Daft Punk, glazbenici koji su čuđenje u svijetu, nedavno su objesili svoje prepoznatljive kacige i objavili razlaz nakon gotovo 28 godina karijere. Dva najpoznatija robota u elektroničkoj glazbi iza kojih stoje Guy-Manuel de Homem-Christo i Thomas Bangalter popularnost su stekli u kasnim devedesetima kao dio francuske house scene. Svjetski uspjeh postigli su u sljedećim godinama karijere kombinirajući elemente house glazbe sa funk, techno, disco, rock i synthpop elementima.
Njihov kultni album “Discovery” izašao je na današnji dan prije 20 godina, a iznjedrio je neke od najpopularnijih pjesama kojima su zasluženo zadržali prvo mjesto na dance glazbenoj sceni. U čast albuma koji je mnogim budućim glazbenicima otkrio kako se radi glazba digitalnog doba dala sam analizu i osobno iskustvo nakon preslušavanja svake od četrnaest pjesama albuma.
“One More Time”
Nakon što čujete ovu pjesmu, sigurno ćete je htjeti poslušati “još jednom”. Klasik housea kojeg je Rolling Stone uvrstio u “500 najvećih pjesama svih vremena” danas ima jednako sjajan efekt kao i prije 20 godina. Svakom reprizom Romanthonijev vokal odiše euforijom, nimalo zatomljenom uporabom autotunea. Polagani srednji dio pjesme prožet je emocijom koja se ne može fejkati, što ju je i pretvorilo u jednog od najprepoznatljivijih hitova dvojca.
“Aerodynamic”
Preslušavanje ove pjesme je poput vodiča kroz šarene galaksije za autostopere. Pjesma prolazi kroz toliko promjena da je teško povjerovati da je duga samo tri i pol minute – zapravo kraća od nekih radijskih singlova. Pjesma započinje svečanim, neizvjesnim nabijanjem zvona ostavljajući slušatelje na prstima i u slatkom iščekivanju daljnjeg razvoja. Zatim eksplodira u divlju EDM izvedbu rifa iz “Maquillage Lady” Sister Sledge. Nakon toga se tranformira u frenetični gitarski solo. Tada se sample vraća da bi se iznenađujuće dobro spojio s energičnom gitarom. Napokon, zvona ponovno zloslutno odjekuju. Mogli biste očekivati da će pjesma u ovom trenutku završiti, ali ima još toga: zabava nije gotova dok se kratki, barokom nadahnuti elektronički instrumental ne završi.
“Digital Love”
“Digital Love” nas uvlači suptilno, bez da slušatelju nagovještava u što će se razviti. Da, početni rif je eterično lijep, ali hoće li se pjesma oslanjati samo na njegovo ponavljanje? Srećom, odgovor je ‘ne’. U roku od nekoliko sekundi pokreće se mekani vokal koji slika blistavu sliku sna koji prerano ispari. “Oh, I don’t know what to do/about this dream and you/I wish this dream comes true”, pjeva Daft Punk sjetno. Nekoliko trenutaka kasnije, stihovi postaju optimistični (“We’ll make this dream come true”), a pjesma prelazi u slavljenički instrumental. Glazba se ne prestaje razvijati, gradi se napetost, a Daft Punk skuplja hrabrost da pita: “Why don’t you play the game?” Ova pjesma potvrđuje reputaciju Daft Punka da ruši konvencionalne strukture pjesama. Kad pjesma završi baš onako kako je započela, slušatelji ostanu pod dojmom da maštarije mogu postati stvarnost i da se lijepa “otkrića” kriju iza svakog ugla.
“Harder, Better, Faster, Stronger”
Postoji razlog zašto je “Harder, Better, Faster, Stronger” jedan od najpoznatijih singlova Daft Punka. Poput “Aerodynamic”, pjesma opet počinje bez da puno toga otkriva – ovog puta pucketanjem statičkih zvukova umjesto zvona. Odjednom nam je podareno zvučno iskustvo kao nijedno dosad. Bubanj i cimbal odjekuju, a tekst se oslanja na tek nekoliko jednostavnih riječi i njihovo preslagivanje na način da je slušatelj odmah zaražen. Autotune vokali dosežu impresivan raspon, ubrizgavajući ljudsku kvalitetu u robotske fraze i pretvarajući singl u zabavno i nepredvidivo umjetničko djelo.
“Crescendolls”
Crescendolls pobuđuje zanimanje slušatelja od samog starta. Pjesma se otvara smjelim ritmom, a prate ga laserski zvukovi koji na različitim visinama uspostavljaju zabavnu, futurističku vibru. Kad započne glavna melodija, odnosno snimka ljudi koji veselo viču “Hej!”, lako je predočiti ljude na nekom kul svemirskom plesnjaku.
