Dan kada je Metallica tužila Napster

6710

Na današnji dan, 13. travnja 2000., glazbena industrija i internet postali su najdraži neprijatelji: Metallica je tužila Napster.

Put prema tužbi započeo je u lipnju 1999. godine kada su u Kaliforniji propali student Shawn Fanning i tinejdžer-hacker Sean Parker osmislili jednostavan softver po imenu Napster. Cilj im je bio povezati ljude koji bi uz pomoć njega mogli komunicirati i pretraživati datoteke. Brzina interneta je u američkim kampusima rasla, pa se Napster pokazao kao idealna peer-to-peer platforma preko koje su korisnici mogli besplatno razmjenjivati MP3 datoteke. Bilo je dovoljno ukucati ime pjesme, album, ime izvođača i Napster bi izlistao stranice i stranice sadržaja umreženih računala njegovih korisnika. Naravno, ovakva radnja bila je posve ilegalna jer jedno je bilo ‘spržiti’ ili snimiti tzv. mixtape svojim prijateljima, a posve drugo je bio Napster. Prvi se put u digitalnom svijetu pojavilo egzistencijalno pitanje: ako će svi međusobno dijeliti glazbu besplatno, tko će je onda kupovati?Na vrhuncu popularnosti Napster je imao oko 80 milijuna korisnika. Američka udruga izdavačke industrije (RIAA) brzinski je reagirala i osudila način funkcioniranja programa navodeći kako potiče piratstvo. A onda se u priču uključila Metallica. Na Napster je ‘procurila’ njihova nedovršena “I Disappear” iz filma “Mission: Impossible 2” i – prije nego što će biti službeno objavljena – s Napstera produžila na radio postaje. “Nazvali su me iz ureda i rekli da su uspjeli otkriti odakle je sve krenulo” – kazao je Ulrich u intervjuu iz 2013. – “bilo je to nešto po imenu Napster.” Ne samo da je ondje bila sporna pjesma, već i cjelokupna diskografija Metallice, a Ulrichova reakcija glasila je “Oni su sjebali nas, mi ćemo sjebati njih“. Pa su tako tužili ne samo Napster već i čitav niz sveučilišta s kojih su studenti preuzimali njihove datoteke. Lars Ulrich postao je omraženi glasnogovornik umjetnika suočenih s prijetnjom dijeljenja besplatnog sadržaja na internetu. “Našu su glazbu uzeli bez ikakvog dopuštenja, oteli su je… Naša je cjelokupna diskografija ponuđena besplatno svima koji je požele imati” kazao je Ulrich pred Kongresom u srpnju 2000. godine.“Mi smo umjetnici i svakoj našoj pjesmi, albumu, fotografiji prilazimo strahovito ozbiljno. I grozno je vidjeti kako se neki ponašaju prema našem radu. Nije ovdje samo riječ o krađi, nije samo pravno već i moralno pogrešno, a dijeljenje takvih datoteka je krijumčarenje” uporan je bio Ulrich.

Iako je bio posve u pravu, bitka protiv milijuna korisnika Napstera nije bila jednostavna. S jedne strane imali ste jednostavnog, pristojnog klinca koji se kuži u računala, a s druge razmaženog bubnjara koji sjedi na milijunima dolara. Na stranu Napstera stala su sveučilišta poput Harvarda, MIT-a, Stanforda, izvođači poput The Offspringa, Limp Bizkita i Chucka D iz Public Enemy, dok je Metallica iza sebe imala glazbene glavešine i Dr. Drea koji je podnio zasebnu tužbu.

Muziku podržava

Kada je Metallica pronašla i blokirala 335 tisuća korisnika Napstera koji su neovlašteno preuzimali njihove pjesme, obožavatelji su ovaj potez protumačili osobno i itekako im zamjerili: “Neki se umjetnici bave umjetnošću, a neki su u tom poslu samo zbog novca. Metallica je pokazala na kojoj je strani” kazao je urednik Napsterovog online biltena, Wayne Chang. I gotovo preko noći, nekadašnji heroji postali su hulje, malo je tko tih godina bio na strani Metallice.

Iz tog se vremena pamti i zgodno prepucavanje kada je Nikki Sixx iz benda Motley Crue prozvao Metallicu za pogrešan pristup: “Dovoljno zarađuju od koncerata i prodaje majica i njihovo je ponašanje prema fanovima apsolutno neprihvatljivo. Svi su u bendu samo lutke na koncu vlastitih menadžera koji su se obrušili i napadaju obožavatelje“. Uslijedio je brz odgovor glasnogovornice Gayle Fine: “Ako je Motley Crue na jednoj, a mi na drugoj strani, možete biti sigurni da smo mi na pravoj strani”.

U srpnju 2001. Napster se nagodio s Metallicom, Ulrich je bio zadovoljan, no sudska je bitka iscrpila Napster koji je 2002. bankrotirao i otišao u stečaj. S vremenom su postali legalan servis kojeg je 2011. kupio streaming servis Rhapsody. A kako Rhapsody nije baš uspio nametnuti se u svijetu Spotifya, Apple Musica i Tidala, u lipnju prošle godine promijenio je ime u Napster kako bi kapitalizirao na prošlosti slavnog imena. Sean Parker i Lars Ulrich zakopali su ratnu sjekiru.

“Nije mi žao što smo se sukobili s Napsterom, žao mi je što nismo bili bolje pripremljeni na ono što je uslijedilo. I nikada nije bila riječ o novcu, nismo bili pohlepni, sve što se dogodilo, dogodilo se samo i isključivo zbog jedne stvari – kontrole. Ne zbog interneta, novca, dijeljenja datoteka besplatno, već zbog pitanja tko odlučuje o tome. Ako želim dati svoje stvari besplatno, dat ću ih. A taj izbor mi je bio oduzet. I znam da će bitka s Napsterom biti spomenuta u prvih pet rečenica moje osmrtnice, ali mogu živjeti s tim” zaključio je Ulrich prije par godina.

0 Shares
Muziku podržava