Zadnje izdanje The Garden Festivala na lokaciji The Garden Tisno od 1. do 8. srpnja 2015. odlazi s velikim praskom, a to najbolje opisuje odličan popis od gotovo 200 izvođača.
Među njima su imena kao što su DJ Harvey, Bonobo, Seth Troxler, Joy Orbison, Ben UFO, Midland, Craig Richards, Greg Wilson… ali i Crazy P live. Upravo s njima, točnije s pjevačicom Danielle Moore, razgovarali smo uoči festivala čije zadnje izdanje samo što nije počelo!
Potpuni raspored The Garden Festivala po danima dostupan je ovdje, a mi već sad znamo da nastup Crazy P-a nikako ne smijete propustit. A zašto je tome tako (pro)čitajte u nastavku…
Izgleda li nakon nekog vremena svaki grad, klub ili lokacija na kojoj svirate jednako?
Ne, uopće ne izgleda. Isti je jedino osjećaj koji nas opere kada sjednemo u bus, vlak ili avion. Znam da ovo zvuči kao klišej, ali svaki grad i lokacija zaista imaju svoju vlastitu dušu… važno je prepoznati različitosti jer je upravo to ona veza koju moraš uspostaviti sa svakim novim mjestom koje posjetiš. Putovanja i tu mogućnost upoznavanja smatram privilegijom.
Popularni ste u Australiji. Komu ili čemu zbog toga možete zahvaliti?
Pa ponajviše vjerojatno labelu Paper Recordings koji tamo ima bazu. Oni su bili prvi koji su angažirali Jima i Chrisa. Nakon što su njih dvojica tamošnjoj publici predstavili našu glazbu nastavili smo se poprilično često vraćati, a nadamo se da će se ta veza nastaviti razvijati i rasti.
Vratimo se na Stari kontinent. Nije tajna da volite The Graden Festival i da The Garden Festival voli vas. Kako je ta dugotrajna veza uopće započela?
Tamo negdje 2007. godine čini mi se. Bukirali su nas za taj festival bez da smo išta o njemu znali. Bili smo usred hektične turneje i ova nas je ponuda zaintrigirala. Količinu ljubavi koju smo tamo primili, ali i dali, nismo ni najmanje očekivali. The Garden Festival primarno vam puni dušu – jedno zaista prekrasno, jedinstveno i ispunjujuće iskustvo.
Jeste li tužni što završava?
Da, ali u potpunosti razumijemo razloge zašto je tome tako. Dobro je otići kada si na vrhuncu – i to nakon 10 godina nevjerojatne zabave tijekom koje smo stekli neke od najdubljih i najljepših veza i prijateljstava koje ćemo cijeniti dokle god smo živi.
Što možemo očekivati od vašeg ovogodišnjeg nastupa?
Nadamo se da će biti najbolji ikad. Imamo novi album pa si možemo priuštiti glasan i odvažan set… euforija, suze, vatromet, laseri, plesači, žongleri… Ili možda ipak ne. (smijeh)
Poznato mi je da ti, Chris i James s vremena na vrijeme odradite pokoju DJ gažu, a uz to i producirate ili remiksirate. Je li taj hobi došao prirodno s obzirom na činjenicu da ste svi članovi live benda elektronske glazbe?
Zapravo su dečki ti koji su izuzetni producenti i koji se većinom bave svime i svačime vezanim uz glazbu. Vole raditi remixeve jer im to daje priliku da rade i s drugim ljudima i zapravo je pozitivan odmak od stvari koje rade s Crazy P-em. Njihovi su remixevi uvijek sjajni jer u njih uvijek ugrade i puno ljubavi.
Kako ste se primili tog posla? Je li teško raditi remixeve benda u kojem sviraš?
Remiksiranje je oduvijek bilo dio našeg posla. A što se tiče remiksiranja stvari od benda i Jim i Toddy obožavaju remiksirati jer im to, kao individualcima, daje šansu ostaviti svoj pečat u glazbi na kojoj rade.
Je li lakše ili teže remiksirati artiste kao što su Kraak & Smaak, Joey Negro…?
Sve ovisi o kvaliteti trake na kojoj radiš. Sve je to dosta uzbudljivo i svemu se tome mogu dodati pravi i vlastiti glazbeni sastojci. To je poput pisanja – ponekad je jednostavno, a ponekad ne.
Postoji li još nešto u vašoj Crazy P karijeri što biste htjeli napraviti kao bend?
Da – postati još bolji! Možda svirati kod Joolsa Hollanda, napraviti još jedan album… Nadamo se da će nam to i uspjeti.
Radite li neke dugoročne, jednogodišnje, dvogodišnje ili petogodišnje planove?
Ne – to je u ovoj industriji nemoguće. Barem je nama nemoguće.
Izdali ste novi album ‘Walk Dance Talk Sing’ – ako mene pitate bilo je i vrijeme! Zašto smo na njega morali čekati tako dugo?
Zato jer smo bili zauzeti turnejama. Moramo raditi kako bi ostale stvari zadržali u pokretu pa smo tako nove stvari pisali kad smo i gdje stigli. Naravno, postojala je svijest o tome da moramo nešto izdati nakon zadnjeg albuma koji je izašao 2011. godine, ali sam ja bila protivnica toga da izdamo nešto samo kako bismo eto nešto izdali jer nismo baš imali puno materijala. Uz to, na put su nam stali vlastiti životi. Kao što sam već rekla presložili su nam se prioriteti – Jim je postao otac, a Toddy i ja vodimo svoje privatne živote koje isto tako volimo. Nakon svega zadovoljni smo time kako je album ispao i nadamo se kako će idući nastajati godinu dana na nekom zabačenom sunčanom otoku – da bude stvarno vrhunski i da ga stvaramo bez smetnji.
Što ste radili u periodu od albuma “When We On” koji je izašao 2012. do sada (osim što ste promijenili izdavača, svirali po turnejama…)?
Radili, voljeli, živjeli i svirali…
Budući planovi, suradnje…
Ron Basejam i Hot Toddy će, uz suradnju na projektu White Elephant, nastaviti raditi svoju glazbu, a ja ću nastaviti pisati prekrasnu folk glazbu. Pratite nas! Svi su sastojci naše glazbene budućnosti trenutno u velikom loncu koji je naravno prepun divnih i zanimljivih glazbenih začina.