David Rhodes: “Volio bih da sam mogao odsvirati više pjesama s Massimom na koncertu”

David Rhodes je britanski muzičar koji je ponajviše poznat po svojoj suradnji s Peterom Gabrielom, također je surađivao s Robertom Plantom, Kate Bush, Paulom McCartneyem i našim Massimom

Iza sebe Rhodes ima bogatu glazbenu karijeru, a posebno se ističu njegovi albumi “Bittersweet” i “Rhodes”.

Domaćoj publici je poznat po svojoj suradnji s Massimom na albumu “1 dan ljubavi“, a ujedno je prisustvovao na njegovom koncertu na Valentinovo. Da ne duljimo s uvodom neka o svom glazbenom radu i bogatoj karijeri priča sam David…Kada je počelo vaše zanimanje za muziku i gitaru kao instrument?
Mislim da sam imao dvanaest godina kada sam prvi put postao zainteresiran za zvuk gitare. Otac mi je kupio akustičnu gitaru koja nije bila baš najbolja. Uskoro nakon tog sam shvatio da želim svirati električni instrument.Koji su gitaristi utjecali na vaš stil sviranja? Radi li se o gitaristima stare škole ili o gitaristima s modernijim pristupom?
Ovo je zeznuto pitanje jer volim slušati Hendrixa, McLaughina i Ralpha Townera. Uživam recimo u sviranju Chrisa Speddinga. Slušanje velikih solo muzičara je jedno, ali se nikada nisam trudio svirati poput njih, zapravo uvijek sam pokušao izbjeći soliranje. Osjetio sam da je to dobra stvar za mene. Više preferiram podupiranje pjesme i stvaranje prave atomsfere za pjevača nego nekakvo isticanje.Surađivali ste s mnogim glazbenicima, ali najpoznatiji ste po suradnji s Peterom Gabrielom. U kolikoj mjeri takve glazbene suradnje utječu na vaš glazbeni rad?
Očito je da je rad s odličnim pjevačima privilegija. Volim misliti da imam dovoljno čvrst karakter i zvuk, i iako radim unutar njihovih stvari uvijek radim sve na svoj način.

Kako je surađivati s Gabrielom?
Uvijek bilo zabavno surađivati s njim. To je jedno od onih iskustva u kojima si uvijek nasmiješen. Ujedno je to bilo jedno izazovno i uzbudljivo iskustvo.

Imate također i vlastiti bend. Svirate s Gedom Lynchom, koji također svira s Peterom Gabrielom, i s Charliem Jonesom koji je svirao u bendu Page and Plant. Bilo je tu još imena koja se mogu strpati pod članove vašeg benda no na službenim stranicama se vas troje navodite kao okosnica. Kako ste se odlučili na ovako reduciranu postavu?
Ponekad Ged ili Charlie nisu dostupni za turneju zbog njihovih obaveza. U takvim situacijama pozovem druge prijatelje d a mi pomognu. Sretan sam zbog toga što mi se ljudi uvijek rado odluče pridružiti u mojim avanturama. Rad u bendu od tri člana je nevjerojatno zadovoljavajuć. U takvoj formaciji morate svirati dinamično i senzitivno, a to se često zna izgubiti u većim sastavima.

Radite li vašu glazbu u osobnim aranžmanima ili prilikom skladanja uključujete i bend u sam proces?
Na aranžmanima radimo svi zajednoi producent. Producent nam je Chris Hughes koji je između ostalih surađivao s Adam And The Ants i Tears For Fears.

Iza sebe imate dosta glazbenih uradaka. Ponajviše se mogu istaknuti vaši albumi “Bittersweet” i “Rhodes”, koji je zapravo session snimljen 2013. Kako je bilo raditi na vlastitom materijalu?
“Bittersweet” je rađen prije dosta vremena, pa osjećam da je on dragocjen album. “The David Rhodes Band” zvukom je ipak okrenut prema naprijed. Ljudi to ili shvate ili ne shvate.

Album “Rhodes” ste financirali putem crowdfundinga…
Crowdfunding je pomalo čudan, pogotovo kada se koristi kao sredstvo za suočavanje sa izdavačkim kućama. Odlična stvar kod njega je što ljudi uvijek reagiraju dobro i uskoče u cijelu priču, a zahvaljujući njima se projekt ostvari.

Ovakva praksa kod mnogih glazbenika je učestala. Mislite li da je to dobar način za jačanje baze fanova i u kolikoj mjeri ona može donijeti novu publiku?
Crowdfunding je sam po sebi dobar zato što stvara jaku povezanost između glazbenika i publike, na taj način se ta dva svijeta približe. Unatoč tome, distribucija, promocija, to zna biti nevjerojatno teško. To su stvari koje su nekad radile izdavačke kuće.

Naslovnica albuma “Rhodes” je vrlo zanimljiva. Izjavili ste da naslovnica albuma predstavlja pitanje identiteta. Jeste li ikada imali problem s traženjem svog glazbenog identiteta?
Pa ne bih rekao. Volim se osjećati kao da još uvijek rastem i kao da se još uvijek razvijam. Cover “Rhodesa” je surrealističan i čudan. Uvijek me nasmije.

Surađivali ste s Massimom Savićem na njegovom albumu “1 dan ljubavi“, za koji ste snimili par gitarskih dionica…
Susreli smo se nakon Gabrielovog koncerta u Beogradu. Upoznao nas je Slobodan Trkulja i odmah smo legli jedan drugom. Massimo me pitao bih li htio odsvirati nešto na njegovom albumu. Na sreću vrijeme za snimanje koje je odgovaralo Massimu, odgovaralo je i meni, pa sam tako došao u Zadar i svirao s njim prošlo ljeto. Proveli smo zbilja ugodno vrijeme svirajući i stvarajući pjesme. Odsvirao sam pet pjesama na njegovom albumu.

Kakvi su dojmovi s Massimova nedavna koncerta u Zagrebu?
Pa bilo mi je iznimno drago što me Massimo pozvao da mu se pridružim na koncertu. Uživam jako puno u sviranju. Svirao sam samo tri pjesme kao gost. Volio bih da sam mogao odsvirao više pjesama. Imao sam viška adrenalina u sebi. Publika je bila sjajna, topla i prijateljska, kao i svi muzičari i ljudi koji su bili uključeni u organizaciju koncerta.

Surađivali ste također s multiinstrumentalistom iz Srbije, već spomenutim Slobodanom Trkuljanom, koji ima projekt Balkanopolis a koji spaja balkansku tradicionalnu muziku i rock glazbu. Kako je bilo naći se u jednom takvom spletu žanrova?
Svirao sam na Slobodanovom albumu, i on je imao veliku viziju što je zbilja divno. On radi nešto što je kulturno bogato. Stvara nešto zbilja jedinstveno. Pitao me mogu li nastupati s njim u svibnju, što bi bilo odlično, ali nažalost nisam u mogućnosti to ostvariti. Siguran sam da će to biti odlična svirka.

Dosta putujete i upoznajete tradicije mnogih zemalja. Inspirira li vas glazba drugih podneblja i jeste li razmišljali o nekakvom pokušaju world music rock projekta?
Odlično je biti izložen drugačijoj glazbi i drugačijoj kulturi. Da, inspirira me to. Mislim da je istina da iako ne razumiješ tekst pjesme ili harmoniju instrumenta, da uvijek možeš osjetiti kada je emocija u pjesmi iskrena i istinita. To je dobra stvar u glazbi.

Hoće li publika Hrvatskoj imati prilike čuti vaše materijale s albuma “Rhodes” i “Bittersweet”?
Iskreno se nadam da hoće.