Na današnji dan 1977. David Bowie je objavio album “Heroes“, svoj dvanaesti studijski album. Ovo je drugi album iz njegove Berlinske trilogije (snimljene s Brianom Enom i Tonyjem Viscontijem). Zanimljivo je da je od slavne trilogije samo ovaj album u cijelosti snimljen u Berlinu te na njemu, kao i na prethodnom albumu “Low”, nastavlja svoj eksperiment s ambijentalnom glazbom. Koliko je ovaj album značajan govori i činjenica da se na njemu nalazi jedna od najobožavanijih i najpoznatijih pjesama na svijetu – “Heroes”.
“Heroes” je objavljen za vrijeme jedne neobične Bowiejeve životne faze. Bilo je to tijekom njegove berlinske ere, kada se počeo odvikavati od droga i počeo razmišljati o životu. Album koji odražava duh Hladnoga rata je snimljen u studiju Hansa Tonstudio, udaljenom svega stopedesetak metara od Berlinskog zida. Kontekst vremena u kojem je album nastao čuje se možda najbolje u orwellovskoj, distopijskoj “Sons Of The Silent Age”, gdje se nadovezuje na likove koje bismo komodno mogli smjestiti u Orwellov roman “1984”.
Bowie je, dakle, u Berlinu okrenuo novi list – kako u životu – tako i u svojoj muzici.
Počevši s drskom i zabavnom “Beauty and the Beast”, album započinje energično. “Joe The Lion” predstavlja Bowiejevu raskoš u svim aspektima skladbe, od razuzdanih gitara do kaotičnog vokala. “Blackout” ima sličan mahniti, a opet jasno zacrtani zvuk. Bowie se nije oslanjao na lude slojeve kako bi glazbu učinio nezaboravnom; završna pjesma “The Secret Life of Arabia” puno je rezerviranija (iako i dalje s potpisom Bowiejeve divljine).
Druga polovica albuma “Heroes” pretežito je trippy i instrumentalna. “V-2 Schneider” poprilično je funky i new age stvar koja odaje počast Kraftwerkovom Florianu Schneideru i utjecaju kojeg je imao na Bowiejevu glazbu. “Sense Of Doubt” i “Neuköln” su mračniji, minimalistički i atmosferični instrumentali koji ilustriraju atmosferu distopijskog svijeta, a “Moss Garden”, orijentalnog zvuka i s osjećajem lebdenja u svemiru kao da je predah od te distopijske atmosfere na koju se Bowie zakačio (i osjećao?)
Album “Heroes” ima taj osjećaj neizbježnosti koji se može pronaći u kaosu i zabavi, a to je najbolje sažeto u kultnoj eponimnoj trećoj pjesmi s albuma, “Heroes”. U njegovom optimističnom pogledu na stvari ima utjehe: ništa nije stalno, neke stvari nisu zauvijek ali “možemo biti heroji, barem samo na jedan dan”.
Nakon melankoličnog “Low”, “Heroes” dolazi kao album jednog sanjara i oporavljenog ovisnika. U Berlinu je Bowie pronašao lijek i utjehu za stvaranje albuma u kojem predstavlja prave heroje, a to su oni koji u često surovom svijetu nalaze snagu da guraju iz dana u dan.
