Od trenutka kada sam prije nekoliko godina čula pjesmu “Jesen”, osjetila sam nekakvu posebnu magiju u izričaju kojeg njeguje naša kantautorica Sara Renar.

U tom kraćem intervalu, preciznije od debija “Djeca”, Sara je postala puno više od djevojke s gitarom. Izgradila je svoj eklektičan stil, ali i specifičan način prezentiranja vlastite glazbe uživo.

Osim “Djece”, tu je i EP “Jesen”, album “Tišina”, a sada i Sarin četvrti konceptualni (live) uradak “Gdje povlačiš crtu?“. U prodaji se nalazi već nekoliko dana (u vinilnom obliku, ali i digitalno putem Bandcampa), a predstavit će ga na promociji albuma, 7. veljače, u Tvornici kulture.

Ove novosti bile su sasvim dovoljan razlog da odaberemo Saru za naše novo izdanje ‘Dekonstrukcije‘. Spremno se uhvatila zadatka koji je postavljen pred nju i tako za nas odabrala i proanalizirala neke od svojih najznačajnijih pjesama.

1“Bok”

Jedna od prvih pjesama koje sam ikad napisala i jedna od dvije pjesme (druga je “Dani bez sjena”) koje sam u životu napisala u jednom dahu. “Bok” se više puta kao bumerang vraćala i udarala me u glavu na najironičniji woodyallenovski način. U zadnje vrijeme smo se konačno ta pjesma i ja pomirile, dapače, lijepo se družimo. Inače, upravo sam s njom zakoračila u svijet atmosferične i mantrične glazbe.

2“Jesen”

Jesen je svakako bila game changer. Pjesma u a capella verziji dobila je niz nagrada (Porin za vokalnu izvedbu, nagradu žirija festivala Poezika u Novom Sadu, Rock Off festivala u Zagrebu te KANTFEST-a u Beogradu), a meni bila prvi eksperiment s looperom i vokalnim procesorom. Reference na Laufer (“Govorim u snu”), Pipse (“Vjetar”) i Haustor (pogodite sami – nisam ni prva ni posljednja “pogrešna”) te igra riječima “govorim u / govorim mu” su neslučajne i vrlo namjerne.

3“Razmak”

Na ovu sam pjesmu baš ponosna. Na tri jezika se igra s naslovnim pojmom i finim nijansiranjima značenja te riječi: odmak, daljina, distanca… Zapravo je vrlo jednostavna i imajući u vidu ostatak mog opusa, iznenađujuće vesela pjesma. Citirali su je i neki novi mladi pjesnici, hvala im na tome.

4“Samo je vjetar”

“Samo je vetar usamljeniji od nas” stih je iz pjesme “Najbolje godine naših života” Zvonka Karanovića. Nije mi je bilo svejedno snimati, nije mi je svejedno čuti i dan danas. Ovu nismo još izvodili uživo. Mnoge pjesme, pa i one vrlo mračne i dinamički zahtjevne, mogu pretrpiti žamor i birtiju, ali ovu ne dam. Razdoblje pisanja i snimanja albuma “Tišina” je bilo vrlo teško, a osoba kojoj je album posvećen nažalost nije dočekala izdanje. “Samo je vjetar” sažima tu emociju.

5“Gdje povlačiš crtu”

Kratki stih s dugom poviješću. Nakon neuspjelog traženja među pjesmama na prva dva albuma, stih “Gdje povlačiš crtu” (u nastavku: GPC) svoje prvo materijaliziranje doživljava u suradnji s bendom Plastic Knives. Dogovor je bio sljedeći – ja napravim vokale i tekst za jednu pjesmu s njihovog albuma, zauvrat se mogu s fragmentima igrati i koristiti ih za svoje projekte. Što i jesam! U ljeto 2016. u sklopu emisije Ars Acoustica na HR3 sam prvi put istraživala spomenutu temu i njenu karakterističnu bas liniju te je u studijskoj varijanti uvrstila na albumu “Tišina”. Inače, cijela stvar se jako dopala uredništvu HR3 pa su me zvali da s GPC sudjelujem kao hrvatska reprezentacija za Rođendan umjetnosti 2017. Tu pak cijela stvar prerasta zadane okvire i u suradnji sa sjajnim timom postaje cjelovečernji performans. A dalje znate, audio zapis je dostupan na Bandcampu