Mašinko je kao jedan od naših najznačajnijih domaćih punk rock sastava ovoga desetljeća u kratkom periodu stekao popriličan broj fanova koje iznova oduševljavaju kako izričajem tako i pristupom na koncertnim nastupima. U posljednje se možete uvjeriti 23. veljače na koncertu u zagrebačkom Vintageu.

Kroz duhovite, otvorene i autoironične tekstove bave se vlastitim viđenjem okoline, društvom i svijetom, inspirirani svakodnevnim situacijama na koje nailaze.

Njihov značaj je prepoznat i van granica njihove publike, i u puno širim okvirima s obzirom da je jedna učiteljica iz osječke srednje škole svojevremeno kontaktirala bend kako bi tražila dopuštenje za korištenjem pjesme “Ditiramb” u sklopu nastave.

Mašinko, dakle, ima mnoštvo odličnih i kvalitetnih pjesama, koje se itekako mogu detaljnije proanalizirati. Najbolji za taj zadatak su upravo nekolicina njegovih članova koji su dekonstruirali po njima najznačajnije pjesme benda.

Evo što kažu Šulc, Andrija i Perica…

1Šulc

  • “Ditiramb”
    Tišina umirućeg sela je zvuk i slika i miris koji se posljednjih godina često može sresti čim se malo makneš iz Zagreba. Naše su pjesme većinom koncentrirane na gradske motive, na ulicu i njene sadržaje. Ova pjesma uzima pojam ditiramba, pučke korske pjesme za slavljenje vina i Dioniza i stavlja ga u kontrapunkt s nestajanjem društva koje se nekad okupljalo na proslavama, pijankama, druženjima, što neizbježno dolazi kako čovjek stari. Ili nestaje kao selo. Inače, veliku mi je čast iskazala učiteljica srednje škole iz Osijeka koja nas je kontaktirala i pitala može li tekst koristiti u sklopu nastave kao primjer kako se klasične forme mogu koristiti u suvremenom kontekstu.
  • “Oči pune suzavca”
    Pjesma koja na prvu zvuči kao budnica, ali zapravo je jadikovka o jalovosti generacije (uključujući nas same) da napravi ikakav suvisao pokret. Nastala je prije nešto godina kad su se organizirali veliki prosvjedi, ali ubrzo se shvatilo da je masa zapravo mnogo malih grupa koje imaju neusuglašene poruke sa svih strana političkog spektra. Pa se sve rasplinulo, a država je nastavila provoditi samoubilačku politiku. Čini mi se da su jedino navijači imali jasan plan. A to je bilo porazbijati malo inventara po centru.

2Andrija

  • “Kako je Potjeh tražio rakiju”
    Jednom kad smo snimili Frakturka, naše prvo “ozbiljnije” izdanje (dakle ne snimano u dvije pijane noći), idući korak je bio snimiti spot za neku od pjesama. I dogovori su trajali… I trajali. Imali smo niz ideja koga angažirati za snimanje, i još više ideja za što da bude u spotu. Nijedna od njih nije bila pretjerano dobra, a mi nimalo skloni da uopće budemo pred kamerama (svaka diskusija o spotu je nužno sadržavala dio “a što će nam spot uopće”). Nakon nebrojeno propalih pokušaja snimanja spota, jednostavno sam posudio malu kamericu, nazvao što više naše ekipe do koje sam mogao doći i danima ih jednog po jednog maltretirao da mi pjevaju u kameru po cestama i uličicama. Nakon što sam skupio dovoljno takvog materijala i snimio i snimke za kitice, samo sam se pojavio na probi, rekao dečkima da se trebamo snimiti za spot, i onda išao objašnjavati kako je sve snimljeno bez da smo se išta dogovarali. Spot je srećom na kraju ispao prilično simpatično i puno naših prijatelja se našlo u njemu, izbačen je točno na godišnjicu Frakturka i njegov izlazak smo proslavili jednim solidnim roštiljem. Većini ljudi to je obično prvi naš spot s kojim se susretnu, i za tu svrhu je sasvim u redu.
  • “Srkijev san 21”
    Kad smo jednom davno planirali snimiti spot za “Kad idemo van”, naš Srki je odlučio da mu se ne da na to snimanje tako da smo za tu priliku napravili kartonsku figuru s njegovim likom u prirodnoj veličini – da nam itko snima bas. Taj spot nije vidio svjetlo dana do neki dan (za pjesmu “Punim plućima” koja se muzički nimalo ne poklapa sa snimkama), tako da kartonski Srki nikad nije dobio slavu koju zaslužuje.
    U međuvremenu, kako se bližio izlazak Majmunu godine, bilo je potrebno smisliti i nekakav video za “Srkijev san”, pjesmu koju smo namjeravali prvu izbaciti. Ideja za interpretaciju teksta u prvom planu već je postojala, no nismo imali ideje što izvrtiti u pozadini. Igrom slučaja, jedan naš prijatelj je slavio rođendan u Feričancima, pa smo se usput sjetili staviti kartonskog Srkija da ide na put, pa da ga eventualno usput snimimo u nekakvom polju gdje u pozadini krave pasu travu. Prigodnog trenutka nije bilo sve do navečer kad su u dvorište banuli tamburaši i s ekipom formirali krug… A ostatak se vidi na videu.
  • “Sretan Božić (bit će bolje)”
    Prva snimka na kojoj sam bio u bendu, i jedna od zadnjih gdje je Mark Mrakovčić, naš prijatelj i sad eminentni producent još snimao u svojoj garaži iza kuće. Osim po prigodnoj atmosferi, pamtimo je po paničnoj sceni gdje u režiji Šulc, Mark i Lav (mislim da je bio Lav mada nisam siguran) pokušavaju shvatiti koji je uzrok konstantnog šuškanja na snimci. Nakon provjere kablova, zvučne kartice, resetiranja računala i opće zbunjenosti, išli su provjeriti u prostor s mikrofonima što se zbiva… Da bi vidjeli mene kako jedem čips i zbunjeno gledam odakle panika kojoj je uzrok bila vrećica. Dan danas me zbog toga zajebavaju.

3Perica

  • “Od kuće do raketa”
    Jedina pjesma za koju sam napisao i tekst, pa je valjda zato doživljavam drugačije.
  • “Ditiramb”
    Temica s početka pjesme uskoro navršava 20 godina, što je uvijek lijepo čuti.
  • “Pobuna”
    Ova stvar mi je bila najdraža od svih oduvijek, a ideja da je ukrademo mi je ukazala na to da smo doista sazrijeli kao glazbenici.
  • “Rijetka sprava”
    Puno mi znači ta pjesma zato jer je Andrija za nju inicijalno napravio tekst koji je išao “Neka spava, neka, ti ne budi je, moje lane, dunje su nam usnule”.
Stisni