On je bosanski psiho, on je diplomac hard-core škole, on je Damir Avdić, jedinstvena pojava kakva se rijetko susreće na ovim prostorima. Njegovi nastupi uvijek obezglave publiku, a ako bismo ga mogli uspoređivati s nekim, onda bi to bili Rambo i Satan.
Lucidan poput Ramba, brutalan poput Satana Panonskog, natjerat će vas da se dobrano nasmijete, ali i istovremeno zapitate koliko je zapravo realan. Doznao sam da sprema novu knjigu, da ima smišljen cijeli novi album, a i još poneke detalje iz njegovog života…
Kad si otprilike napisao svoj prvi tekst?
Davno, još u osnovnoj školi.
Nekada davno si imao bend Rupa u zidu. Što je sada s tim bendom, je li imate kakve probe?
Ne. Rupa više ne svira.
Na ovogodišnjem Rokaj Festu nastupaš s novim projektom zvanim Trnokop. Možeš li reći nešto više o tome?
To je došlo spontano iz priče između Ede i mene. U početku nije bilo govora o bendu već je Edo htio da mu napravim album i da ga uvježbamo sa njegovim tadašnjim bendom, a onda su se stvari same razvile ovako. Sve se posložilo.
Kada smo se prvi puta sreli kod mene završili smo sedam pjesama. U petak sviramo prvi puta i mene živo zanima kako će to izgledati. Ako upola bude zvučalo kao na probama to će biti bomba. U rujnu snimamo album koji bi trebao izaći u studenome.
Otkada izvodiš samostalne nastupe?
Od 2004.
Prema viđenome na koncertima se stječe dojam da te publika obožava. Na nastupe ne dolazi neki prevelik broj ljudi, ali najzanimljivije je to šte te netko tko te prvi puta dođe pogledati odmah prihvati. Tekstovi su pak posebna priča, nema tu poziranja, glume i prodavanja magle, već se točno osjeti ta napaćena priča. Što nam možeš reći o svome životu a da nisi rekao u pjesmama?
Sve to je otvoreno i spontano. Bez zadrške i kalkuliranja.
Po tekstovima si dosta srodan Aleksandru Stojkoviću – St.-u iz Goribora. Jesi slušao Goribor i kako ti se sviđa?
Goribor je super bend. Imam njihov album.
Dosta veliku pozornost pridaješ dikciji koja je veoma upečatljiva. Za vrijeme nastupa ponekad se stvara dojam kao da se radi o dijalogu između dvoje ljudi i to svakako daje jednu novu dimenziju tvome nastupu…
Teško mi je to objasniti jer tako izlazi iz mene. Možda iz želje da se razumije sve što kažem. Ne znam, to ne vježbam, to je tako.
Poznat si i po tome što voliš upadati u publiku, što također ide u prilog kao teza o vjerodostojnosti i upečatljivosti nastupa. Jesi li ponekad osjetio da te se ljudi boje?
Možda malo, u početku, ali vrlo brzo osjete energiju i ukljuće se. Oni koje to zanima, naravno.
Dolaziš iz Tuzle i pretpostvaljam da ti nije baš ugodno pričati o ratu i svim tim teškim situacijama. Ipak, kroz pjesme spremno govoriš o tome. Možeš li dati kratku usporedbu Tuzle nekad i danas, koliko se stanje promijenilo?
Ni jedan grad na prostoru bivše države više nije isti. Sve se promijenilo. Demografska slika danas je sasvim drugačija od one prije. Ne treba to ni uspoređivati jer je uzaludno. Gubiš i vrijeme i energiju na nešto što nema smisla. Zagrni i nastavi dalje. Ako si popušio, isperi usta, osmjeh na lice i vidimo se.
Kakvo je generalno stanje u državi? Mislim da si ipak mjerodavniji za govoriti o tome s obzirom da tamo živiš…
Ništa drugačije od drugih država. Lagano odumiranje u kvazi hedonizmu.
Ajmo sad malo o vedrijim temama. Imaš napisanu knjigu “Na krvi ćuprija” koju je objavio Zdenko Franjić za “Slušaj Najglasnije”, zatim album “Od trnja i žaoka” koji je također objavio Zdena, te posljednji i najnoviji album “Mrtvi su mrtvi“objavljen za Moonlee Recorsds. Je li sljedeća na redu opet neka knjiga?
Završio sam novi roman i poslao ga prijatelju na čitanje. Poslije toga ću ga ponuditi nekim izdavačima. Bit će uskoro.
Što voliš čitati u slobodno vrijeme? Koji pisci su ti najzanimljiviji?
Neki dan sam prelistavao Puškina. Te pjesnike ljubavi i slobode sve je trebalo uza zid i po metak u čelo. Tko je njima povjerovao taj se samom sebi majke najebo. Dobro su prošli samo oni koji su naučili recitirati. Oni koji su stranice zadržali u sebi pravo su najebali.
Imaš li koju novu pjesmu?
Imam čitav album.
Što Damir Avdić traži da bi ga se pozvalo na svirku?
Ništa što se ne može dogovoriti.
Tvoja poruka ljudima…
Radi šta te volja samo nemoj druge mučiti s tim.
