Od jučer nema više Daft Punka: oproštajnim videom naslovljenim “Epilogue” Daft Punk su objavili da se razilaze gotovo 28 godina nakon osnutka u Parizu.

Dva najpoznatija robota u elektroničkoj glazbi iza kojih stoje Guy-Manuel de Homem-Christo i Thomas Bangalter popularnost su stekli u kasnim devedesetima kao dio francuske house scene. Svjetski uspjeh postigli su u sljedećim godinama karijere kombinirajući elemente house glazbe sa funk, techno, disco, rock i synthpop elementima. Duo je sada, na žalost njihovih poklonika diljem svijeta, objesio kacige. Osim što su marljivim radom i stalnim inovacijama tijekom gotovo tri desetljeća zadržali prvo mjesto na dance glazbenoj sceni, revolucionarizirali su glazbenu industriju općenito i pritom zadržali skromnost i dostojanstvo, a evo i kako.

Uzimali su si točno onoliko vremena koliko im je trebalo

Muziku podržava

Izjava dvojca s početka filma “Daft Punk Unchained” govori dovoljno o agendi njihove muzike: “Toliko smo naviknuti na bezvezne proizvode”. Ključ uspjeha Daft Punka leži u tome što su se obvezali ne isporučivati nešto u što je uložena osrednja količina truda što bi u konačnici rezultiralo nečim tek prosječnim. Cilj im je bio da stvaraju glazbu iza koje mogu stajati ponosno, što znači da su si odvajali više nego dovoljno vremena na rad, stvaranje željenog imidža i snimanje albuma.

U jednom intervjuu iz 2013. Thomas je objašnjavao zašto im je trebalo pet godina da objave svoj tada aktualni album “Random Access Memories”. Na pitanje planiraju li svirati album uživo, Thomas je dao jednostavan odgovor: “Trenutno nemamo nikakvih planova. Svemu pristupamo polagano, korak po korak.” Ukratko rečeno: vrijeme je novac, ali ne i za njih – kvaliteta je uvijek imala prednost nad brzinom, što je za doba u kojem želimo sve i to odmah definitivno iznimka od pravila. Zbog ovoga su Daft Punk uvijek držali obožavatelje u slatkom iščekivanju. Moglo bi se reći da im je moto bio da sve može biti harder, better, stronger.

Obraćali su ogromnu pažnju i na najsitniji detalj

U već spomenutom dokumentarcu filmu njihov suradnik Pharrell Williams spominje kako se s Daft Punkom ništa ne prepušta slučaju. Na glasu su kao dvojac opsjednut detaljima, iznenadivši čak i pionira elektroničke glazbe Giorgia Morodera, koji priča svoju životnu priču u pjesmi “Giorgio by Moroder”.

“Posjeli su me i rekli mi da im pričam o svom životu”, izjavio je Moroder. Daft Punk snimio je njegov glas s tri mikrofona različite starosti: primjerice, dok Giorgio priča o ranim danima karijere njegov glas je snimljen vintage mikrofonom.

“Tko bi tu primijetio razliku osim Daft Punka?” pitao se Moroder. Međutim, posveti li se toliko pažnje i najmanjim, naizgled nebitnim detaljima, to u konačnici čini spektakularnu razliku.

Uvijek su pomno birali savršene suradnike

Daft Punku u suradnjama s glazbenicima faktor nikada nije bio koliko su oni u tom trenutku aktualni i bitni, koliko se njihova glazba smatra niskom ili visokom umjetnošću: bilo je važno samo jesu li ‘prava osoba za zadatak’. Moroder, Pharrell Williams, Julian Casablancas a i Nile Rodgers iz Chica kolaboracije su koje su stvorile preciznu retro-futurističku estetiku “Random Access Memories”. Posljednje suradnje su imali s The Weekndom na pjesmama “Starboy” i “I Feel It Coming”: naravno, dobili smo sci-fi hitčine retro zvuka na kakve smo i navikli.

Daft Punk ima dugu povijest donošenja mudrih odluka kada su suradnici u pitanju. Video Spikea Jonzea za rani singl “Da Funk” imao je prijelomnu ulogu u predstavljanju Daft Punka MTV generaciji sredinom devedesetih, a još jednog redatelja istomišljenika pronašli su u Michelu Gondryju, koji je 1997. snimio klasični video za “Around the World”.

Nije nikakva tajna s kim su Daft Punk i odbili raditi. Bivša predsjednica njihove izdavačke kuće Virgin otkrila je da su Madonna, Janet Jackson i George Michael htjeli surađivati ​​s grupom tijekom devedesetih – svima su rekli ne.

