Riječki kantautor Damir Urban jedan je od ključnih aktera hrvatske glazbene scene. Kroz rad sa svojim prvim sastavom Laufer preko tri samostalna albuma s pratećim sastavom 4, postao je etablirano glazbeno ime i umjetnik specifičnog izražaja i glazbenog senzibiliteta. Nakon ljetne svirke u pirovačkom Poratu, treći je put izdvojio vrijeme za Muzika.hr, ovaj put progovorivši o novom albumu, suradnjama, razočarenjima, glazbenim festivalima i neobjavljenim albumima.
Vaš posljednji album “Retro” izdan je 2004. godine. Zanima me jesu li Urban & 4 aktivni samo koncertno ili i u studiju?
Mi u tome imamo jednu prednost i jedan problem. Sandi, basist, i ja smo donekle napravili neke kućne varijante studija tako da svi posjedujemo nekakve studijske uratke i svi čačkamo nešto. 
No problem je u tome što možemo snimiti i do 1000 različitih snimki koje nažalost ne ugledaju svijetlo dana. No kad otiđemo u pravi studio, onda nakon 1000 skica i 1000 čački zaključimo da imamo dovoljno materijala. Ove godine smo sigurno proveli dva do tri mjeseca u studijskim uvjetima snimajući.
Mnogo toga smo izbrisali, ali dosta toga je i snimljeno. Da nije ljeto i da nismo tako spori, već bi nešto izdali. Ali da, u devetom mjesecu izlazi album.
Izjavili ste kako ste čest gost na inozemnim glazbenim festivalima jer je to jedinstvena prilika da se mnogo odličnih izvođača vidi na jednom mjestu. Zanima me jeste li nedavno bili na kojem od tih festivala?
Pa ako u inozemnim festivalima računaš Srbiju i Bosnu, onda smo bili. Moram priznati da je to publici zgodan način da vide mnogo bendova, ali ne meni. Ja nažalost na festivale dođem na dan na koji sviramo i ako imam sreće vidim bend prije i bend poslije nas.
Sad je bio u Banja Luci jedan zgodan festival, Nektar Demo Fest, gdje je pristup prema mladim bendovima bio identičan kao i prema nama, Rundeku, i ne znam tko je sve bio, tako da mo mi imali iste uvjete kao i oni.
Mislim da je to jedninstven slučaj kod nas i da se festivali rade isključivo kao mazanje očiju i prikupljanje sponzora. Sve se završi na tih par zvijezda, a demo bendovi su gurnuti u čošak. Zbog njih se to radi a na kraju postanu sasvim nebitan dio priče.
Ali ja imam kratkoročno pamćenje i pričam o onom što je bilo u posljednjih tjedan dana, a drugog se ne mogu sjetiti. Hvalim ono čega se sjećam.
U Hrvatskoj također dolazi sve jača ponuda glazbenih festivala, a na nekim ste i vi nastupili. Zanima me što mislite o njima i jeste li kojeg posjetili samo kao gost?
Ne, nijednog nisam posjetio kao gost, jer iskreno svo slobodno vrijeme pokušam posvetiti familiji. Nakon svirki treba mi dan-dva da uopće dođem k sebi i tek sam onda sposoban nešto pametno napraviti.
Svaki slobodan dan mi dobro dođe, tako da bi suludo bilo ići na nekakve festivale. Mislim da sam prestar da bi bio dio publike na festivalima jer se ne mogu brzo prešaltat, previše je ljudi i ja ne mogu sa stagea na stage hvatati različite bendove.
Ali, evo potegnuli smo ja i žena neki dan na Lucca Summer Fest u Lucci gdje smo gledali Leonarda Cohena. Eto, to mi nije bilo teško potegnuti. Sjesti i gledati kao gospodin mogu, ali stajati…
“Live At Stereo” je trebao biti naziv vašeg live albuma snimljenog 29.12.2006 u nakladi Croatie Records. Što se dogodilo da on ipak nije izdan?
Pa, vjerojatno su nam apetiti bili veći od mozga. No, što se zapravo dogodilo: s albumom se nije dogodilo ništa, mi smo zajebali stvar. Jedan pravi bend bi, pošto smo dva dana svirali, ponovio set listu i onda izabrao uspješnije verzije tih pjesama i od toga sastavio album.
A mi smo debili išli napraviti dva dana s potpuno različitim set listama, ne ponovivši ni jednu pjesmu. Prvi i drugi dan smo stavili dva-tri hita da nose večer.
Prvi dan smo imali problema sa zvukom. Drugi dan je bio odličan koncert i odlično snimljen, no međutim, to je bila set lista puna nelogičnosti i ne bi predstavljala reprezentativan album. Trebali smo dva dana ponoviti istu set listu i ići na ziher ali smo bili glupi i jebiga. Planovi su jedno a kad kreneš svirati zaboraviš da to snimaš…
To možemo zaboraviti?
Ne, to je snimljeno i meni tvrde ljudi koji su snimali da se greške mogu otkloniti bez frke. To je snimljeno kao i “Tri čvora na trepavici”.