“Nightvision”
Nightvision je jednostavna, smirujuća pjesma koja slušatelju dođe kao predah od autotunea i frenetičnih ritmova ostalih pjesama. Ovo je pjesma s albuma stvorena za opušteno raspoloženje.
“Superheroes”
Već na prvo slušanje jasno je da je “Superheroes” ona zabavna, vrckava stvar s albuma. Ponavljani stih “something in the air” (posuđen iz pjesme Barryja Manilowa) gradi osjećaj otkrića prisutan na cijelom, očito izrazito točno nazvanom albumu. Ako neka pjesma govori “Daft Punk su čuđenje u svijetu (glazbe)” – to je ova.
“High Life”
“High Life”, jedan od nekoliko instrumentala na “Discoveryju”, prikladnog je imena. Vesela, nemirna pjesma savršeno oponaša tempo slavnih koji žive luksuznim načinom života ispunjenim foto snimanjima i šetnjama niz crvene tapete. Pjesma je nezaboravna po hooku, kojeg čine jako iskrivljeni vokali, kao i krešendo zbog kojeg ćete se osjećati kao holivudska zvijezda čak i u pidžami za vrijeme drugog lockdowna.
“Something About Us”
Koliko god koncept zvučao čudno, “Something About Us” iskrena je ljubavna balada o robotu. Intrigantna pjesma uspijeva neprimjetno integrirati vokoder s jazz zvukovima. Tekst pjesme, koji sadrži iskreno priznanje ljubavi nekome tko ne može uzvratiti prikazuje vještinu Daft Punka u kratkom i jasnom prenošenju sentimenta. Instrumentalni zaključak pjesme daje slušatelju dovoljno vremena da procesuira pripovjedačevu priču o slomljenom srcu.
“Voyager”
“Voyager” je diskom nadahnuti instrumental s fantastičnom bas linijom. Sanjiv ambijent i fini flow čine je pjesmom koju je lako slušati u bilo kojem okruženju – jednako savršeno sjeda u monotonom uredu za vrijeme kišnog dana kao i u finoj noćnoj vožnji gradom. Daft Punk sprečava stvari da postanu dosadne uvođenjem kaskadnih svjetlucavih zvukova, koji se nastavljaju dok pjesma polagano i graciozno ne izblijedi u tišinu.
“Veridis Quo”
Veridis Quo je ona bajkovita stvar s albuma. U prvih nekoliko trenutaka pjesma gradi fantaziju od atmosfere uz zvukove slične flauti i akordima ambijentalnog sintesajzera. Potom krene ritam – prvo sasvim nježno, a zatim jače – i Daft Punk pjesmu pretvara u jednu mellow elektroničku priču. Naslov pjesme igra je riječima – riječi “veridis quo” mogle bi vas navsti na pogrešno razmišljanje da je riječ o latinskoj frazi dok se zapravo čitaju kao “Very Disco”, što se može presložiti tako da se tvori naslov albuma – “Discovery”.
“Short Circuit”
Počevši od intenzivnog bubnjarskog sola i pretvarajući se u funky elektroničku stvarčinu, “Short Circuit” je vesela pjesma koja u prve dvije minute ne daje naslutiti da će izgubiti energiju, sve dok odjednom ne počne usporavati na gotovo zloslutan glitchy način. Iznenadna promjena tempa pokazuje da Daft Punk nije zainteresiran samo za izbacivanje klupskih bangera; važno je dati prostora igri i eksperimentiranju. Kompleksnost i podvojen karakter čine je pjesmom koju počnete cijeniti u samoći i s dobrim slušalicama.
“Face to Face”
Ako još uvijek živite u iluziji da Daft Punk samo stvara apsurdnu, vrckavu robotsku glazbu previše izvan ovog svijeta da biste mogli uživati u njoj, “Face to Face” promijenit će vaše mišljenje. Ova pjesma besprijekorno kombinira groovy disko zvukove s tehnom, što je rezultiralo pop savršenstvom koje bi moglo preobratiti čak i najzagriženijeg EDM kritičara. Tekst koji govori o slobodi koja proizlazi iz sučeljavanja s vlastitim problemima sadrži neke sjajne rime.
“Too Long”
“Too Long” prikladno je finale “Discoveryja”. Himnični tekstovi slave bestežinski osjećaj življenja u trenutku i otpuštanja sve nakupljene negativne energije. Živahne udaraljke i upečatljiv bas daju osjećaj disko podija. Pjesma bi zapravo bila savršeni singl samo da nije – too long – traje deset minuta. Unatoč popriličnoj dužini, “Too Long” je zaista zabavna sluška, uglavnom zbog lirske i glazbene promjene koja se događa usred pjesme. Završni dio pjesme svjedoči o moći plesa zbog kojeg slušatelji osjećaju ogromnu zahvalnost ne samo za Daft Punk, već i za glazbu općenito.
