Svake godine glazbena parodija pod imenom Dora sve više i više tone u propast i teško se vidi imalo pozitivizma u onome što ‘šefovi’ kuhaju na nacionalnoj dalekovidnici uz Savu.
Već sam prije nekoliko godina bio uvjeren da današnja garda koja vodi ovaj projekt nema pojma što radi čim su ponovno uveli stručni žiri i uništili moć puka kao glavnog ‘krivca’ za pobjedničku pjesmu. Kako se do prošle godine na Euroviziji biralo isključivo televotingom, to je već bio veliki palac dolje Aci, Klašterki i inima, a oni i dalje suvereno haraju i još više srozavaju pojam Dora.
Nekad, ne tako davno, prije samo desetak godina, na Dori su se nalazili najeminentniji izvođači i autori s estrade plus pokoje iznenađenje sa strane, te je Dora bila najjači festival u Hrvata (uz Split), dok je danas ona samo puka parada slučajnih likova kojih će se još malotko sjećati za par godina (čast izuzecima poput Jacquesa Houdeka i bandista Žige koji inače žari i pali sjevernom Hrvatskom).
Među svima njima, našla se i Josipa Lisac koja je izjavila nešto vrlo bitno ‘Gdje je tu pjesma?’.
Najbitnije za Doru i Euroviziju jesu klanovi država (bivše sovjetske države, Skandinavija i slično), ali bilo kako bilo, ipak pobjeđuje pjesma. Pjesma mora biti upečatljiva, melodična s karakternim pjevačem i pjevana na engleskom jeziku. Ponavljam, bitnija je pjesma od samog izvođača.
Mi smo se odlučili birati kontra svake logike. Niz (polu)pjevača će iz subote u subotu pjevati pjesme koje svi znaju, a izabrao ih je HTV (tu je naprimjer bila zakinuta Artemija koja je dobila pjesmu s velikim elektronskim dodacima koja nikako nije mogla dobro ispasti live u showu poput ovog), pa ćemo na kraju nekom na brzinu uvaliti neke tri pjesme da čovjek ima što pjevati na Euroviziji. Totalno krivi koncept jer tako se moglo dogoditi da Žiga pjeva dance pjesmicu Colonije. Kako bi tek to prestrašno izgledalo…
Da naši glazbeni urednici s HTV-a barem malo provire van granica Prisavlja 3, vidjeli bi kako drugi to rade. Evo, najbolji bi nam model bio kako Njemačka bira ove godine…
Stefan Raab je njemački car televizijskog programa i što on kaže tako morati biti! Niz uspjeha zadnjih dvadesetak godina daju mu za pravo. Prošle godine je izmislio Lenu i ove godine je rekao ‘Lena opet ide na Eurosong, izmislite joj pjesmu!’. I tako je bilo… Ako se ne varam, krenuli su sa 12 pjesama, da bi ih iz emisije u emisiju bilo sve manje i manje, sve do pobjedničke. Oni će izabrati između 12, a mi između 3 koje su kao trebale biti skladane u nekoliko dana kada će se vidjeti tko će pjevati u finalu, pa da se pjesme prilagode njima… Svašta! Mi znamo bolje od Nijemaca koji su pobijedili, dok mi već godinama sanjamo finale Eurovizije.
Da ne ispada da samo kritiziram, dat ću nekoliko svojih viđenja. Ključni moment Dore mora biti odluka što mi zapravo želimo od Dore i Eurosonga, da li želimo samo nastupati ili eventualno i pobijediti. Ako smo tu samo radi showa i zabave, onda mogu reći ‘samo tako nastaviti, ovo je narodna zabava, pa neka takva i ostane’, ali ako želimo pobijediti, tada treba uvelike mijenjati stvari
U prvi plan treba vratiti pjesmu! Za to imamo dvije mogućnosti. Možemo uzeti spomenuti princip Nijemaca, uzeti pjevača i pisati mu pjesme ili stari način sa stotinama pjesama prijavljenih na natjecanje od kojih se izabiru one najbolje koje se kasnije izvode i isključivo televotingom bira pobjednik. Obrazloženje slijedi.