14.7.2006 održan je koncert “Tri čvora na trepavici”, i planirana je jesenska turneja po Zagrebu, Osijeku i Splitu. Što se tu dogodilo?
Jednostavno financijski nije bilo izvedivo. Nama je za “Tri čvora na trepavici” u Rijeci uletio grad Rijeka koji nam je dao besplatni prostor, kazalište koje nam je ustupilo orkestar i probe. I s takvim bonusom mi smo si mogli platiti razglas i druge stvari da uđemo u takvu produkciju.
Mi u Poglavarstvu grada Zagreba nemamo takvu podršku. Iako smo imali nekakve razgovore, ispada da bi to trebali raditi u puno manjem kapacitetu, manjim prostorima i s manje ljudi u orkestru. A onda uopće, čemu to raditi?
Nema smisla raditi krnje verzije toga samo da bi se digla lova. Krenuli smo punim entuzijazmom i imali smo dogovora s ljudima iz Tvornice da se to radi u Lisinskom, ali stvano preveliki produkcijski zahvat a bilo bi nemoguće ostvariti ono što smo imali u Rijeci. Ali evo kažem, zbog ne podrške gradskih vlasti. Ali to mi je sasvim jasno: mi nismo iz tih gradova i zašto bi nas uopće pomagali?
Čuo sam da biste mogli nastupiti s Oliverom Dragojevićem u Carnegie Hallu u New Yorku. Ima li tu istine?
Ima istine. Koncerta će biti ali ne samnom. Ne mogu reći da je to patka. Organizatori tog koncerta su radili nama turneju po Americi. Kako smo se tamo družili 20-tak dana, ostali smo u dobrim odnosima. Stoga, kako su oni organizatori njegova koncerta, oni su željeli da budem njegov gost.
Ali kako je vrijeme odmicalo on, ali i ja, smo shvatili da tu nema zapravo nikakvog smisla. Ali kako su oni iz Rijeke i moji su kućni prijatelji oni guraju tu ideju da mi nešto odsviramo prije ili poslije njega, ali mislim da se to neće dogoditi.
Kako to da ste se odlučili glazbeno susresti s Dragojevićem, Gibonnijem i nekim drugim glazbenicima koji dolaze iz drukčijeg žanra od ovog vašeg?
S Dragojevićem se nisam susreo i neću se susresti. To je jedna ideja organizatora koncerta. S Oliverom nisam imao nijednu probu ni suradnju u životu, niti ćemo surađivati.
A Gibonni je već 1996. pokazao veliki interes za nekakvu suradnju. Tada je čovjek koji je radio njegove koncerte u Rijeci bio ujedno i moj nekakav mecena i izdavač “Otrovne kiše”, i on nas je spojio. Gibonni me je pozvao kao gosta na svoj prvi veliki koncert u Domu sportova, što je bilo stvarno davno. Ali u toku priprema za taj koncert skužio sam da ja to ne mogu.
Mi dugo vremena poslije nismo uopće komunicirali, što je s moje strane ispalo loše i nespretno. Dugo nismo pričali, i onda smo se prije par godina slučajno zajedno zatekli na nekoj manifestaciji i zabrijali dugo u noć, i ponovo se počeli družiti, slati pisma i poruke kao u osamnaestom stoljeću.
Poslije sam bio gost na jednom njegovom koncertu i onda se dogodila ideja da bi nešto surađivali, i on mi je dao da izaberem neku njegovu stvar, i ja sam izabrao tu (“Posoljeni zrak i razlivena tinta”). Otpjevao sam to što sam otpjevao, live. Kako se družimo i dalje, onda je on došao na naše snimanje i tamo nešto čačkao, bez ikakve specijalne ideje…
Ali na toj ploči ima puno ljudi koji su nam dragi i koji su na toj ploči sudjelovali na bilo kakav način makar da su tamo s nama. Tako da je i Gibonni odsvirao neke bas gitare i suradnju smo nastavili na drugačiji način. Mislim da je vrlo samokritičan, čovjek koji se preispituje svaki dan, koji poput mene, vrlo teško živi sam sa sobom, i u principu svjestan je svojih mana i svojih vrlina, svjestan zašto nešto prolazi a nešto ne prolazi kod ljudi.
Također, ako si ok prema njemu, zna to uzvratiti na više načina. Po tome se razlikuje od mnogih drugih, što me podsjeća na jednu večer na Porinu. Tu večer je 99 posto izvođača nama glazbeno bliskih bilo iskreno za kurac.
Majke mi, šupak do šupka, i mi smo tu večer zabrijali s Draženom Zečićem, koliko god to glupo zvučalo. Njegova glazba mi je stvarno za kurac, ali on je super tip! Iskreno, od davna sam i u bendu prestao birati ljude po tome koliko tko dobro svira, već mi je puno bitnije kakav je tko kao čovjek, jer ja te ljude trebam gledati svaki dan.
Tako da si me ovo pitao prije 10 godina, vjerojatno bi ti odgovorio da uopće nemam želju Gibonnija upoznati, a kamoli nešto s njim raditi. Sad ti moram reći da bi bio sretniji da takvih ljudi ima više.
