David Draiman (Disturbed): “Kategorizacija je čisto mesarenje žanrova i ne vidim Disturbed ni u jednoj od tih grana, osim metalu kao žanru”

3234

David Draiman, ćelavi frontmen američkog metal benda Disturbed, poznat kao jedan od najboljih metal vokala u glazbenoj industriji uhvaćen je u slobodno poslijepodne u pripremi za streljanu kako bi, nakon što smo popričali s bubnjarom Mikeom Wengren, odgovorio na pokoje pitanje o novom nastupu u Zagrebu, Marilyn Mansonu i pisanju vojnih himni.

Nedavno ste dobili priznanje u vidu platinaste ploče za milijun prodanih primjeraka posljednjeg albuma. Reci nam jeste li očekivali ovoliki uspjeh?
O, naravno, jer uvijek želimo doprijeti do novih ljudi i to uspijevamo. Što se samog uspjeha tiče, dakako da nismo očekivali ovoliki uspjeh, ali moram biti iskren i reći da smo se nadali.

Ako se ne varam, na turneji ste više od godinu dana i neprestano radite na koncertnim promocijama pa se neminovno moramo zapitati kako je biti miljama od kuće?
Poprilično je opako od samoga početka, ali kako živiš za koncerte, onda to ne vidiš tako teško, iako se konstantno mičeš iz mjesta u mjesto, autobusa u hotel, pa drugi. No, sve to ostaviš iza sebe kada doživiš onu energiju ispred sebe kad si na pozornici.

Muziku podržava

Uhvatite li vremena za sebe tijekom turneje kako bi se jednostavno prepustili trenutku i hedonizmu i zaboravili na posao?
Naravno. Upravo danas imamo slobodan dan i odlučili smo poslijepodne malo otići do streljane i ispucati se na metama, a navečer idemo na kuglanje, koje svi kao bend jako volimo. To su neki od naših načina rješavanja stresa.

Spomenuo si energiju pred pozornicom pa nas zanima kako uspijevate više od godinu dana izvoditi relativno isti repertoar, a da vam on kao takav ne dosadi, jer znamo da publika ‘odradi’ jedan koncert, a vi ipak to činite gotovo svakodnevno i to može postati rutina.
Logično je da ti neke stvari naprosto dosade i istrošiš ih na turneji, ali mi volimo osvježiti koncerte ubacivanjem nekih pjesama koje nismo izvodili i izbacivanjem istrošenih. Nerijetko se radi i o reinterpretaciji vlastitih pjesama, zatim improvizaciji, ali i sviranju sasvim novih pjesama koje, recimo, dotad nikada nismo odsvirali.

Prošle smo godine prije vašeg nastupa u Zagrebu razgovarali s bubnjarom Mikeom koji nam je otkrio kako su fanovi potpuno drukčiji u Americi od onih u Europi i samim time je drukčiji doživljaj izaći pred njih. Što ti možeš reći o tome?
Razlika je ogromna. Ovi preko bare su puno strastveniji i energičniji. Europska se publika jednostavno uživi i prepusti glazbi, dok su Amerikanci nešto rezerviraniji.

Prisjetimo se i toga da ste pohodili gradove na turneji gospodina Marilyn Mansona, za koga smo također čuli prošle godine kako se voli opustiti uz čašicu apsinta. No, kako je iz tvoje perspektive bilo raditi s njim?
Neobično obično. Naime, nije se događalo ništa nevjerojatno ili ludo. Štoviše, čovjek je vrlo povučen, ali nevjerojatno talentirana osoba i stoga je ta zajednička turneja bila odlična. Sjećam se kako smo se znali s njim počastiti apsintom, pa bismo započeli dugačke rasprave o filozofiji i politici (smijeh), gdje se pokazao kao doista pametan i razborit čovjek.

Pročitao sam tvoju izjavu koja kaže kako je vaš naslovni singl "Indestructible" vojna himna. Možeš li elaborirati tu sintagmu?
Dakle, kao što si i sam rekao, smisao je bio napraviti jednu svojevrsnu himnu vojnicima, nešto s čime se istovremeno mogu poistovjetiti, ali i nešto iz čega mogu crpiti snagu i inspiraciju.

Također ste snimili i dvije video verzije za taj spot, ako se ne varam, s američkim hrvačima i prikazom ratnika kroz povijest?
Dvije verzije? Ma ne, to je netko sklepao na YouTubeu, nema to veze s nama, iako pristojno izgleda. Naš koncept videospota zamišljen je kao portret ratnika kroz povijest i evoluciju rata.

Disturbed je specifičan bend po svojim pomalo šokantnim vizualnim elementom na pozornici na kojoj nerijetko inkorporirate određenu scenografiju i kostimografiju. Smatraš li da je vizualni element jednako bitan kao i glazbeni?
Ne (smijeh). Zapravo je jedini vizualni aspekt kojim se oslanjamo na nekakvu teatralnost prisutan u uvodnom dijelu naših koncerata, dakle sam početak nastupa kojim želimo zagrijati i animirati publiku za ono što slijedi, a to je čista glazba. Zanimljivi su to elementi, ali ako svojom glazbom ne uspiješ zadovoljiti i pokrenuti ljude pred sobom, onda se gubi smisao svega. Vizualnim elementima se ilustrira ono što se događa, ali ne opisuje, to čine instrumenti.

Posljednjih se godina neprestano suočavamo s mnogobrojnim glazbenim žanrovima i podžanrovima koji se pak dalje granaju unedogled i pritom ljudi imaju potrebu biti što specifičniji kada raspravljaju o zvuku nekog benda. Upišemo li vaše ime u neku od tražilica, izbacit će nam nebrojeno puno različitih predznaka vis-a-vis žanra i kategorizacije. Smatraš li da je nužno kategorizirati se i, ukoliko smatraš, gdje bi vas svrstao?
Vrlo jednostavno – metal. Oduvijek smo se vidjeli kao čisti metal bend, a i naši korijeni i inspiracija leže među metal bendovima. Ono što se dogodilo s ovakvim kategorizacijama je čisto mesarenje žanrova i ne vidim se ni u jednoj od tih grana, osim metalu kao žanru, ali shvaćam da ljudi imaju potrebu nešto kategorizirati, što je sasvim normalno, ali naposljetku dobra glazba je dobra glazba i to je to.

Moram samo spomenuti kako smo u posljednje vrijeme odlučili svoj status unutar metala potvrditi sve dominantnijim solističkim dionicama električne gitare i time oplemenili prepoznatljiv zvuk metala.

Naposljetku moram u duhu recentnih razgovora priupitati o dojmovima iz Hrvatske s prošlog nastupa?
Znaš što? Imali smo slobodan dan baš u Zagrebu i odlučili smo ga provesti u šetnji gradom i iznenadilo me koliko imate predivnih šetališta, ali i koliko puno prepunih kafića imate (smijeh). No, Zagreb me se zbilja dojmio i stvarno bi bilo lijepo kad bismo opet mogli malo prošetati gradom u lipnju.

0 Shares
Muziku podržava