Ovogodišnji izbor izgleda kao da je od početka narihtan za Jacquesov put u Njemačku. Objektivno gledajući, glasovno je nadmoćniji od svih drugih natjecatelja s time da mu je druga finalistica Darija Kinzer vrlo blizu (jedna je od rijetkih koja je iznenadila u pozitivnom smislu). Mogli smo se riješiti šestotjedne muke po pjevanju tuđih pjesama i odmah mu uvaliti mikrofon u ruke da pjeva ‘pjesme za pobjedu na Eurosongu’.
Druga opcija je ona koja je godinama uspijevala, da bi u jednom trenutku u potpunosti zakazala, a to je sistem slanja pjesama na natječaj, pa potom polufinale i finale. Zakazala je tada kada su se dale veće ovlasti iskusnim i uspješnim autorima kojima je bila muka svake godine pisati za Doru, pa su napisali tek nešto da napišu, poslali nekog debitanta i to je to, oprali ruke nakon obavljenog posla.
Trebalo bi sve vratiti na javni natječaj i siguran sam da bi se od nekoliko stotina pjesama našlo dvadesetak koje su vrijedne za ponovno slušanje pred većim auditorijem. Tada se izbor za polufinale ne bi smio svesti na šablonizaciju pjesama gdje bi dobili 20-ak istih pjesama s tek malim varijacijama i tek pokojim iznenađenjem, nego bi se trebale birati kvalitetne pjesme, bilo da su one pop, rock, punk, metal, estrada, narodnjak, hip-hop ili etno. Drugačije nema smisla.
Također, vrlo bitna stavka u želji za eventualnom pobjedom na Euroviziji je i pjevanje na engleskom jeziku. Iskreno, nemam ništa protiv hrvatskog, kod nas na materinjem jeziku jedino i možeš uspjeti, ali za Eurosong je potrebno pjevati na engleskom što dokazuju pobjednici proteklih godina koji su svi od reda pjevali na tom jeziku.
Ako smo se ipak odlučili za samo nastupanje i pjevanje na hrvatskom, tada bih ustrajao na tezi ‘Kupujmo hrvatski proizvod’. Ne bi me više uopće zamarale pop zvjezdice, pop limunadice i dance pjesmice, već bih isključivo u Europu slao pjesme s hrvatskim etno motivima, počevši od Istre (kao jedan od najboljih izbora bi bio Krajcar koji je već nastupao na Dori), preko Dalmacije (bilo koja klapa), do kontinentalne Hrvatske s nizom tamburaša (sigurno bi Branko Uvodić znao odabrati svog favorita). Neka ‘Lijepa naša’ zaista bude Lijepa naša! Ne znam kako bi Europa reagirala na takvo nešto, ali bi sigurno pomoglo promociji našeg turizma.
Slijedeći bitan faktor u priči ‘Idemo na Eurosong‘ je promoviranje pjesme pobjednice. Nije dovoljno otići jednom u susjedstvo i reći mi smo svoje napravili. Lena je prošle godine iskakala iz MTV-a i inih televizija, pa joj kasnije nije bilo teško pobijediti. Tako bismo i mi morali malo više riskirati promociju, a manje paradu svake subote kroz dva mjeseca.
Za kraj ostaje veliko pitanje ‘kako dalje?’. Svima je potpuno jasno da ovako više ne može, da su prevelike pare u igri s premalim rezultatima. Današnja ekipa
predvođena Acom, Željanom i sličnima se sigurno neće maknuti i
prepustiti sposobnijima voditi ovaj projekt, a s njima smo potonuli na
samo dno Eurovizije (sada je glavni uspjeh doći u finale, dok smo nekada bili konstanto barem u prvih deset).
S toga, izbor Jacquesa ove godine bio bi najlogičniji iz više razloga, teško ga je ne zamijetiti, ima odlične vokalne sposobnosti, a i Englezi ga već dobro poznaju budući da je bio visoko plasiran u jednom njihovom glazbenom realityu. S druge strane, niti Darija nije loš izbor jer također ima vrhunske glazbene mogućnosti, žena dobro izgleda, s ‘domaćeg terena’ je, pa će sigurno Nijemci pripaziti na nju.
Slijedi veliko finale gdje ćemo vidjeti što su nam najtraženiji tekstopisci složili. U svakom slučaju, sretno nam bilo…
