Davne 1980. osnovan je jedan od najdugovječnijih regionalnih rock sastava, Zabranjeno pušenje, nakon čega su u relativno kratkom periodu postali najjača rock atrakcija svoga vremena.
Njihove pjesme i danas se pamte, hitova je napretek, i prilike za uloviti ih uživo se nikako ne propuštaju. Četvrto ovosezonsko izdanje programa Sviraj stare dovodi nam upravo njih, petak, 23. ožujka i nedjelju, 25. ožujka u zagrebački Vintage Industrial Bar, kada će izvesti repertoar isključivo s prva četiri hvaljena albuma. Iako je prvi dan rasprodan, za nedjelju ulaznice još čekaju na vas.
Ovaj dupli nastup pokazao se kao savršena prilika za uloviti frontmana Seju Sexona s jednom zamolbom – da nam dekonstruira pet po svom izboru najznačajnijih pjesama Zabranjenog pušenja. Anegdota ima napretek, ali i smijeha…
1“Balada o Pišonji i Žugi”
Pjesma koja je prilično biografska s puno povijesnih činjenica. Prije nego što je ploča izašla našao sam se u autobusu u nebranom grožđu, jer nisam istražio slučaj do kraja. Prišao mi je mali Sejo, koji je bio vidno rezigniran zašto se nije spomenuo u pjesmi i rekao mi je: “Sejo, ovo stvarno nema smisla. Njih dvojicu šupaka si spomenuo, a ja sam čuvao stražu i osigurao im da uopće maznu taj autobus. Da nisam bio na straži, ne bi njima to nikad pošlo za rukom. A ti me nisi stavio u pjesmu.” Onda se pojavio mali Amir: “Nije od Pišonje bio ključ za autobus, to sam ja od svog babe ukrao.” U autobusu se pojavilo tri, četiri kandidata, da budu protagonisti tog nemilog događaja. Očekivao sam da će se svi krit od toga i šutiti, od ovih što nisu uhvaćeni. Međutim oni su bili jako nezadovoljni što je njihova krim karijera prošla bez PR-a, što se nisu i oni proslavili u susjedstvu s tom krađom autobusa.
2“Posljednja oaza (U lošoj formi sam)”
Zanimljiva je priča kako je moja susjeda Fikreta našla svog izabranika. Pošto su se vrlo brzo vjenčali nakon što su se upoznali, kaže on meni: “Jarane, ona je mene zapravo pravo nervirala. Ona je meni išla toliko na živce da sam ja njoj jedno večer u kafiću izvadio pištolj, stavio u usta i rekao joj ‘Zaveži bona, ne mogu te više slušat, roknut ću te majke mi’. A ona mi izbi pištolj iz ruke, ko Chuck Norris, koljenom me u jaja, pa me navuče na glavu, pa kad sam pao na glavu spuca me još jednom svojom špičastom cipelom u facu. E impresionirala me jarane, mor’o sam je ženit odmah”.
3“Pišonja i Žuga u paklu droge”
To je zapravo izmišljena priča. Pravi Pišonja i Žuga nisu imali veze s drogom, oni su bili previše mali da bi ušli u taj medij. Zapravo to je priča o meni i mom bubnjaru Zeni koji smo tu i tamo voljeli smotati đokavac. On bi ukrao od starog auto i tako smo mi veseli i dobro raspoloženi vozili se po Sarajevu, podjebavali cure kroz prozor, dobacivali prolaznicima, dok nas jednom nije zaustavila policija. Ozbiljni policajac je provalio da smo pijani, mada nismo bili, popili smo po pivu, u nama su bili drugi medikamenti. Mi smo njemu ostavili utisak pijanih maloljetnika zbog svoga ponašanja i on je nama rekao: “Opa momci, oćemo li duvat?”. Mislio je na balon za alkohol, a Zena je odmah izvadio iz auta rizlu, stavio je pred šofer šajbu i rekao: “Joj, hoćemo jarane, znao sam da ste prava raja, već sam se bio prep’o. Normalno da hoćemo.” I krenuo vaditi rizlu i sve (smijeh). Ne trebam vam pričati ishod (smijeh). Roditelji nisu baš sa simpatijama ispratili ovaj događaj, tako da su nas dobro namlatili kod kuće.
4“Na straži pored Prizrena”
I to je zanimljiva anegdota. Iako sam izmislio likove i dao im druga imena, priča je zapravo o meni i mojoj straži koja doduše nije bila kod Prizrena, nego na svjetioniku ispred Herceg Novog gdje su nas stalno plašili. Pošto je tu blizu bila albanska granica, s druge strane su bili Talijani, stalno su nas plašili da će doći diverzanti, da će doći specijalne jedinice neprijatelja socijalizma da nas napadnu. Bio sam stotinama kilometara od najbliže granice, ali mi smo jako vrijedno stražarili i tu večer sam stvarno čuo da mi se netko prikrada pa sam rekao “Stoj, pucat ću!”. Opet bilo mi je glupo da pucam, možda je neki pijani čovjek, ubit ću nekoga bezveze, a istovremeno me strah za život jer su mi ovi svašta napričali. Repetirao sam pušku dva, tri puta, vikao: “Stani, ubit ću te, nemoj da ginemo i ja i ti”, da bi na kraju iz te čistine, iz grmlja izašao jedan veliki jež. On je napravio cijelu tu halabuku, a ja sam do zadnjeg trenutka očekivao da će izaći neki komandos (smijeh) i obračunat se sa mnom. Tad sam imao 18 godina, pa mi se još živjelo.
5“Djevojčice kojima miriše koža”
Anegdota za tu pjesmu dogodila se puno godina poslije. Cura koja je bila meni inspiracija za tu pjesmu je slučajno na maturalnoj večeri dobila mjesto pored mene, tako da smo ona i ja najviše pričali tu večer. Malo se popilo, bila je i muzika, neki ex-yu bend je svirao, i krenule su uspomene. Mi se nikada nismo uskladili jer je ona voljela AC/DC, a ja Clash. Te ideološke razlike nikada nisu bile prijeđene. Tako da je svatko otišao svojim putem. Ja sam joj 30 godina kasnije na maturalnoj večeri rekao: “Vidiš, moram ti priznati, promijenio sam malo mišljenje od AC/DC-u”. Ona je samo kratko odgovorila: “E jebiga, i ja sam” (smijeh).
