Davor O: “Najviše volim feedback ljudi koji, kako sami kažu, ‘pojma nemaju’ o muzici”

2014

Davor Ostojić, poznatiji kao Davor O, zagrebački je glazbenik, gitarist, producent i DJ koji iza (ali i ispred) sebe ima poprilično zavidnu internacionalnu karijeru.

Sada već davne 2001. počinje producirati glazbu u očevom kućnom studiju, a 2004. godine jedan je od 60 talentiranih polaznika Red Bull glazbene akademije u Rimu (odabranih među 2000 prijava). Za vrijeme pohađanja RBMA zajedno s Markom Pritchardom producira uradak koji će se pojaviti na njegovom prvom samostalnom albumu “Das Sozial Freischwebende” (2005., Home Made Records) koji ‘pobire’ fantastične kritike, a 2007. producira još jedan album za HME, “New Tendencies”.

Faktografsko nabrajanje mogla bih nastaviti u nedogled, ali ono što Davora svakako odvaja od ostalih njegova je skromnost, iskrenost i neposrednost – kako u nastupima tako i osobno.

Pune ruke posla koje je Davor imao proteklih mjeseci rezultiralo je sa čak tri EP-a: “Charas“, “Torn” i “Mountain Wind“, a kao bivši sudionik Red Bull Music Academy na istoimenoj pozornici ovogodišnjeg Terranea potvrdio je svoju kvalitetu. Iz glazbene radionioce Davora O uskoro možemo očekivati i izlazak remiksa “Teardrop Spin” projekta Tomislav i novi EP “Painting Still” koji je najavljen za izlazak na čikaškom labelu Kimochi Sound 2014. godine.

Muziku podržava

Srećom, u njegovom solo live atmosferičnom nastupu i nekonvencionalnom pristupu glazbi zagrebačka publika nakon dugo vremena imala je nedavno prilike uživati u Katranu.

Trenutno stanje tzv. ‘scene’ u Lijepoj našoj? Kakvim ga vidiš – kakvo je bilo nekad, a kakvo je sad?

Uf, misaono sam biće i nastojim poboljšati što mogu pa čim spomeneš ‘stanje scene’ krećem od analize i kritike trenutnog; svaša bih mogao ovdje napisati. Da ti budem iskren, i napisao sam, potrajalo je, zbog čega ti i kasnim s intervjuom. Međutim, obrisao sam te četiri stranice teksta. Svi koji nešto radimo na sceni, više ili manje, svjesni smo situacije pa i problema, dakle kolegama nemam što novoga putem medija komunicirati jer ionako komuniciramo i radimo na problematici i rješenjima svakodnevno. Van kruga organizatora i muzičara, dakle nas entuzijastičnih frikova, normalni ljudi dolaze na partye i koncerte i čitati moje komentare i kritike bit će im zamorno.

Sve što bi želio promijeniti, želim pokazati i promijeniti vlastitim primjerom. Dakle, manje pričati i više raditi. Što se povijesti tiče, mogu ti reći da je ovih 10 godina na ‘sceni’ i 20 godina u glazbi bilo bogato i zanimljivo. Koga zanimaju detalji neka me uhvati negdje vani pa možemo razmjenjivati priče i anegdote.

Red Bull, Freefloating, LAB, Das Haus… Zavidni projekti od kojih svaki nosi svoje. Naravno, sve ih povezuje glazba – što ih i na koji način razlikuje? Je li Red Bull ‘najkonzervativniji’, a, recimo, LAB najmanje konzervativan? Kako je to surađivati s ‘korporacijom’?
Od kraja prema početku tvog pitanja; sažeto i jasno: surađivao sam s ljudima koji imaju znanje i koje zbog toga cijenim – nikada nisam radio s ‘korporacijom’ jer je to samo riječ, a uvijek radiš s ljudima. Apsolutno sam slobodan u tom odnosu kroz muziku činiti što me volja i održavati kriterije koje smatram vrijednima. Za primjer, imao sam puno posla pripremajući se za nastup na Terraneu i s obzirom na vlastita iskustva kao organizatora evenata, bilo je zadovoljstvo ovog puta razmišljati samo o muzici. Ekipa iz Red Bull Music Academy organizirala je sve ostalo besprijekorno i zbog toga ih volim. Zaista ne znam koliko se limenki prodalo tu večer, no mogu ti reći da je organizacija bila sjajna i bilo mi je neobično zadovoljstvo vidjeti kolege i prijatelje koji su došli do stagea čak i ranije poslušati muziku. Poskromnilo me to cijelo iskustvo, grlili smo se nakon seta i razgovarali, bilo je ljudski i to iskustvo vrijedi za mene beskonačno.

Freefloating, LAB, Das Haus… Sve smo radili jer je za time postojala potreba – što nas samih, što potreba publike. Svaka manifestacija ima svoje specifičnosti, zajedničko im je da pripadaju publici jednako koliko i autorima. Rekao bih da su to sve naša djeca koju povezuju isti roditelji.

Je li važnija stvar s kojom otvaraš ili zatvaraš set?
Koga više volim, mamu ili tatu? Muzika je sloboda i ne bih se želio zatvarati u ponuđene kategorije. Svi radimo najbolje kako znamo i po vlastitim kriterijima važnosti. Moja misija je proširivati i produbljivati znanje i iskustva zbog kojih se i bavim muzikom, a posljedično i sebe učiniti kvalitetnijim, snažnijim, osjećajnijim, svjesnijim i odgovornijim kako bih mogao opet te kvalitete vratiti u život i muziku. To je neodvojivo po važnosti jednako kao i stvar s kojom otvaram i zatvaram set!

