Dana Boecknera znamo iz bendova koji su ostavili trag na našim prostorima, bilo da se radi o Wolf Parade ili Handsome Furs, a tu se provlači i ime Mate Škugora koji ih je i dovodio. Dan je napustio Handsome Furs, ali u zamjenu za taj bend ima novi bend Operators koji bi ga trebao nadrasti i s kojim dolazi u Vintage Industrial Bar, večeras, 4.9.2019.

Bok Dan, vraćaš se u Hrvatsku! Čini mi se da si kod nas svirao već više puta? Možeš se prisjetiti tih svirki?

Definitivno se mogu prisjetiti svake! Sjećam se da sam u KSET-u svirao s Handsome Furs i Wolf Paradeom pa testiranja novih pjesama u Tvornici, a onda i lanjski nastup s Wolf Paradeom u Močvari koji je bio najznojniji nastup koji sam ikad imao.

Muziku podržava

Među ostalim bendovima, svirao si u Wolf Parade i Handsome Furs, oni imaju fanove kod nas, što mislite o tom vremenu?

Wolf Parade je i dalje jak i ima novi album koji će biti objavljen u siječnju 2020. S njim vjerojatno dolazimo u Zagreb na proljeće. Handsome Furs je stao 2012. godine kada smo se Alexei i ja razdvojili. Moje vrijeme s Fursima bilo je… definitivno mogu reći da mi je promijenilo život. Nikada nisam puno putovao i taj je bend stvarno pokušao svirati svugdje gdje je bilo interesa. Mate Škugor nam je u Zagrebu bukirao prvi show na Balkanu i nikad se nisam, zapravo, osvrnuo. To je bio show u Teatru &TD koji je ostavio ogroman dojam na mene… gužva, boravak u gradu, reakcija na pjesme… bilo je nevjerojatno.

Taj show, a kasnije i turneja je doista omogućila Wolf Paradeu da dođe i svira sjajnoj publici. S Fursima, posebno vremenom koji smo proveli na Balkanu, mislim da sam shvatio tko sam i što želim raditi sa svojom umjetnošću.

Novi bend, Operators, što je novo i drugačije od ostalih bendova?

Operatorsi su nastavak onoga što sam pokušavao učiniti sa Handsome Furs. Pokušaj premošćivanja krutih elektronskih nizova i kaotičnih živih instrumenata. Na novom albumu, mislim da su Operatorsi zaista pronašli naš zvuk. Devojka i ja surađivali smo u cjelokupnom procesu pisanja i pojačavali i pop senzibilitet i psihodelične doživljaje. Operators su definitivno najiskreniji bend u kojem sam ikad bio…

operators facebook
Operators Facebook

Tko je Devojka, koja je priča iza toga?

Devojka je 2010. svirala show u MKC-u u Skopju… tada je imala solo karijeru u Makedoniji i bila je odgovorna za dovlačenje većine publike! Ponovno smo se povezali u SAD-u kad sam živio u LA-u i započeo raditi na onome što će postati prva serija pjesama Operatorsa. Postojala je trenutna kemija s tekstovima pjesama… Mislim da zapravo nismo znali što radimo osim što smo samo željeli stvoriti neku propulzivnu, mračnu, plesnu glazbu, a nikad se nismo osvrnuli.

Dobar momak Matija (Vintage Industrial Bar) mi je rekao da voliš Azru, naš veliki lokalni bend, i da ti se toliko sviđaju da imaš tetovažu prema njihovom albumu “Ravno do dna”. Mora da postoji dobra priča o toj tetovaži… možeš podijeliti s nama?

Volim Azru! Čuo sam singlove, pa i albume, ali sam tek na regionalnoj turneji s Bernays Propagandom čuo album “Ravno Do Dna” po prvi put. Neposrednost pjesama, svojevrsni momentum teretnih vlakova… tada mi je bend stvarno kliknuo, potpuno me omamio. Imali smo slobodan dan u Skopju, a ja sam otišao u tattoo studio i napravio ju.

Što je s scenom u Montrealu, znam da su svi tvoji bendovi bili s iste scene, što se tamo događa?

Montreal ima veliku eksploziju bendova još od ranih 2000-ih. Uglavnom zato što je jeftin. Puno je neiskorištenog industrijskog prostora, a najam je relativno pristupačan, pa imate vrlo plodno okruženje za ljude koji se bave umjetnošću, a da se ne bave istim ekonomskim pritiskom u gradu poput New Yorka ili Toronta. Na sceni je uvijek postojao kolektivistički način razmišljanja, ljudi su obično u 3-4 projekta, bendovi dijele više članova i opremu… To je najbolja “scena” gdje sam bio dio. Vratio sam se u grad 2016. godine, pokrenuo studio s našim prijateljima Andrewom Woodsom i Basiom Bulatom i bio sam neizmjerno sretan kad sam vidio da taj duh i dalje postoji kod mlađe generacije glazbenika. Ako ništa drugo, scena je postala bolja i inkluzivna.

Što misliš o indie sceni i pratećim medijima koji bendove označavaju Pitchfork pridjevom?

Mislim da je to gotovo. Mislim da je “Indie” bio vrsta lijepljenja etikete koja su se primijenila na nekomercijalne / ne pop djela koja su se sva glazbeno jako razlikovali. Na kraju su neki od tih bendova dobili međunarodno priznanje i žanr je postao nekako kodificiran. Sada je to prilično nebitno. Nikad nisam osjećao da se sa Wolf Parade ili (pogotovo) Handsome Furs uklapamo u indie oznaku. Sam Pitchfork bori se da ostane relevantan u medijskom krajoliku koji ga je u osnovi ostavio za sobom. Sve je atomizirano i fragmentirano i na neki način, to je bolje. Umjetnicima pruža prostor da budu sami svoji i dopušta fanovima da im dođu izvan stroge žanrovske kodifikacije.

Muziku podržava