Osigurali su si kreativnu slobodu

S glazbenicima kao što su Taylor Swift, Radiohead ili The Weeknd gotovo uzimamo zdravo za gotovo da su istovremeno i biznis geniji: potpuno je moguće da su svi puno trikova ‘pokupili’ upravo od Daft Punka. Dogovor koji su sklopili s izdavačkom kućom Virgin na početku njihove karijere – u osnovi prodavajući licencu Virginu iz vlastite tvrtke Daft Trax – bio je pionirski potez u poslovnom smislu. Da, na taj način su se osigurali da zarađuju više novca, ali to nije bio glavni motiv poteza. Struktura njihovog poslovanja znači da oni kontroliraju vlastitu kreativnu sudbinu i njihov je izbor ne isplaćivati ​​si previše već neprestano reinvestirati sredstva u ogromni projekt Daft Punka. Ako žele provesti pet godina praveći album u najboljim studijima na svijetu, imaju slobodu da to i naprave – a to su i napravili.

Thomas je jednom izjavio: “Vjerovati da ćeš moći vratiti punu kontrolu nad onim što izdaješ pod svojim imenom dok ti je određena doza kontrole u međuvremenu oduzeta i time ugrožena znači živjeti u zabludi.”

Imali su nepogrešiv osjećaj za dobar tajming

A nastup Daft Punka na Coachelli 2006. godine je savršen primjer za to. Kalifornijski festival godinama ih je moljakao da sviraju, nudeći od jednog izdanja do sljedećeg sve veće cifre. Daft Punk je odbijao, sve do 2006. godine kada su skovali plan. 300 000 dolara iskoristili su za izgradnju – u tajnosti – svoje ultra visokotehnološke piramide koja je svoju premijeru imala na Coachelli i s kojom su potom obišli svijet. Čitava turneja je stekla jedan gotovo mitološki status, dok se koncert na Coachelli smatra se jednim od najboljih live nastupa ikad: Rolling Stone ga je uvrstio u svojih top pedeset koncerata u posljednjih pedeset godina.

Važno je istaknuti da je Daft Punk na Coachelli bio mnogo više od jednog legendarnog nastupa. Prema njihovim dotadašnjim standardima, “Human After All” iz 2005. nije postigao komercijalni i kritički uspjeh. Trebali su podsjetiti ljude za što su sposobni, pa su precizno i promišljeno odabrali pravi trenutak za to. Percepcija dance glazbe u Americi zauvijek je promijenjena 2006. godine, a Daft Punk na Coachelli i njihova turneja koja je započela tim nastupom otvorila je vrata EDM-u.

Nikad nisu bili dio šarade slavnih

“Nikad nisu bili dio šarade slavnih” izjava je Pedra Wintera, menadžera Daft Punka od 1996. do 2008. Njihov izbor da uvijek noseći robotske kacige održe svoj identitet tajnom ključan je za izbjegavanje loših strana života pod povećalom.

“Zadržali su svoj stav”, izjavio je Pedro u dokumentarcu o Daft Punku, na što je Jean-Daniel Beauvallet, urednik francuskog glazbenog magazina “Les Inrockuptibles” dodao: “Stvaranje tih robot persona omogućava im da ostanu ljudi, prizemljeni i potpuno slobodni. Oni su kupili vlastitu slobodu slanjem robota da odrade njihov prljavi posao.”

Osim toga, ako jednom kao starci od 70, 80 godina ponovno požele stvarati glazbu – i dalje će izgledati kul.

Daft Punk ilustracija. Autor: Katherine Brickman

Nikad se nisu ponavljali

Daft Punk su u prijašnjim intervjuima sugerirali da bi se posljednji album “Random Access Memories” mogao opisati kao njihov prvi pravi studijski album jer je snimljen u kvalitetnim studijima uživo, a ne kod kuće. Bio je to dramatičan pomak naprijed za grupu koja se nikada nije ponovila niti išla linijom manjeg otpora. Koliko Daft Punk pažnje posvećuju svakom aspektu svoje glazbe, najbolje svjedoči Thomasova izjava da je geslo da se nikada ne ponavljaju utkano upravo u album retro zvuka “Random Access Memories”:

“Cijela poanta ovog albuma nije bila vratiti se u prošlost, već pokušati unijeti bezvremensku kvalitetu prošlosti u sadašnjost. Smatrali smo da postoje neke stvari iz prošlosti koje će uskoro nestati… Albumi kakvi su se stvarali u prošlosti zapravo se više ne rade, a činjenica da ih se ne može ponoviti čini ih posebnima. I to je ono što je život. Život je skup neponovljivih trenutaka jedan za drugim.”

0 Shares
Muziku podržava