Dreams”, koja će nastupiti kao predizvođačica na koncertu. Poznata je i kao suradnica Hugha Lauriea kojem je parirala i na engleskom i na španjolskom, a ova je kantautorica razvila i samostalnu karijeru paralelno sa suradnjama s poznatijim izvođačima.

Koncert u Tvornici, 6. svibnja, bit će još jedna prilika za zagrebačke poslastice glazbe 21. stoljeća, a među njima ima vrlo malo bendova i izvođača koji su više specifični od Calexica. A to vrijedi vidjeti još jednom svakako.

0 Shares
Muziku podržava