Otkako je 2009. godine objavio album prvijenac “Nice, Nice, Very Nice”, indie folk pjevač Dan Mangan niže uspjeh za uspjehom: od nastupa na Glastonburyu i turneje po Australiji do rasprodanih koncerata diljem Kanade, munjevito osvaja naklonost kritičara i publike.
Budući da već s nestrpljenjem odbrojavamo dane do drugog Terranea, odlučili smo vam kroz intervju predstaviti mladog Kanađanina koji će u kolovozu prvi put zasvirati u Hrvatskoj, te promovirati recentni album “Oh Fortune”.
Posjetit ćeš Hrvatsku ovoga ljeta. Što znaš o našoj zemlji i Terraneo festivalu?
Čuo sam da je festival fantastičan, a plaže vrlo lijepe. Radujem se danoj prilici da se pravim važan zbog svoje blijede, neosunčane kanadske kože. Upozoreni ste!
Obraćaš li pažnju na mišljenja kritičara? Koliko ti znače glazbene nagrade?
Sve je to dio igre, važno je cijeniti priznanja te odati priznanje kada vršnjaci i industrija slave tvoj mukotrpni rad. Sad kada sam to rekao, ako se usredotočiš na bilo koju od tih besmislica, izgubit ćeš iskrenost zbog koje si zapravo i privukao pažnju na sebe. Neka taj materijal bude zabavni park koji ti odvraća pažnju od cilja, ali nemoj dopustiti da postane tvoje odredište.
Kako bi definirao cilj svog rada?
Živjeti ispunjen život bogat zanimljivim iskustvima. Dopustiti glazbi da bude dio toga. Unositi strast, te biti ustrajan i iskren u svom radu.
Do koje je mjere danas moguće biti angažiran autor? Smatraš li da je to dužnost, ili, bolje rečeno, da se to očekuje od folk rock glazbenika?
Jednako kao što je to oduvijek bilo. Ne pišem mnogo o ljubavi i predanosti, stoga mi često postavljaju pitanja o političkim intencijama. Ideju da bi glazba jedino trebala biti zabavna, smatram apsurdnom i sramotnom. Glazba bi trebala biti zabavna, ali ako ograničimo dubinu zbog širine, onda smo svi u velikoj, velikoj nevolji.
Čime bi se bavio u životu da ne stvaraš glazbu?
Vjerojatno bih bio učitelj? Trebalo bi postojati djelo. Kada bih bio učitelj, taj rad (djelo) bi bila djeca. Novac bi trebao biti kompenzacija za stvaranje nečeg jedinstvenog i vrijednog na temelju inherentne kreativnosti. Ne želim okolo mijenjati papir s imaginarnim brojevima. Više uživam u neopipljivom kaosu kreativnog procesa, nego u proizvodima koji se mogu kupiti.
S kojim bi glazbenicima volio surađivati?
Volim svirati s glazbenicima koji su sposobni stvoriti tehniku, ali koji glazbi pristupaju iz dječje perspektive, tj. da pretpostavljaju vrlo malo i da su otvoreni za bilo koji pravac.
Kako pišeš pjesme? Iz kojih referenci crpiš motivaciju: iz osobnog iskustva, ljudi i događaja iz svijeta oko sebe, knjige koju si tek pročitao…
Jako sporo. Kao spužva koja upija okružujuću atmosferu.
Zašto si posljednji album nazvao “Oh Fortune”?
To je cool fraza. Sviđa mi se kako istovremeno može označavati sreću i tugu. Kao život. Aludira na mnogo aspekata ljudskog stanja, kada je oslobodite metafora.
Na koji način ti je popularnost promijenila svakodnevni život? Smatraš li da je danas uopće moguće odvojiti privatnu i javnu sferu života?
Pretpostavljam da mi popularnost utječe na svakodnevni život…Otići ću u dućan bez da se pogledam u ogledalo, te ću shvatiti kako izgledam tek kada mi stranac priđe i predstavi se. Nepoznato sadrži dozu suptilne slobode. Ako album preslušate nekoliko puta, stvorit ćete dojam o autoru.
Hoćeš li se u budućnosti držati uspostavljenog glazbenog stila ili si spreman krenuti novim putem?
Ne znam. Smatram da će se moj stil promijeniti. Previše sam nemiran da napravim isti album i drugi put. Zasad sam napisao mnogo pjesama, a to je dobar osjećaj.