Najbolja i najgora stvar koju ti publika može priuštiti tijekom sviranja seta?
Svaka reakcija publike je dobrodošla, različiti smo pa su takve i reakcije a meni je to sve vrlo zanimljivo pa nastavljam raditi i to opet izaziva neke reakcije. Posebno me veseli kada iz publike uhvatim koji pogled njega ili nje u stanju otvorenosti i uživanja u muzici – to su ljudski trenuci koje moje riječi ovdje mogu samo ograničiti!

Postoji li nešto što bi ti bavljenje produkcijom učinilo puno lakšim, a još nitko nije izmislio?
Ivan Hetrich je krasno izjavio nakon jednog snimanja: “Bilo je iscrpljujuće, dugo i zahtjevno – točno onako kako treba biti“. Nastojim dati kroz muziku razmišljanja i osjećaje u svijet, i za mene to je izvan kategorija ‘lako’ i ‘teško’; radim u studiju i na nastupima što osjećam i mislim da je potrebno kako bi muzika potekla onakva kakva jest. Možda bi mi bilo korisno znati odgovoriti na tvoje pitanje – kako u produkciji tako i u životu.

Kako percipiraš tuđu glazbu – možeš li na nekom partyu uživati ili uslijed profesionalne deformacije čuješ sve što ne valja u nečijem setu?
Volim – muziku. Volim i onu koja je ‘loša’ jer mi omogućuje da izgradim u sebi ideju o muzici koja mi je ‘dobra’. Dobro i loše su subjektivne i relativne kategorije i radim na proširivanju razumijevanja muzike i sebe slušajući sve, i zvukove općenito, a posebno one iz prirode! Slušam muziku svjesno i opušteno, i moram priznati da mi zna biti slatko i šaljivo kada slušam svirku kolege ili kad netko od njih pusti neku novu pjesmu i pomalo napeto očekuje reakciju, a u meni dok slušam mir i svemir, obrnuto proporcijalno njegovoj napetosti. Precijenjena je relacija moći producent-publika ili profesionalni muzičar i potpuni laik, pa svi imamo svoj subjektivni doživljaj, i tko to razumije, razumije i sebe i druge, i tako raste i razvija svoj unutarnji i vanjski zajednički svijet. Izuzetno je bogatstvo sadržano u muzici a posebno vrijedi mogućnosti upoznavanje sebe, a upoznati sebe, Davor Rostuhar krasno implicira ‘posljednja je Terra Incognita’.

Koga od glazbenika koji nisu vezanu uz elektroniku cijeniš i zašto?
Matija Habijanec piše i izvodi divne pjesme, tek nedavno sam otkrio njegovu muziku. Koncert u parku, za ljude. To je to. S Billom Evansom bih želio da sam mogao razgovarati o muzici, krasan je čovjek izgradio svemir. Preporučujem pogledati na ‘jubitou’ intervju koji je s njim vodio njegov brat. Dva brata razgovaraju o muzici, ‘di ćeš bolje! Henry Rollins, punk, utezi, Mishima, samuraji, cijela ta veza. Od Debussya sam osim o muzici, puno naučio o ženama i na tome sam mu vječno zahvalan.

Muzika je odvojiva od života jedino na razini riječi, u svakom drugom smislu ona je život… Interpretacija i inspiracije ima u izobilju, gore navedene sam izabrao nasumično, cijenim zaista mnoge iz raznoraznih razloga!

Koliko ti je tijekom produciranja bitan feedback? Postoji li netko kome stvar prije izlaska pustiš pa uvažiš njegove eventualne kritike prije nego li je podijeliš sa ‘svijetom’?
Bitna je ta povratna veza, moram ti otkriti malu tajnu, a to je da najviše volim čuti feedback ljudi koji, kako sami kažu, ‘pojma nemaju’ o muzici. Takva mišljenja su nešto prekrasno, iskreno, autentično, često i slatko dok ti netko pokušava objasniti što se njemu ili njoj u muzici sviđa ili ne sviđa. Cijenim to kao čovjek. Živimo kao društvo zatvoreni prema sebi i drugima, pa su otvaranja o mislima i osjećajima posebno vrijedna i značajna. Naravno među kolegama producentima i DJ-ima razmjenjuje se nova i stara muzika, ideje, savjeti, bitan je to sadržaj za sve nas koji volimo muziku, to je dio ‘bavljenja muzikom’, što reći osim, rastemo zajedno. Prekrasno!

Prije odličnog live acta na Terraneu nismo te baš imali prilike slušati doma. Slično je i sada, nakon istog. Zašto?
Takve su bile materijalne okolnosti, a ponajviše sam želio početi nastupati live kad ispunim bar djelomično svoja očekivanja od muzike koju ‘puštam’ ljudima. Muzika mi daje priliku izraziti dio sebe i to sam činio za gušt sebi i prijateljima, ponekad sam bio sam u sobi, nekad nas je bilo troje pa smo svirali i slušali. Prilika ima u poslijednje vrijeme sve više pa nešto češće i nastupam.

Na čemu trenutno radiš i koji su ti planovi za bližu (ali i dalju) budućnost…?
Radim i živim za to da vibriram dobro i sve oko mene isto tako. Ideja i inspiracije ne nedostaje! Do kraja ove godine otvorit ću neke nove projekte, više nastupati uživo, a nadam se završiti koncept za album koji bi mogao izaći sredinom iduće godine.

0 Shares
Muziku podržava