S kim bi s ovih prostora htjeli surađivati?
Pa, prvo bi trebao upoznati ljude. Ja sam kao klinac imao puno idola, bendova i izvođača kojima sam se divio. Ali malo po malo kako sam ih upoznavao, sve mi se to srušilo u jednom periodu i izgubio sam kompletno sve čemu sam težio i bio sam u velikom problemu.
Jer većina ljudi su loši, jebiga. U svakom poslu pa tako i u glazbi. Razočarao sam se u većinu izvođača za koje bi prije par godina rekao da bi s njima volio surađivati. Svirali smo s nekim strancima koje sam gledao kao bogove, a ispali su nevjerojatni šupci kao tipovi, s kojima sad ne bi surađivao ni da mi plate. Tako je i s našom scenom. Ne znam majke mi s kim, jer većinu koju znam su šupci, a ovi koji su mi OK me nisu pozvali na suradnju.
Jednom ste izjavili da je većina glazbenika sa svjetske scene vođena show businessom, te da kod njih ne postoji nikakve improvizacije, te da vas to od njih i odbija. Možete izdvojiti nekog tko ne spada u tu grupu?
Dogodi se i nama loših dana, katastrofalnih koncerata, gdje glumataš da dođeš nekako dao kraja ta dva sata, i koprcaš se jebote u zvuku i nemoći. Ali bar imamo i takvih, a oni nemaju ni takvih. Ta oscilacija koja ne postoji kod tih stranih bendova mene ubija.
To su bendovi koji zvuče uvijek dobro, umrla njemu majka taj dan ili ne, on zvuči identično. Ne mogu ti izdvojiti nijedan bend, ali to su obično bendovi koji su u početku. Bend koji se nije držao pravila je, mislim, Nirvana. Imao sam prilike ih gledati, ali su zato bili jako kratkog daha, jer mislim da se on nije mogao pomiriti sam sa sobom. Nije se mogao podnijeti u toj ulozi koja mu je namijenjena, a namijenjena je svima u show businessu.
Mi smo nažalost prisustvovali nekim tonskim probama stranih glazbenika na kojima bi rađe da nisam bio, jer su oni tamo vježbali – greške! Bend kao Coldplay, koji vježba greške koje će im se dogoditi na koncertu, što je meni porazno.
Po vašem mišljenju, koji je grad urbanija sredina: Zagreb ili Rijeka?
Po arhitekturi i izboru koji se nudi, definitivno Zagreb. Po ljudima i njihovom mentalitetu, sigurno Rijeka. Samim time što se nije miješala i nije doživjela takav porast stanovništva kao Zagreb.
Ja stvarno ne znam tko je Zagrepčanin u Zagrebu. Previše ljudi sa strane se dovuklo u grad i jednostavno su izgubili taj svoj miris, taj štih. Ali, većim brojem stanovnika dobiješ i veći izbor, predstava, događanja, i u tom smislu je Zagreb daleko ispred Rijeke. Ali mentalitet ljudi u Rijeci je ostao isti, a u Zagrebu se promijenio.
Mislite li da bi na Korzu Thompson mogao održati koncert?
Pa mislim da bi. Mislim da je Rijeka čak otvorenija sredina za održati koncert od Zagreba. On bi u Rijeci mogao održati koncert, ali ne bi imao za koga.
Rekli ste da ste prekapali po ogromnom opusu pjesama Zdenka Runjića kako bi pronašli pjesmu “Nokturno” koju ste izveli na Runjićevim večerima. Planirate li ponovo nastupiti te jeste li izabrali neku novu pjesmu?
Pozvani smo da nastupimo, nismo izabrali pjesmu i nećemo nastupiti na Runjićevim večerima zato što smo nastupili već dva puta. S druge strane, Runjić je pisac dalmatinskog podneblja koji piše na specifičnom dalmatinskom narječju, koje meni stvara problem prilikom interpretacije.
Mi smo imali problema prilikom odabira pjesma i zbog melodije i teksta, jer smo htjeli da bude nama bliska. Ali i da bude pisana na književnom jeziku. Ne zato što ja taj jezik više volim, već se jednostavno ne nalazim na dalmatinskom nariječju. Mislim da smo svoj doprinos tom festivalu dali, da je vrijeme da damo priliku drugim izvođačima a da mi otprdimo na nešto drugo.
Ima li ikakve šanse da se Laufer okupi i nastupi negdje izvan Rijeke?
Mislim da Laufer više nije tako veliki zalogaj da bi mi mogli dobiti takve pare koje bi mene pokrenule. Prije pet-šest godina možda bi to okupljanje vrijedilo novaca. Mislim da Laufer nema toliko veću publiku nego Urban&4, a u tom slučaju financijske potrebe za takvim
nečim ja nemam.
Ja sam u dobrim odnosima s Vavom, koji je čest gost na našim koncertima kao i ja na njegovim. Na promocijama i studijski se pomažemo, te smo prijatelji najbolji što možemo biti. Surađivat ćemo na mnoge načine, ali u slučaju Laufera, jako teško.
